Na godinu primi između pet stotina tisuća i sedam stotina tisuća pisama prepunih dječjih želja i snova, a svako detaljno pročita, posveti mu se i učini sve što je u njegovoj moći da zaželjeno i ispuni. U broju kojim slavimo peti rođendan i u vrijeme omiljenog nam blagdana Božića imali smo samo jednu želju – da s Djedom Mrazom provedemo jedno poslijepodne. U našem naumu pomoglo nam je Veleposlanstvo Republike Finske u Hrvatskoj i želja nam se ostvarila. Tog petka u popodnevnim satima, dok smo nestrpljivo i pomalo u nevjerici čekali da Djed Mraz doputuje iz daleke Finske, padala su nam na pamet brojna pitanja, a kad smo ga ugledali, započela je prava bajka... Book: Je li ovo vaš prvi posjet Zagrebu? Kakvi su vaši dojmovi? Svake godine posjetim Zagreb, a onda i ostatak Hrvatske. Moji vilenjaci su također u vašem gradu i zemlji te marljivo obavljaju svoje dužnosti. No, ovo je prvi put da dajem ovakav intervju i moram vam priznati da se odlično osjećam u vašem društvu. A dojam, hm, jednom riječju, veličanstven. Ako mogu donijeti osmijeh na nečije lice i sreću ljudima u Hrvatskoj, tada je moj posjet i više nego uspješan. Book: I je li sve spremno za Božić? Moji vilenjaci marljivo rade i pripremaju se za Božić, naravno, tu je i moj dragi pomoćnik zadužen za poštu koji mi gotovo svakodnevno šalje izvještaje o božićnim željama koje stižu iz cijelog svijeta. Ne brinite, sve je kako treba biti. Book: Ne mogu ni zamisliti kako izgleda vaš dan u prosincu... Jako užurbano, definitivno. Prvo treba pripremiti sobove za dugo putovanje, zatim slijedi planiranje puta s mojim vilenjacima. To iziskuje puno vremena i energije jer želim da sve bude jednostavno savršeno. Večeri su rezervirane za odmaranje, naravno, u društvu supruge Bake Mraz, kada uživamo u našem omiljenom finskom božićnom piću glögi.

Book: Što najčešće djeca traže za Božić? Možete li se prisjetiti kako je bilo prije? A na što se danas svode želje? Želje su slične. Nema velike razlike između želja nekada i sad. Naravno, ne mogu vam otkriti detalje, no u pravilu, djeca priželjkuju igračke, opremu za različite hobije, čokolade... Book: Sigurno postoji neka zanimljiva želja koju pamtite i danas? Dječje želje uvijek su iskrene i čiste, jedinstvene. Svaka me raznježi, to je sigurno. No, posebno mjesto u mom srcu imaju nesebične želje. Na primjer, jednom je jedan dječak zaželio mir u svijetu. Kako da vam oči ne zasuze na to? Također se sjećam jedne simpatične djevojčice koja je poželjela da nitko nikada nikoga ne zadirkuje i da nema nasilja među djecom. Dalje vam nemam što pričati... Book: Vjerujem da i vi imate popis darova koje želite pronaći na božićno jutro ispod okićenog bora. Možete li nam otkriti što ste poželjeli ove godine? Nasmijana lica i radost. Užitak u jednom tako čarobnom trenutku donose dječji osmijesi i njihova znatiželja o budućnosti, to me čini sretnim i zadovoljnim. Naša budućnost su djeca, to nikada ne smijemo zaboraviti. Trebamo promišljati kako ih tretiramo, nastojati raditi na kvaliteti njihovih života i tada će izrasti u sretne i plemenite ljude. Book: A sad nastupa moja ženska znatiželja, nadam se da mi nećete zamjeriti. Što je poželjela Baka Mraz za Božić? Ah, to je velika tajna, ne mogu vam reći. No, čeka je iznenađenje, u to uopće nemojte sumnjati. Kada se sretnemo dogodine, ispričat ću vam sve do posljednjeg detalja što je poželjela i kako joj je dar u konačnici izgledao. Book: A kako izgleda vaš idealan Božić? Božić je za svakoga drugačiji. No bit Božića je zajedništvo i briga. Briga za najmilije. Stišavanje užurbanog ritma života, barem na trenutak. U mnogim zemljama Badnjak je kruna, vrhunac cijele godine.
Book: Ljudi vas mogu upoznati i družiti se s vama u laponskom selu Santa Claus, u Finskoj. Kako izgleda vaš život tamo? Ljudi me često posjećuju u Laponiji i zbog toga sam jako sretan. I sam puno putujem po cijelom svijetu, upoznajem dječicu, a to mi je i najveći užitak. Danima i satima bih vam mogao pričati o životu na artičkom krugu jer je zaista poseban. Da vam zagolicam maštu, mogu vam reći da ljeti ima dana kada sunce uopće ne zađe, a to je svakako jedinstven doživljaj, a osim toga, priroda je fascinantna, a ja sam veliki štovatelj prirodnih ljepota jer me uvijek nanovo mogu očarati. Čovjek to treba jednostavno doživjeti, teško je to riječima dočarati. Sve u svemu, kako je to moj dom, meni je najljepši. Svi znamo da nema ljepšeg i posebnijeg osjećaja od onog kada nakon radnog dana dođete u topao i mirisan dom i u njemu pronađete svu potrebnu ljubav i harmoniju. Book: A gdje se nalazi i kako izgleda vaša radionica igračaka? To je zapravo tajna lokacija, mogu vam samo reći da se nalazi u mjestu Korvatunturi, nedaleko od mjesta gdje ja živim. U radionici je uvijek veselo i užurbano, smijeha i pjesme nikada ne nedostaje. Sada, dok vam to prepričavam, sjetio sam se i da njome uvijek kola miris svježe pečenih božićnih kolačića koji su najbolja okrepa u hladnim zimskim danima. Barem meni.
Book: Pomozite nam malo s prijevodom: što znači Korvatunturi? Kada se zagledate u navedeno mjesto, podsjetit će vas na životinjske uši. Upravo je po tome mjesto i dobilo naziv. Zahvaljujući “velikim ušima“ mogu čuti sve dječje tajne i želje, a to mi uvelike olakšava daljnji proces. Book: Koliko vam pomažu sobovi? Koliko ih imate? Od velike su mi pomoći. Koliko ima zvijezda na nebu, toliko imam sobova, a sada vam ne znam reći točan broj. Često me djeca pitaju koji mi je najdraži, a ja na to nemam odgovor jer su svi moji prijatelji, a među prijateljima se ne prave razlike. Book: Što se sve promijenilo u posljednjih desetak, petnaestak godina kad je riječ o darovima, željama, planovima? Naravno, dječje želje se mijenjaju, ponekad čak i svake godine. Meni ne preostaje ništa drugo doli slijediti trendove. Puno se oslanjam na pomoć svojih vilenjaka koji razumiju, usudio bih se reći puno bolje od mene, sve te nove digitalne stvari. Osobno se nadam da djeca neće zaboraviti stare dobre igre na otvorenom, te zapamtiti da je umjerenost jako važna. Razgovarala: Jadranka Tomić Fotografije: Matea Smolčić Senčar