Jedan od najvećih šarmera među glazbenicima poznat je kao veliki ljubitelj motocikala, a u posljednje vrijeme i automobilskih utrka. Iako mu brzina predstavlja golemo zadovoljstvo, Sandi Cenov ističe kako nikada ne vozi nepromišljeno.
Story: Kada vas je zaintrigirala vožnja relija?
O reliju sam sanjao još od djetinjstva i sada mi je to ispunjenje dječjih snova. Oduvijek sam htio vidjeti kako je to voziti za ozbiljno. Utrke su me zaintrigirale još davno, prije 2000. godine, ali kako su se sva natjecanja, odnosno sve utrke, održavale vikendom kada sam imao svirke i nastupe, nisam mogao sudjelovati. Nedavno mi se napokon pružila prilika da se okušam u tome i sretan sam zbog toga. Što se više vozim, to više volim autoutrke. Suvozačica mi je druga najuspješnija žena u domaćem reliju Lana Sutlović, koja me i nagovorila da pokušam voziti.
Story: Osim relija, imate li još neke skrivene strasti?
To i nije skrivena strast - obožavam vožnju svojim motociklom Harley‑Davidson. Nema mi ništa draže nego sjesti na njega i voziti se.
Story: Da morate birati između Harley‑Davidsona i relija, što biste izabrali?
Ne mogu birati. To je kao da me pitate koje mi je dijete draže? I jedno i drugo ima svoje draži i posebnosti. Zapravo, ovisnik sam o adrenalinu.
Story: Kako održavate formu? Ipak za sve te ekshibicije treba biti fizički spreman?
Već deset godina treniram džiju-džicu, a sve je počelo kad su me dečki, prijatelji s kojima vozim Harley-Davidson, nagovorili da dođem na trening. Svi su tada trenirali osim mene. Otišao sam i svidjelo mi se. Iako, moram priznati da sam bio jako uplašen na početku. Danas mislim da sam ovisan o tom treningu i to mi je najbolji ispušni ventil.
