Prekinula sam s njim, počeo se izmotavati - počinje svoju priču Nataša. Postao je čudan, a priznajem da ova veza i nije baš bila vrhunac moje emotivne karijere. S obzirom na to da on nije ni znao da su u “stvarnoj” vezi, priča se mogla razviti i u drugim smjerovima. Ako ste dijete interneta, Facebooka i svih tehnologija koje su nam trebale unaprijediti život, ali su ga istovremeno dobrano unazadile, sigurno poznajete nekoga tko je svoju vezu započeo online. Uz sve blagodati interneta i osjećaj da vam je cijeli grad u dnevnom boravku kad se priključite na neku društ­venu mrežu, razvila se i posebna vrsta emotivnog pristupa. Nekoć je frajer trebao biti faca i nazvati vas na telefon i riskirati da ne odgovorite vi, nego vaš otac, majka ili član obitelji, a danas je dovoljno da vam udari poke (iako je i to već zastarjelo) ili vam pošalje zahtjev za prijateljstvo pa da zdrav odnos po postulatima 21. stoljeća može započeti.

Pitanje koje se nameće jest koliko nas tehnologija čini dostupnima i koliko nas istovremeno čini dalekima, osamljenima, depresivnima i podložnima za još goru vrstu emotivnog razočaranja jer prijevara je prijevara, uhvatili dečka s nekim drugim ili otkrili da vaš dečko piše eseje nekoj ženi s drugog kontinenta koja je okačila selfie godine, po mogućnosti iz kupaonice. Prvo vas uhvati bijes, onda razočaranje jer vam dečko pada na nekog tko se “čubi” na fotografiji, a potom vas uhvati tuga jer, kao što smo već rekli, prijevara je prijevara. U svijetu interneta granica je možda nejasna, ali je itekako osjetite kada je netko prijeđe. Nataša je Stanislava upoznala online. Svi korisnici Facebooka jasno će shvatiti tu povezanost dvoje neznanaca koji imaju 50 zajedničkih prijatelja i na njihovim profilima kače slične komentare, smiju se na njihove fore, osuđuju ljevicu i desnicu, zalažu se za “protiv”. Idealan par koji je imao nesreću da se nisu sreli u pravom životu. Jedan friend request bio je dovoljan da se priča polako zarola. Friend request je nešto poput sramežljivog slanja pića curi na šanku ili pak pomalo nelagodnog susreta u društvu kada kliknete, ali vam je neugodno napraviti prvi korak pa gledate iz kuta s nadom i mišlju da će vas možda primijetiti. Nakon što je probijena barijera zahtjeva za prijateljstvo, jer iza kompjutera u komociji svoje sobe svi su zavodnici s pedigreom, počelo je dopisivanje u kojem su se jedno drugom brzo otkrivali, više nego što ljudi otkriju u nekoliko mjeseci veze. Ljudi koji žive u istom gradu, dopisuju se i jako se razumiju, u dva tjedna nisu uspjeli dogovoriti jedan normalan izlazak. On je jako zauzet i sve propadne u zadnji tren, ali je jako zainteresiran i obožava duga dopisivanja s njom. Nitko ga nije tako shvatio i nikome nije rekao što je rekao njoj, ali konkretnog poziva još nema. Po receptu “budi strpljiva i nemoj preplašiti subjekt”, Nataša je čekala i “slučajno” se pojavljivala na mjestima gdje bi on mogao biti. Tjedan dana je trajalo to načekavanje dok nije otvoreno postavljeno pitanje onim tonom koji može postaviti samo blago sluđena žena: “kada i gdje?” Odgovor je bio slabašan i već odavno poznat – svima onima koji dejtaju u realnom svijetu – a zvučao je otprilike ovako: „Jako sam zauzet zadnjih dana i ne osjećam se dobro sam sa sobom. Imam nekih koma koje moram riješiti, nekih repova koje vučem iz prošlosti i mislim da nije fer prema tebi da se nalazimo i da gajiš nadu za nešto više. Trenutačno nisam dobar ni za samog sebe, a kamoli za druge.“ Kao žena koja je živjela i opstala u urbanoj džungli izlazaka i „emotivno sam nedostupan jer su me jednom odbili u vrtiću“ izgovora, Nataša je odlučila prekinuti “vezu” koja po nekim pravilima od prije desetak godina ne bi bila ni smatrana vezom.
