Za kraj godine zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište priprema predstavu ‘Idiot’ koja nastaje prema istoimenom djelu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, a glavnu žensku ulogu utjelovit će Jadranka Đokić.
Story: Uskoro, 30. prosinca, čeka vas premijera ‘Idiota’, kako napreduju pripreme?
Kao i uvijek, vrijeme je pojam koji ne želim pretvoriti u neprijatelja. Umjetnost se, naime, ne da i ne može požuriti. Uživam u procesu proba, osjećam uzbuđenje i odgovornost prema tom iznimnom i velikom romanu. Silno želimo stvoriti nešto vrijedno, za publiku i za nas. Nešto što će publika osjećati i željeti gledati. Iako je pred nama još mnogo posla, razmišljam što je moguće najmirnije i najpozitivnije.
Story: Radite na jednom od klasika svjetske književnosti, olakšava li to rad jer je priča poznata ili otežava jer je priča poznata pa ljudi imaju svakojaka očekivanja?
‘Idiot’ je jedan od najvećih romana svjetske književnosti i zato vjerujem da ponekad djeluje zastrašujuće, ali to je i roman koji preporučujem svima koji ga još nisu pročitali. Dostojevski ga je počeo pisati kao roman o lošem čovjeku koji nalazi Boga, ali je naposljetku napisao roman o čovjeku koji je oličenje kršćanskog ideala u surovom svijetu te je li tom svijetu takav čovjek potreban i može li opstati u njemu. Jasno progovara o ljudskim dušama, stradalim sudbinama, pitanju slobode, krivnje, etike, socijalnog konteksta, morala društva te o novcu koji je danas više nego ikada prije bog kojemu se svi klanjaju. U tom smislu imam dovoljno vlastitih očekivanja koja želim ispuniti.
Story: Kako ste pripremali ulogu Nastasje Filipovne Braškove?
Svaki trenutak slobodnog vremena učim i ponavljam tekst, ako me sretnete na ulici ili u tramvaju kako si mrmljam nešto u bradu - ne brinite se, nisam pukla. Učim tekst i razmišljam o situacijama u kojima se nalazi Nastasja i njezina burna duša. Ona je delinkventica ili, kako se u tekstu kaže, koloritna žena ispunjena krivnjom spram sudbine koju nije sama izabrala, ali je za nju preuzela odgovornost i prokazuje sve licemjerje društva kojim je okružena.
Uživam u procesu proba, osjećam uzbuđenje i odgovornost prema ovom iznimnom i velikom romanu.
Story: Kako vam je raditi s redateljem Vasilijem Seninom? Je li danas s njim jednako raditi kao, na primjer, na ‘Galebu’ 2007. godine?
Volim raditi s tim čovjekom! Izaziva me na pomicanje granica i na tome sam mu zahvalna. To su one dobre suradnje i prijateljstva s kojim nastaviš kao da nije prošlo 12 godina. Mi jesmo promijenjeni i stariji, ali međusobno prepoznavanje i razumijevanje je postojano. Volim redatelje koji se hvataju ukoštac s izazovima, spremni su, znaju što hoće i pritom i glumački razmišljaju.
Story: Osim ovog ruskog klasika, glumite u predstavi ‘Tri sestre’ koja je premijerno prikazana prije nekoliko mjeseci. Kako se razlikuje rad na ta dva projekta?
‘Tri sestre’ bio je kazališni eksperiment koji smo u prostorijama Lada izolirani od svega stvarali više od šest mjeseci, a ‘Idiota’ radimo u nešto klasičnijem kazališnom smislu. Iako se predstave razlikuju, obje jednako strastveno tragaju za istinom i smislom. Pozivam sve da pogledaju jednu i drugu te sami vide sličnosti i razlike.
