'Majkama ne treba nabijati pritisak zbog skidanja kilograma'

Prošlo je šest mjeseci od rođenja prvog sinčića bivše manekenke i danas PR stručnjakinje Sare Josipović. Da vrijeme uistinu brzo prolazi, svjesna je i ova 32-godišnja majka malenog Maka. Za Story.hr govori o tome kako se snašla u ulozi majke, kolika joj je podrška suprug Jan Jerič, ali i razmišlja li o sinovoj budućnosti. 

Kako se vi osjećate? Imate li vremena za sebe? Jeste li imali problema s dobivenim kilogramima?

Kilogrami nisu nešto što trenutno smatram bitnim i mislim da majkama ne treba nabijati nikakav pritisak vezan uz vraćanje kilograma. Majčinstvo je nešto najposebnije na svijetu i treba uživati svaki dan jer samo danas vam beba ima šest mjeseci, a ne biti pod stresom zbog kila. Kile sam odmah izgubila jer sam ih vrlo malo dobila, ali s obzirom na to da još uvijek dojim nešto se malo vratilo. No, kad dođe za to vrijeme, sigurna sam da ću ih se brzo riješiti... Ja se osjećam odlično, i uz dobru organizaciju stižem za sebe ukrasti minimalno vremena koje mi je potrebno da se osjećam kao žena.

Vidimo da ima Vaše oči. Kakav je karakterno? Na koga vas više podsjeća, na vas ili na Jana?

Mak je fizički pravi miks mame i tate, pa ne možemo točno odrediti na koga više nalikuje. Karakter je tek nedavno počeo pokazivati pa ćemo još malo pričekati sa zaključcima, ali s obzirom na to da su mama i tata jako slični i oboje vrlo aktivni, ni Mak ne može biti drugačiji.

Čime Vas najviše iznenađuje?

Time što je pravi mali čovjek, koji u svakom trenutku zna što želi. On i ja najnormalnije komuniciramo i razumijemo se i on skoro uopće ne plače. Osim toga, gotovo svako jutro je sasvim nova beba, s nečim novim što je naučio. Već sam sada jako ponosna na njega, kako se iako mali, čini tako bistar.

Kako najčešće provodite vrijeme zajedno, s obzirom na to ste često vani?

Uglavnom, gdje ide mama, ide i Mak, odlično se uklopio u našu svakodnevicu. Mi se prilagodimo njemu, on nama i samo nam je nebo granica. Kad smo doma, po cijele dane se igramo. Istina je da je unatoč tome što je jako dobar, vrlo zahtjevan i zahtjeva svu pažnju svijeta, pa mu samostalna igra brzo dosadu.

Što vam u majčinstvu predstavlja najveći izazov? Spava li Mak noću ili se često budite?

Mak se budi često noću, kako bih ga ponovno uspavala uz hranjenje, pa je ta neispavanost definitivno najveći izazov. Ali iako najteži posao, majčinstvo je i najljepši, pa s vremenom više ništa nije teško.

Kako ste vi i Jan raspodijelili poslove? Mijenja li Jan pelene malenom?

Jan radi sve što moderni pravi tate rade i jako je dobar tata. Kod nas nema striktne podjele poslova, jedino je za sad mama zadužena za hranjenje.

Imate li Jan i vi vremena samo za vas dvoje? Pomaže li vam 'baka servis'?

Mak je prvi unuk s obje strane, i uz bake čuvaju ga i njegove tri tete, tako da možemo reći da za njegovo čuvanje postoji lista čekanja. No, ne koristimo to previše, jer se mami još uvijek dosta teško odvojiti od njega dok je ovako mali. Jan i ja najviše uživamo kad smo nas troje, tako da ni ne pokušavamo ukrasti neko posebno vrijeme za sebe.

Jeste li se ikad ulovili u razmišljanju o tome kako će sve izgledati kad Mak krene u školu na primjer? Plaše li vas ovi mjeseci koji brzo prolaze?

Ne razmišljam tako daleko, s jedne strane jedva čekam da se naspavam, a s druge bi da ovo vrijeme dok je ovako mali traje zauvijek. Sigurna sam da će biti vragolast, ali se veselim školi jer sam je i sama obožavala. Samo se nadam da će se do tad školski sustav promijeniti. Ja čak razmišljam o pokretanju vlastite škole koja bi se temeljila na školstvu skandinavskih zemalja, kako Mak ne bi učio istim sistemom u klupama kao i njegov pradjed.

Što vam je najbitnije u odgoju vašeg sina?

Najbitnije nam je da izraste u zdravog, sretnog i veselog dječaka koji će voljeti i poštovati sve ljude.