Celulit. Estetska opsesija današnjice. Kako bismo ga se riješili ili ga barem prikrili trošimo brdo novca i slijepo vjerujemo u svaki marketinški trik koji tvrdi da se celulit može iskorijeniti. Zločesto, stoga, možemo postaviti pitanje je li celulit postojao i prije nego li su ga neki mudraci odlučili komercijalno iskoristiti stvorivši kreme, aparate i kiruške zahvate za njegovo odstranjivanje? Celulit je forma rasporeda masnog i vezivnog tkiva koje postaje vidljivije što su masne stanice veće. Zbog zadržavanja tekućine među masnim stanicama nastaju vezivne pregrade koje mogu postati vrlo tvrde. Kada se to dogodi izvana se to vidi kao kvržice. Ako ne održavamo formu, ali i tijekom starenja mišićna se masa smanjuje u korist masnoga tkiva što je također dobra predispozicija za celulit. Ako pritom imate spor metabolizam, stanična razmjena se usporava što potiče otvrdnjavanje narančine kože. Iako uvelike ovisi o životnim navikama, sklonost celulitu određuju i geni. Zanimljivo, samo 10 posto žena zapadnog svijeta je otporno na tu pošast i to zahvaljujući genima dok će ostatak nas s njime imati većih ili manjih problema tijekom života. No, pitanje je zašto se celulit uvijek javlja na istim mjestima – poglavito na bedrima, stražnjici i trbuhu? Odgovor je vrlo jednostavan – jer su to zone na kojima se najčešće i debljamo. Naime, žene (kad su već predodređene za celulit, zbog hormona i genetike) imaju tendenciju da akumuliraju najviše masti na nogama i stražnjici. Celulit se definitivno najčešće pojavljuje na nogama, a ako je netko skloniji skupljanju masnoća na trbuhu ili negdje drugdje, to su mjesta na kojima će se najvjerojatnije najviše vidjeti celulit. Ovo možda nije revolucionarno objašnjenje, ali činjenice su jednostavno takve. Izvor: Elle.hr Fotografije Profimedia