Za kraj godine zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište priprema predstavu ‘Idiot’ koja nastaje prema istoimenom djelu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, a glavnu žensku ulogu utjelovit će Jadranka Đokić.

Story: Uskoro, 30. prosinca, čeka vas premijera ‘Idiota’, kako napreduju pripreme?
Kao i uvijek, vrijeme je pojam koji ne želim pretvoriti u neprijatelja. Umjetnost se, naime, ne da i ne može požuriti. Uživam u procesu proba, osjećam uzbuđenje i odgovornost prema tom iznimnom i velikom romanu. Silno želimo stvoriti nešto vrijedno, za publiku i za nas. Nešto što će publika osjećati i željeti gledati. Iako je pred nama još mnogo posla, razmišljam što je moguće najmirnije i najpozitivnije.

'Ako me sretnete na ulici kako mrmljam - ne brinite, nisam luda'
Story arhiva 

Story: Radite na jednom od klasika svjetske književ­nosti, olakšava li to rad jer je priča poznata ili otežava jer je priča poznata pa ljudi imaju svakojaka očekivanja?
‘Idiot’ je jedan od najvećih romana svjetske književnosti i zato vjerujem da ponekad djeluje zastrašujuće, ali to je i roman koji preporučujem svima koji ga još nisu pročitali. Dostojevski ga je počeo pisati kao roman o lošem čovjeku koji nalazi Boga, ali je naposljetku napisao roman o čovjeku koji je oličenje kršćanskog ideala u surovom svijetu te je li tom svijetu takav čovjek potreban i može li opstati u njemu. Jasno progovara o ljudskim dušama, stradalim sudbinama, pitanju slobode, krivnje, etike, socijalnog konteksta, morala društva te o novcu koji je danas više nego ikada prije bog kojemu se svi klanjaju. U tom smislu imam dovoljno vlastitih očekivanja koja želim ispuniti.

Story: Kako ste pripremali ulogu Nastasje Filipovne Braškove?
Svaki trenutak slobodnog vremena učim i ponavljam tekst, ako me sretnete na ulici ili u tramvaju kako si mrmljam nešto u bradu - ne brinite se, nisam pukla. Učim tekst i razmišljam o situacijama u kojima se nalazi Nastasja i njezina burna duša. Ona je delinkventica ili, kako se u tekstu kaže, koloritna žena ispunjena krivnjom spram sudbine koju nije sama izabrala, ali je za nju preuzela odgovornost i prokazuje sve licemjerje društva kojim je okružena.

Uživam u procesu proba, osjećam uzbuđenje i odgovornost prema ovom iznimnom i velikom romanu.

Jadranka Đokić

Story: Kako vam je raditi s redateljem Vasilijem Seninom? Je li danas s njim jednako raditi kao, na primjer, na ‘Galebu’ 2007. godine?
Volim raditi s tim čovjekom! Izaziva me na pomicanje granica i na tome sam mu zahvalna. To su one dobre suradnje i prijateljstva s kojim nastaviš kao da nije prošlo 12 godina. Mi jesmo promijenjeni i stariji, ali međusobno prepoznavanje i razumijevanje je postojano. Volim redatelje koji se hvataju ukoštac s izazovima, spremni su, znaju što hoće i pritom i glumački razmišljaju.

Story: Osim ovog ruskog klasika, glumite u predstavi ‘Tri sestre’ koja je premijerno prikazana prije nekoliko mjeseci. Kako se razlikuje rad na ta dva projekta?
‘Tri sestre’ bio je kazališni eksperiment koji smo u prostorijama Lada izolirani od svega stvarali više od šest mjeseci, a ‘Idiota’ radimo u nešto klasičnijem kazališnom smislu. Iako se predstave razlikuju, obje jednako strastveno tragaju za istinom i smislom. Pozivam sve da pogledaju jednu i drugu te sami vide sličnosti i razlike.