Iako sam već odavno odlučila da ću sa 87 godina biti ulična plesačica u Havani - dok još budem mogla nabadat u štiklama, a da si ne polomim kuk - morala sam kao savjesna kolumnistica zaviriti u obje destinacije koje se ove godine više nego ikad bore za The place to be: Ibiza or Mykonos? Na prvu me dovela moja draga prijateljica, pčelica Maja, koja je tamo, takoreći, kao kod kuće i ono što me prvo oduševilo primijetih već na samom gateu Barcelone: toliko cool ljudi nasmiješenih lica niste odavno vidjeli na jednome mjestu, a još bolje od toga - prava zabava ne poznaje dobne granice pa tako uvidjeh gdje završavaju svi pravi partijaneri jednom penzionirani.

I dok je u Hrvatskoj, o čemu redovito pišem jer to ne priznajem, krajnje „nepristojno, sumnjičavo i van pameti“ izlaziti poslije 22 godine života, s veseljem sam slušala bakicu i dedeka u uskim poderanim trapkama iz Londona, kako si svake godine priušte noćno ludiranje na Ibizi. Ne moram vam reći da sam ih poslije dvije noći ponovo srela u najotkačenijem klubu mog malog života, DC 10, kako u deliriju i nimalo loše čagaju sa sunčanim cvikama na nosu. Kada sletite, već vas u autu ćopi takav adrenalin da vas jedino tješi činjenica kako ste u svakom hotelu za cca 10 - 15 minuta. Što se hotela tiče, interijeri su ludi, atmosfera zarazna, a muzika vas odmah ponese i ono što prvo pada u oči - is the beautiful crowd. Naravno da ćete odmah primijetiti vlastiti spol, čisto da znate s čim se tih dana morate nositi, i tu se možete odmah upucati u glavu jer takve dugonoge, osunčane ljepotice dugih sjajnih kosa, izblijedljelih kratkih trapki, izbildanih ruku, boho šešira i resastih nonšalantnih hand made ispletenih torbi nismo vidjeli ni na glossy stranicama, a kamoli uživo. I da, sve to hoda u kratkim indijanskim čizmicama, ravnim, naravno, jer što će joj na 180 cm tih banalnih 5 cm viška? Znači, ako postoji modni brend koji je must have na Ibizi - zove se a great body iliti 365 sati napornog vježbanja u teretani. Bljak! Onda sam ja sa 120 na dobrom popustu, valjda;) Muškarci iliti, kako ih moja prijateljica od milja zove, „košuljaši“ također nisu za odbacit: duga kosa nehajno zabačena prema natrag, vrlo ozbiljna košulja podvrnutih rukava, poluotvorena u stilu „direktno sam iz ureda i živo mi se fućka“ i dolje sve moguće kupaće bokserice u što luđim bojama i motivima, od orhidejica do lubeničica. Svaki sat vrišti na 20.000 €, ali zato bose noge ili neke poderane espadrile govore jedno - bogata boemština! A s tom kontradiktornošću redovito upadam u žustre i nimalo zahvalne diskusije jer, uz dužno poštovanje, ako si boemčina, onda, brate mili, unajmi šator, a nemoj mi odsjedat u hotelu sa 16 zvjezdica. Hot restorani, naravno, moraju bit rezervirani tri tjedna unaprijed i jako je cool imati vozača i security - čisto da, kada vam se odvežu žniranci na sandalama i u disku vam stanu na njih, a vi i dalje hvatate pokrete, može vas izvući iz debilne situacije, a da si ne razbijete tintaru. Jedino za čim žalim je to što sam u restoranu Cipriani boravila mjesec dana prije Biebera i Bloom incidenta jer bih napokon mogla isprobati svoje thai box skills, obraniti čast Mirande Kerr i nokautirati Justina, na što bi moj sin bio iznimno ponosan. My bionic mum! Naravno da se o ostatku vikenda ne priča, tj. piše, jer Ibiza postoji da bi se samo prokomentirala riječima: Ahhh, Ibiza! And that’s it. Jedino što vam smijem priznati je to da sam precijenila svoju partijanersku kondiciju i u jednom disku na koljenima molila da me puste van na emergency exit, dok je babac od pet banki - koja izgleda, osim po porculanskim zubima, ko moja mlađa sestra - sa sažaljenjem prokomentirala: Well, she is not the Ibiza kind, if you are not able to party 3 nights in a row untill 6 am, go home baby.
