SANJA DOLEŽAL: 'Došlo je vrijeme da se djeca i ja odvojimo'

Story: Postoji li nešto što nikako ne biste mogli raditi? Mnoge glazbenice odlaze i u glumačke vode, možete li se zamisliti u nekoj seriji? Glumački posao nije lak, ali bez obzira na sve, moraš imati i ono nešto što razlikuje glumca od amatera. Ne vjerujem da to imam, zato mi se teško zamisliti u tome. Iako, kratak izlet u vode mjuzikla ‘Za dobra stara vremena’ bilo mi je predivno i nezaboravno iskustvo.

Story: Nedavno ste se pridružili timu Nove TV. Gotovo da i ne postoji televizijska kuća koja nije prepoznala vaš potencijal. Što vam to govori? Laska li vam? Naravno da mi laska... Ovo je moja prva suradnja s Novom TV i nadam se da ću opravdati njihovo povjerenje.

Story: Kako je došlo do suradnje s Novom TV? Jednostavno, nazvali su me i pitali bih li odradila probno snimanje. Pristala sam i eto...

Story: U sklopu emisije ‘IN magazin’ imat ćete vlastitu rubriku ‘Kuhanje je IN’. Kakva će biti vaša uloga? Bit ću ono što jesam, žena koja kuha već tridesetak godina, majka. Nisam profesionalna kuharica pa ću kuhati ono što sam godinama kuhala, a kuham i danas. Nastojat ću gledatelje podsjetiti možda na neka već zaboravljena jela iz moga djetinjstva, ali i isprobati nešto novo. Voljela bih da mi i gledatelji pošalju svoje najdraže recepte pa da probam i to.

Story: Ovo nije prvi put da vas gledamo u nekoj emisiji posvećenoj kuhanju. Kako se snalazite u kuhinji? Što je vaš specijalitet?
Ne znam, moji prijatelji i obitelj vole sve što skuham, variva, juhe, pečenja..., ali i moje varijante kineske i indijske kuhinje. 
Story: Tko vas je učio kuhati? Sjećate li se prvog jela koje ste pripremili? Počela sam kuhati uz mamu, kao i većina nas. Prvo sam naučila kuhati rižu. Sjećam se da sam umjesto šalice riže za mamu, tatu i mene, stavila cijelu kutiju, kilogram riže, i bila u šoku kolika je to bila količina. Mama se smijala i naučila me.

Story: Osjećate li tremu zato što ćete i sami kuhati pred kamerama? 
Tremu nemam, ali nije jednostavno kuhati pred kamerama. Kod kuće to godinama radiš automatski i ne razmišljaš o tome, ali pred kamerama mora sve biti striktno dogovoreno kako bi se pratio i snimio proces.

Story: Veseli li vas povratak na male ekrane? Jeste li to priželjkivali posljednjih godinu dana otkako ste imali zadnji televizijski angažman? Veseli me jer volim televiziju i volim raditi. Nisam osoba koja besposleno sjedi kod kuće i kad nemam angažman, uvijek imam što raditi. Takva sam.
Story: Kako ste provodili vrijeme posljednju godinu? U jednoj ste emisiji rekli da ste se povukli na selo i posvetili poljoprivredi.
Nisam vuk samotnjak i nisam pobjegla. živim u prirodi jer mi tako odgovara. Nisam se posvetila poljoprivredi, to zvuči previše ambiciozno, nego imam mali vrt gdje sam ljetos uzgajala rajčice, paprike, krastavce, tikvice, a sada još imam raštike.

Story: Kako izgleda vaša svakodnevica na Mrežnici? Oko kuće uvijek ima posla. Rano se budim, šećem psa, sređujem kuću i vrt, imam prijatelje s kojima se družim, prijateljice s kojima svaki dan hodam sat vremena po šumi. Dan mi je prekratak za sve što bih željela.

Story: Koliko ste dugo razmišljali o tome da napustite Zagreb i odete živjeti nekamo gdje je mirnije? Što je prevagnulo u toj odluci?
Posljednje dvije godine razmišljala sam o tome i razgovarala s djecom. Meni više ne odgovaraju stres i nervoza centra grada, djeca su već samostalna i došlo je vrijeme da se odvojimo.

Story: Zašto baš Mrežnica? Jeste li se oduvijek željeli jednog dana skrasiti ondje? Zaljubljena sam u tu divnu rijeku i predivan dugoreški kraj. Usto, Zagreb je blizu pa imam sve što mi treba.

Story: Kako su vaša djeca reagirala na odluku? Podržali su me i vesele se kada sam sretna.

Story: Jeste li požalili zbog te odluke? Što vam je dobro donijelo preseljenje? Nisam požalila i ne vjerujem da hoću. Bože dragi, nisam se preselila na Mars.

Story: Što vam najviše nedostaje iz Zagreba? Što općenito nude velike sredine, a to ne možete pronaći ondje?

Kako sam blizu gradu, kad poželim poći u kazalište, kino ili na kavu u centar, odem i vratim se u svoj mir. Spojila sam ljepotu i mir prirode, a opet blizu sam Zagrebu.

Story: Nedavno ste rekli kako ni Luka ni Lea svoju budućnost ne vide u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj općenito. Jesu li ipak ostali kod kuće? Lea više nije u Hrvatskoj, pokušat će u inozemstvu, ali zna da se uvijek ima gdje vratiti. Luka studira pa ćemo vidjeti kamo će kad završi.

Story: Čime bi se oni voljeli baviti u životu? U jednom se trenutku činilo kako bi kći mogla nastaviti vašim stopama.
Lea se i dalje bavi glazbom, ali preferira jazz, a Luka studira matematiku. Čime će se baviti, to je njihov odabir. Ja ću ih savjetovati, ali i podržati njihove odluke.

Story: Kako ste organizirali život s obzirom na to da sada imate i poslovne obaveze u Zagrebu? Planirate li se vratiti u metropolu?
Sjednem u auto i za 45 minuta sam na poslu. Svuda u svijetu to je normalno. Kako netko tko živi u Črnomercu, a radi u Dubravi i svaki se dan kroz prometnu gužvu vozi na posao.

Story: Odnedavno ste u sretnoj vezi s Antom Stojakovićem. Kako izgleda ljubav u zrelim godinama, tražite li u partneru drukčije vrijednosti od onih koje su vam bile važne kada ste imali 20 ili 30?
Nemam potrebu govoriti o privatnom životu.

Story: Ljubav vas nije odmah pronašla. Trebalo vam je pet godina da nekoga ponovno pustite u srce. Jeste li uopće mislili da će se to ikada više dogoditi? Mislila sam da neće.
Story: Još niste otkrili kada ste i kako upoznali Antu. Je li to dio vaše intime koji biste željeli zadržati samo za sebe?
Upoznao nas je zajednički prijatelj, samo ću toliko reći.

Story: Svi se u jednom trenutku suočimo s gubitkom voljene osobe. Kako ste vi prebrodili najgore razdoblje, što vam je davalo snagu? Djeca i pomisao da moram dalje.

Story: Što vam danas vraća osmijeh na lice? Čemu se veselite?
Veselim se svakom jutru, pticama koje mi dolaze na terasu tražeći hranu, šetnjama sa psom u prirodi, prijateljima, ekipi na snimanju. Veselim se životu.