Iako je takav ishod bio očekivan, prošlog je tjedna službeno objavljeno da se ovogodišnji Eurosong, koji se trebao održati u svibnju u Rotterdamu, odgađa. Potpuno opravdana, ali tužna vijest pogodila je sve ljubitelje glazbe, a posebice našeg ovogodišnjeg predstavnika Damira Kedžu, koji je pobjedom na ovogodišnjoj Dori ostvario jedan od svojih snova. Naš 32-godišnji glazbenik ističe kako trenutačne okolnosti u svijetu nisu optimistične i da nije vrijeme za slavlje, nego da svatko od nas treba čuvati svoje zdravlje te zdravlje svojih bližnjih. Ipak, Kedžo ima razloga za osmijeh na licu jer su mu se na poslovnom planu dogodile mnoge lijepe i neočekivane suradnje, o kojima je više otkrio u velikom intervjuu za Story.
Story: Nažalost, stigla je vijest da se zbog neizvjesnosti uzrokovane širenjem virusa COVID-19 u Europi i ograničenja koja uvode vlade europskih zemalja, pa tako i nizozemska, ove godine odgađa Eurosong. Jeste li bili spremni na takav ishod?
Apsolutno, već prvi tjedan nakon Dore pomislio sam da bi se to moglo dogoditi. Riječ je o ozbiljnoj prijetnji za sve nas, nečemu što nadilazi osobne želje i ambicije. Koliko god sam bio sretan i kreativno ispunjen, toliko su mi se glavom stalno vrtjele razne misli. Ne može se čovjek opustiti dok razmišlja hoće li mu bližnji i svi ljudi oko njega biti dobro.
Story: Pretpostavljam da vas ne moramo ni pitati jeste li i koliko tužni što je donesena takva odluka?
Ne znam kako opisati svoje osjećaje. Tužan sam, ali zato što se kao civilizacija nalazimo u ovakvoj situaciji pa samim time i moramo sve otkazati. No u trenutačnoj bi situaciji bilo suludo da nešto toliko veliko, a samim time i riskantno, kao Eurosong ide dalje. Tužan sam samo zato što nećemo na tu scenu postaviti priču koju smo zamislili. Želim da Eurosong bude neopterećeno slavlje i užitak. U bilo kojem scenariju ove godine to ne bi bio.
Story: Znate li kakav je sada postupak? Je li vam poznato više detalja o cijelom događanju i kako će ono biti organizirano dogodine?
Jedino što službeno znamo jest da se ovogodišnje izdanje otkazuje i da će se sljedeće održati u Rotterdamu 2021. godine. Kako ćemo pjevati, koje pjesme, kakva će pravila vrijediti, stvarno ne znamo jer je ovo nova situacija koja zahtijeva nove odluke. Čekamo uputu s HRT-a.
Story: Navodno, svi izvođači koji su trebali nastupiti ovog proljeća bit će pozvani i sljedeće godine, ali zbog pravila natjecanja neće moći izvesti istu pjesmu. Smatrate li to ispravnom odlukom?
Odluka je takva kakva jest pa je ne preispitujem. S jedne strane, beskrajno volim pjesmu ‘Divlji vjetre’, a s druge ne znam koliko će ljudima biti interesantno gledati i slušati pjesme koje su u eteru godinu i pol dana. Kakva god odluka bude donesena, prihvatit ću je. Moram istaknuti da sam presretan zbog reakcija na pjesmu, pogotovo recenzija na Eurovision blogovima i činjenice da je u trendingu na YouTubeu otkad sam je otpjevao. Izabrala ju je publika svojim glasovima i presretan sam kada vidim da je vole i slušaju. Na nacionalnu ljestvicu HR Top 40 ušla je kao nova izravno na prvo mjesto, što znači da je najslušanija na svim radijskim postajama u Hrvatskoj, a to je prekrasan osjećaj. Najljepše je kada pjesma nađe put do srca publike jer je to jedini smisao bavljenja glazbom. Za ‘Divlji vjetre’ moramo još mnogo toga napraviti kada sve ovo prođe, prije svega spot.
Story: Zapravo, velika je šteta što je ovako završilo jer je pjesma ‘Divlji vjetre’ dobila veliko priznanje, odnosno prepoznao ju je i od nje odlučio snimiti eurovizijsku verziju poznati producent Moh Denebi. Kako je došlo do te suradnje?
Toliko se nevjerojatnih slučajnosti događa u posljednje vrijeme. Lijepih. Ljudi oko mene kažu da ništa nije slučajno, a i ja pomalo vjerujem u to. Mohov rad pratim već dulje. Još od prvih pjesama koje je napisao za Loreen. Nisam ni sanjao da ću surađivati s njim. Nakon Dore znali smo da ćemo snimiti lagani revamp. Aranžeri pjesme Bojan Šalamon Shalla i Matija Rodić Matroda postavili su savršene temelje. Zvali smo Joakima Björklunda iz Snowflake Musica da posluša demo i okupi tim koji bi bio idealan za revamp. Nazvao nas je dva dana prije odlaska u Stockholm te nam rekao da je pjesmu poslao Mohu Denebiju te da je Moh jako zainteresiran, da sjeda u avion i dolazi iz Dublina. Prekinuo je writing kamp zbog toga. Joakim uopće nije znao koliki sam Mohov fan. Od sreće sam pola sata skakao po stanu kada sam doznao jer sam oduvijek želio surađivati s njim. S obzirom na sve postavljene rokove i činjenicu da je Moh morao otputovati u Kanadu, gdje radi na novom albumu Lare Fabian, imali smo doslovno 48 sati. Ali uspjeli smo i moram priznati da su mi rad i muziciranje s njim bili jedno od ljepših iskustava u životu.
