'Okitimo bor 15. prosinca i ne skidamo ga do 15. siječnja'

Domaća pjevačica, 40-godišnja Ida Prester je prije nekoliko godina zamijenila je hrvatsku prijestolnicu onom srpskom, nakon što se udala za tamošnjeg poduzetnika Ivana Peševskog, s kojim je u braku od rujna 2013. godine. Roditelji su dvojice sinova, petogodišnjeg Roka i trogodišnjeg Rija, a u razgovoru za Story.hr pjevačica je otkrila kako izgleda blagdanska dinamika u kući Peševski-Prester.

Koji običaji su vam posebno zanimljivi? Koji su bili zanimljivi vašoj djeci?
Meni je sve pravoslavno bilo novo, katoličke običaje jako dobro poznajem, jer je moja baka Ana jako držala do njih, pa se pazilo na svaki detalj. Svi članovi obitelji su imali svoja zaduženja, čišćenje cijele kuće, sađenje i briga o pšenici, kićenje jelke... A ja sam u crkvi više puta glumila Mariju u božićnoj predstavi. To su mi prvi scenski počeci. Pravoslavni običaji su slični, uz neke nove detalje. Posluživanje žita za Slavu je simpatičan običaj kojim domaćini dočekuju goste. Za tu prigodu peče se posebni slavski kolač. A pred Božić se kupuje hrastova grana koju zovu - badnjak. Prema staroj paganskoj tradiciji, ta grana se pali u vrtu ili na balkonu. Taj običaj se povezao sa kršćanstvom i u pravoslavlju se za Badnjak pali. Pored toga mijesi se i posebna pogača - česnica, u koju se sakrije i neka vrijednost, najčešće novčić. Za Božić se ta pogača 3 puta zarotira između svih članova obitelji, pa svaki član trga po komad. Onaj koji u svojem komadu pogače pronađe novčić, taj će po vjerovanju biti sretan cijele godine.

Kako su reagirali na trganje česnice - odnosno pogače s novčićem?

Klinci u svemu sudjeluju i sve ih veseli. Od kićenja bora, pjesme, do trganja česnice. Zabavno im je tražiti novčić, sve im je igra. Ja sam uvijek u strahu da slučajno ne progutaju novčić, jer su još mali pa prvo mama sve dobro prepipa prije nego zagrizu.

Shvaćaju li vaši sinovi već sada razliku između običaja? Ili se jednostavno vesele dvostrukim poklonima?
Ma njih pokloni najmanje uzbuđuju, ove godine smo to bas primijetili. Stvarno sve imaju sto treba, skromna su djeca, Rio je stalno ponavljao: dosta mi je poklona, već imam poklon.
Njih veseli samo da smo zajedno, bune se čim bilo tko od nas negdje odlazi. Običaji su samo prigoda da se svi družimo i da ne idu u vrtić, a to ih posebno veseli.

Mislite li da ih na ovaj način, obilježavanjem oba blagdana, učite multikulturalnosti?

Mi u obitelji jako njegujemo različitosti i razumijevanje. O politici se ne priča. Nismo religiozni, ali poštujemo sve običaje, baš zato da djeca vide da smo svi došli iz raznih krajeva, a da se volimo i družimo. Oni to prihvaćaju instinktivno. Katolički Božić uvijek slavimo kod mojih u Zagrebu, a pravoslavni kod suprugovih u Beogradu. Njima je to normalno, pa misle da tako svi rade. Veselilo bi nas da njihove partneri/ce budu ljudi iz nekih još različitijih kultura, ovo i nije neka egzotika, blizu smo i po jeziku i po običajima. Šarenilo nas samo obogaćuje, samo ako su ljudi normalni i dobre volje.