Ono što je zanimljivo u ovom slučaju, ali i svim ostalim slučajevima ovoga tipa, je to da iako mislimo da idemo naprijed, ustvari se vraćamo u daleku prošlost, stoljećima unatrag kada su mlade žene održavale veze s nepoznatim ili jedva poznatim muškarcima (jer vidjeti nekoga jednom na dvoru jednako je kao i vidjeti nekoga na Facebooku) preko pisama koja su im prenosili kočijama po dva tjedna. Bilo je više šanse da će odabranik odmah odgovoriti nakon što kočija dođe i pismo mu se preda nego da ćete danas dočekati poruku u inboxu na Facebooku. Ako googlate pojam online relationship, pronaći ćete tisuće stranica koje vam daju savjete kako održati online vezu, a među korisnim savjetima možete pronaći i one tipa: osigurajte da svaki dan pričate jedan sat, pojačajte dojam bliskosti na način da tražite osobu da pušta neku glazbu u pozadini samo za vas, igrajte zajedno online igrice, održite strast u razgovorima. Cijelo poglavlje o vezama koje naizgled ne postoje jer nisu opipljive, a čine velik dio današnjeg načina života. Uznemirujuć, a opet snažno emotivan pogled na online dating pružio je redatelj Spike Jonze u svom novom filmu “Her”. Depresivni pisac, kojeg je iznevjerila realna družica, započne vezu s umjetnom inteligencijom koju tumači Scarlett Johansson. Pogled na našu ne tako daleku budućnost s jedne strane nudi neku vrstu nade svima onima koje je današnji surovi svijet natjerao da se zatvore u ljušturu i ne probijaju glavu u strahu od odbacivanja, a s druge strane predstavlja opravdan strah od apsolutnog otuđivanja i komuniciranja isključivo putem kompjutera, čak i s onima koji u stvarnom svijetu uopće ne postoje. Ako vam ova vrsta tehnologije zvuči nadrealno, iznenadit će vas podatak da je cijenjeni inženjer Googlea Ray Kurzweil otkrio kako bi nas ovaj vid komunikacije mogao dočekati 2029. godine. “Online odnosi su zapravo fantazija koju smo si stvorili o osobi s druge strane ekrana, a zapravo se radi o imaginaciji proizašloj iz naših nesvjesnih motiva ili želja pa zapravo tek kada se uživo nađemo s osobom i odlučimo započeti odnos, tek onda možemo govoriti o vezi”, kaže psihologinja Eljuga.
Istraživanja pokazuju da se u online veze upušta uglavnom mlađa generacija. Mladi ljudi koje je zahvatio tehnološki val i koji su naviknuli komunicirati preko SMS poruka i društvenim mreža, skloniji su upuštanju u online flertove i odnose u kojima nije nužno da osobno upoznaju osobu s kojom imaju konekciju. Online dating službe, pak, servirsiraju ljude srednjih godina, koji nužno nisu razočarani prijašnjim emotivnim iskustvima, ali se nalaze u situaciji u kojoj su ljudi njihove generacije već u braku ili stabilnoj vezi te je upoznavanje nekoga podobnog znatno otežano i komplicirano. Cilj takvih stranica jest da se ljudi naposljetku upoznaju uživo, a određene poznate stranice bilježe dobre rezultate spajanja kompatibilnih osoba. Istina da je ovakav način upoznavanja daleko od starog “oči u oči” pristupa, ali nekim ljudima je donio sreću, zadovoljstvo i nadu da tamo negdje postoji netko tko je pravi/prava.
Ono čega se posebno trebate paziti u vezama ovoga tipa je prijevara. U bespućima interneta lakše je zavarati osobu, lažno se predstavljati, izmisliti cijeli jedan život i osobu koja ustvari uopće ne postoji osim kao avatar na profilu. S time se slaže i psihologinja Eljuga koja kaže: “Najveća zamka pri upoznavanju i druženju u virtualnom svijetu svakako je neiskrenost, tj. preuveličavanje ili izmišljanje pozitivnih osobina i umanjivanje, tj. prikrivanje negativnih osobina. Tome u prilog idu i istraživanja koja su pokazala da preko 80 posto ljudi na takvim stranicama lažu o visini, težini, godinama, profesiji... No, početne laži mogu privući drugu stranu, ali ne i zadržati.” Emotivno razočaranje jednako je onome kad vas osoba iznevjeri u stvarnom životu, možda je čak i teže znajući da niste bili u kontroli situacije i da ste nasjeli kao što su mnogi prije i kao što će mnogi nakon vas. U svakom slučaju pazite kome poklanjate svoje srce. Imate samo jedno. Napisala: Ana Pavić Fotografije: Profimedia