Mykonos je za to vrijeme puno opušteniji. Prvo što će vam pasti u oči je da je very gay friendly i stanovnici Mykonosa naprosto obožavaju istospolne parove i čuvaju ih kao bisere jer, kako kažu, to je njihova najglasnija propaganda u svijetu i od njih žive. Jedina tlaka je prijevozno sredstvo jer na cijelome otoku ima samo 34 taksija, tako da morate unajmiti motor, quad ili džip da biste se kretali u toj prometnoj džungli. More je iznenađujuće čisto i tirkizno, uz duge pješčane plaže poput onih na Maldivima, a svaka od njih ima i svoj predivan restoran ispod trstike, vrlo jednostavnog uređenja, pretežno bijeli shabby chic. Muzika je najbolja ikad, posebice u Nammosu, samo fali da vam i na toaletu, gdje su se arhitekti totalno otkačili (što su saznali svi koji me prate na društvenim mrežama;) DJ pušta neki chilling. Svježe ribe i rakovi zabodeni u šankove od leda samo me još više navode na to da zamolim naše ugostitelje da se napokon odreknu mesinga, mramora i fluorescentnih tapeta i da se jednostavno vrate back to the roots. U šoku sam ubrzo saznala da je prosjek godina konobara 17, da rade 14 sati dnevno bez dana pauze i to samo za trinkgeld, a toliko su simpatični i charming da biste najradije umjesto njih uzeli tacu da im pomognete. Inače Grci po šprehi i humoru podsjećaju na Hrvate ili barem „nešto simpatičniju“ verziju nas samih. Uglavnom, ručak kreće normalno, oko 14, a već se u 18 sve pretvara u ples na stolovima pomahnitalih gostiju in crazy moods, s puno sex-appeals u zraku. Djevojke vole cvijeće i ukrase u kosi, zlatne tetovaže totalni su hit, a party time obilježavaju samo crvenim ružem i ostaju u bikinijima i prozirnim mrežastim prslucima, a muškarci nonšalantno spuštaju bokserice niže na bokove ne bi li ponosno pokazali svoje donje trbušnjake. Grčka muzika podsjeća na naše narodnjake i žarulje se šarafe, ali možda nešto gracilnije i nema nimalo razbijanja i agresivnih ispada, sve je very hippy, djeca cvijeća, i svi se jako vole u svim smjerovima, blago rečeno :) I da - tu uopće nema skupocjenih satova, nije im bitno, ali zato će muškarci s ponosom ukrasiti ruke good luck narukvicama jer ovdje je good luck jedino što vam treba da biste se u kasnim večernjim satima, uz pijane vozače koji luđački voze liticama Mykonosa, dovukli živi do svog kreveta.
Ali na stranu sva ta mondena glow mjesta i nabacivanja s Ibiza or Mykonos? Cijelo to vrijeme falio mi je moj Vis. More čisto kao suza, pozdrav je „pomalo“, najsigurnije prijevozno sredstvo je bicikl, specijalitet dana - filana paprika moje mame koja na nju poziva sve kojima zamiriše u susjedstvu, noćni život samo jedan, jedini, najbolji, call it: Bejbi!, i naposljetku - nema novina do dva popodne, a tada je sve stara vijest pa vas tako i loša zaobiđe. I da Michael Jackson ustane iz mrtvih, Višane ne bi zanimao osim po dvije kategorije - ako je simpatičan i drag, može uživat skupa s njima, a ako je bahat i ne ponaša se u skladu sa životnim motom otoka, vjerojatno bi ga vjetar bacio u more. Stoga - Ibiza or Mykonos? I say: Vis! Samo za odabrane, opuštene, nekonvencionalne, sa 3 statusna simbola only: ponešto mozga, nešto malo srca i ponajviše duše. Vis is for real VIP-s!