Na talijanskoj su modnoj sceni dizajnerske anomalije nepoželjne i rijetko prihvaćene pojave. Mnogo glasnije od Francuza ili Britanaca, Talijani smatraju da sve rade bolje od drugih, ponoseći se senzualnim, glamuroznim stilom s kojim se i žene i muškarci strasno identificiraju. U toj mjeri da su čak i sicilijanske udovice, koje u korotnoj crnini izazivaju više nego ugodne poglede muškog oka, vrlo često bile inspiracija za dizajnerske kolekcije. Početkom posljednjeg desetljeća  prošlog stoljeća, na krilima modne kuće Versace, talijanski je glamur eksplodirao u inkarnaciju holivudskog seksepila za kojim je svijet tada očajnički žudio. Tu putanju, varijacijama na temu, slijedili su gotovo svi talijanski dizajneri: Stefano Gabbana i Domenico Dolce, Cavalli, Valentino i mnogi drugi koji su kolekcije gradili na otkrivanju i naglašavanju ženskih oblina. Iako se, sada davne 1994., na vratima svijeta mode pojavio - grunge, rađajući novu generaciju modnih kreativaca, ako pitate Talijane, oni tu godinu ne pamte po grungeu, već po legendarnoj crnoj Versace haljini koju su na tijelu Elizabeth Hurley doslovno pridržavale ziherice.

Milla Jovovich i Consuelo Castiglioni Usred te oluje ponosnog, talijanskog glamura koji je glasno slavio moto ‘Više je više’, u Milanu su se tiho i neočekivano pojavile dvije ‘odmetnice‘ ovoga vremena: prvo Miuccia Prada, a 1994. godine i njezina nešto mlađa kolegica Consuelo Castiglioni. Miuccia i Consuelo već su tada imale tri zajedničke poveznice: nijedna od njih nije nikada pohađala modnu školu, obje su naslijedile obiteljski modni biznis i što je najvažnije - obje su se fanatično odbijale pokoriti ‘uzvišenom glamuroznom duhu’ tadašnje talijanske mode. Rođena u elitnom švicarskom gradu Luganu, Consuelo dolazi iz obitelji čileanskih korijena. Prvi doticaj s modom imala je onog trenutka kada je upoznala muža Giannija, nasljednika industrije krzna i kože, prizvođača kolekcija za vodeće modne brendove. Zapravo, ista je ta obitelj sredinom osamdesetih bila na vrhu talijanske industrije luksuza, ali modne su devedesete donijele jedan sasvim nov duh. Krzno je tih godina bilo simbol buržujskog stila tipičnog za neudane stare cure i dobrostojeće matrone. Štoviše, cijeli niz najutjecajnijih dizajnera svijeta tada su redom izjavljivali da je krzno definitivno izašlo iz mode. No, Consuelo je usprkos općoj modnoj klimi, zakoračivši u radionice i skladišta svoje nove obitelji, odlučila započeti revoluciju. Prepuna entuzijazma osnovala je modnu kuću Marni, nazvanu po Giannijevoj sestri Marini, te zajedno sa svojim suprugom odlučila oživjeti uspavani obiteljski posao i stvoriti ‘neko sasvim novo’ krzno.
Osnovna joj je ideja bila da krzno ne tretira kao zaštićen, sveti simbol luksuza, već da se prema njemu odnosi kao prema svakoj drugoj tkanini. U ranim danima kuće Marni, Consuelo je krzno bojila, izbacila je staromodnu podstavu, zarezala je ondje gdje nitko prije nije rezao i gotovo preko noći stvorila sofisticirane krznene komade koji su bili moderni i poželjni. To je prihvatila potpuno nova generacija klijentica koje su joj u početku bojažljivo i sa nesigurnošću prilazile odlučivši nositi Marni krzno. Problem je nastao kada su te iste klijentice počele uporno nagovarati Consuelo da počne dizajnirati i odjeću koju će moći nositi ispod njenog ‘novog’ krzna. Tako je nastala Marni pret-à-porter linija, predstavljena 1995. godine. Na početku je izlagala samo zimske kolekcije, a prvu ljetnu tek 1997.  godine. Talijanska modna zajednica, ali i dobar dio međunarodnog novinarskog kora tada uopće nisu shvaćali što to Consuelo radi. Neobični Marni svima je očitao lekciju iz definicije suvremenog eklekticizma jer prve se kolekcije jednostavno nisu mogle opisati niti jednim drugim pojmom. Od hipi inspiracije pa sve do grungea, od krzna pa do futurističkih high-tech tkanina, Consuelo nije prestala provocirati svojom vizijom žene koja u torbi više nije nosila klasičnu talijansku modnu putovnicu. Marni je, baš kao što je to ranije učinila i Prada, pokrenula talijansku antiseksualnu revoluciju. Glavna premisa te filozofije kaže da žene kupuju Marni za sebe, a ne za muškarce. Ta kritička teza pobija sve ono što su žene, izuzev feministica, konstantno radile: odijevale se za muškarce. Cijela poanta mode kojom vlada seksepil ne leži u poruci da bi se žena trebala osjećati samouvjereno, već da je glavni cilj poželjno izgledati. Consuelo je odbila vjerovati u takav sustav vrijednosti pa mu je nastavila prkositi tako što je 1999. godine na pistu pustila ekscentrične klompe izrađene od kože ponija koje su izazvale pozitivan šok među najhrabrijim individualkama. Moramo znati da se radi o periodu kada je Europu već počeo tresti virus zvan ‘Seks i grad’, oslobođen u New Yorku godinu ranije, koji je postavljao neke sasvim drugačije modne standarde.
Winona Ryder, Consuelo Castiglioni Psihodelija Marni kolekcija nikada nema konkretnu, simplificiranu inspiraciju već isključivo proizlazi iz Consueline opsjednutosti najmaštovitijim teksturama i tkaninama. Bilo da se radi o crnoj gumi ili op-art printovima iz šezdesetih, Marni uporno ostaje vjerna produciranju inovativnih tekstura kojih se mnoge žene na prvi pogled boje. Isto tako, Marni silueta nikada nije isticala adute ženskog tijela, već je isključivo predlagala svojevrstan zaštitni oklop za samouvjerene žene koje se ne žele patiti radi svojih boljih polovica. Zbog svega toga, nikada nije bilo lako konzumirati Marni jer se radi o odjeći koja vas neće učiniti mršavijom ili mlađom, već o modelima koji će vam pružiti pečat posebnosti. A to je teret s kojim se, primjera radi, modne žrtve nikada nisu mogle nositi. Modne žrtve, suprotno mišljenju okoline, ne žele biti posebne, već očajnički uvijek žele pripadati ključnom klanu sezone. Onom koji izaziva pažnju i takozvano - društveno priznanje. Marni nije stvoren za grupe pomahnitalih žena koje se kreću u estetskim čoporima, već za individualke koje nemaju strah od odjeće. Ta tiha i neobična elegancija obilježena snažnom siluetom, hrabrim bojama i ekscentričnim printovima polako i sigurno osvojila je poznavatelje istinskog stila. Sve to postignuto je bez reklamnih kampanja i moćne industrije oglašavanja kojoj Marni nikada nije pripadala. Dašak globalne slave donijela im je nedavna suradnja s tekstilnim gigantom H&M, koja je postigla izuzetan uspjeh, pa su Marni točkice zavladale svjetskim metropolama.
Consuelo Castiglioni Napisao: Gego Zečić Fotografije: Getty Images/Guliver