Potkraj godine nekad uspješna manekenka udala se za dugogodišnjeg dečka, poduzetnika Krešimira Lešića, a poslovni angažmani samo se nižu pa joj je nakon Zagrebačkog festivala i Cesarice pripala čast da uz Mirka Fodora i Ivu Šulentić u Opatiji vodi Doru - Izbor za pjesmu Eurovizije.

Story: Koje uspomene imate na prvu voditeljsku ulogu? 

Sjećam se dobro prvog ‘Lota’ jer mi je to ujedno bilo prvo vođenje uživo. Ne znam kako sam preživjela taj dan. Znam da sam silazila niz stepenice prema studiju i odjednom su mi noge počele otkazivati, ostatak vremena mi je u magli. Na sreću, sve je dobro prošlo.

Story: Jeste li oduvijek željeli biti voditeljica ili ste imali drugih ambicija i želja?

Nisam ni pomišljala o toj karijeri. Sve se posložilo u određenom trenutku, valjda kada sam postala spremna za daljnje korake. Kao i svaki put dotad, pozvali su me na audiciju, ali taj su put rekli da je riječ o emisiji ‘Loto’. Odgo­vo­rila sam da ne mogu ići jer sam u isto vrijeme imala drugi posao, ali moja tadašnja agentica Sandra Vranješ inzistirala je na odlasku. Na kraju sam otišla kako bih udovoljila Sandri i vidjela kako izgleda studio, ali nisam ništa očekivala. Danas, osam godina poslije, još sam u tom studiju, sretna jer je otad sve krenulo novim smjerom.

Story: Sjećate li se nekoga gafa? Kako spašavate situaciju ako vam se omakne pogreška?

Pogreške su mi najsimpatičnije, to je normalno i ne treba raditi dramu zbog toga. Dosad mi se nije dogodio veći gaf, osim što ponekad znam ‘sfrfljati’ riječ nadajući se da nitko nije primijetio. Naravno, to svi odmah skuže! Ništa, nasmijem se tada sama sebi i idem dalje.

Story: Kakvu glazbu volite?

S godinama sve više slušam glazbu i uživam u njoj, a izbor ovisi o raspoloženju. Najčešće je to deep house: Solomun Boiler Room, Black Coffee i Paul Kalk­brenner. To mogu uvijek slušati, a raspoloženje mi instantno raste. Od domaćih volim Olivera, Ninu Badrić, Petra Grašu, Pavel, Detour, Vatru, Massima... Ima ih mnogo!

Story: Otkrijte nam četiri pjesme čija vam melodija posljednji mjesec dana ne izlazi iz uha? 

Na taj odabir utjecali su festivali koje sam vodila u posljednje vrijeme: Nina Badrić ‘Rekao si’, ‘Dani i godine’. Mislim da mi je zbog Cesarice ta melodija baš ostala u uhu, a osim što je volim slušati, drago mi ju je i gledati. Antonela Doko očarala me predivnim glasom u pjesmi ‘O čemu pričamo’. Sa Zagrebačkog festivala ostala mi je pjesma Damira Kedže ‘Srce mi umire za njom’. Naravno, tu je i ‘Trag u beskraju’ jednog i jedinog Olivera Dragojevića. Tužna je to, ali predivna pjesma. Vidjet ćemo što ću još početi slušati.