Story: Čula sam da je upravo Moh Denebi autorski potpisao vašu najdražu pjesmu koja se natjecala na švedskoj inačici Dore, ‘My heart is refusing me’. Jeste li mu otkrili to?
Naravno! U većini intervjua koje sam dao prije održavanja Dore upravo sam tu pjesmu isticao kao najdražu u cijeloj priči vezanoj uz Eurosong, bez obzira na to što nikada nije išla na to natjecanje. Život stvarno piše lijepe priče.
Story: Zanimljivo je i da je miks za pjesmu radio Ronny Lahti, koji je bio zadužen za sve albume Roxette, Loreen, Britney Spears, Westlifea i brojnih drugih. Zaista ste okupili brojna imena svjetskoga glasa. Žalosti li vas još više ishod baš zbog te činjenice?
Ne. Nikad nisam žalio ni zbog čega kada je riječ o glazbi. Dobra pjesma je dobra pjesma, ona će živjeti na ovaj ili onaj način. Sigurno bi bilo lakše doprijeti do milijunskog auditorijima s pozornice u Rotterdamu, ali i ovim, težim putem doći će do slušatelja diljem Europe. Vjerujem i da je suradnja sa svim spomenutim ljudima bila prva, ali ne i posljednja te da ćemo u budućnosti zajedno snimiti barem još jednu odličnu pjesmu. No bilo bi mi žao da Europa ne čuje uživo genijalan ženski zbor bekova, čije je linije složila Ivana Husar Mlinac, a na pozornici uživo daju pjesmi ‘Divlji vjetre’ poseban pečat. Ali bez obzira na sve, pjesma ima svoj život i dat ću sve od sebe da je čuje što više ljudi.
Story: Kako ste i obećali, pjesma je ostala na hrvatskom jeziku. Jeste li uopće razmišljali o engleskoj verziji?
Jesmo, ali kao dodatnoj varijanti. Mislim da mora ostati na jeziku na kojem je prvotno napisana. Nikad mi verzije pjesama na drugim jezicima nisu bile upečatljive kao original.
Story: Za nadolazeće dane bila je predviđena promocija pjesme, ali na malo drukčiji način. S obzirom na situaciju s koronavirusom, trebali ste je predstaviti online? Je li se nakon otkazivanja Eurosonga nešto promijenilo u vezi s tim, odnosno hoćete li je svejedno nastaviti promovirati?
Radit ćemo maksimalno koliko možemo i koliko nam internet dopušta. Naravno, ne stajemo, a cilj su nam Hrvatska i regija. Kod nas joj već dobro ide. Najslušanija je pjesma u zemlji. Nadam se da ćemo uspjeti snimiti spot, ali mora se poboljšati situacija. Ipak na snimanju radi desetak ljudi.
Story: Ponekad čovjek ne može protiv prirode i okolnosti koje nisu u našoj moći. Kako se rješavate negativnih misli? Kako uopće racionalno razmišljati u ovakvoj situaciji?
Jednostavno čovjek živi dan po dan. U glavi sam si postavio kao da već imam koronavirus i da mi je cilj da ga nitko od mene ne dobije. Lakše se tako živi nego kao da od nečeg bježim. Jako puno posla čovjek može raditi i od kuće. S druge strane, dolaze vijesti da su rijeke i mora čišći, a zrak manje zagađen. Ovom karantenom, osim čuvanja života ljudi oko sebe, činimo dobro i za oporavak prirode. Koliko god će nam ekonomija patiti i čeka nas teško razdoblje, mislim da sve više ljudi razmišlja o povratku prirodi i to je prekrasno. Da nas barem to nastavi držati kada sve ovo prođe.
Story: Nakon pobjede na Dori, čuli su se različiti komentari, kako dobri tako i loši?
Godi mi što svatko ima mišljenje o pjesmi i izražava ga. Živimo u demokraciji i svi su komentari dobrodošli. U tome i jest ljepota stvaranja, pogotovo glazbe. Nekome će se svidjeti, a nekome neće. I to je u redu. Meni je najvažnije da mogu stati iza svega i da me ono što radim ispunjava zadovoljstvom. Tada i mirno spavam.
Story: Prije nastupa u Opatiji nazvala vas je Doris Dragović, diva glazbene scene. Koliku podršku dobivate od kolega s estrade?
Doris je pjevačica čiji glas traje već desetljećima i jednako dira sve generacije. Njezine sam pjesme upijao kao dijete i ona je prije svega veliki čovjek. Potpuno me osvojila i nadmašila sva moja očekivanja. Nikada neću zaboraviti taj poziv na dan Dore, koji mi je posložio sve kockice u glavi i izbrisao zadnju nesigurnost. Podrška koju sam dobio od Doris, ali i od mnogih drugih kolega, učinila me je jako sretnim. Moja je menadžerica, srećom, čuvala telefon u svojoj torbi sat vremena prije nastupa jer da sam pročitao sve poruke podrške kolega, ne znam kako bih izišao na pozornicu. Možda bih izgorio od želje da opravdam njihovu podršku. Javno su mi poruke podrške poslali Nina Badrić, Ivana Marić, Antonija Dora Pleško, Connect, Zaprešić Boysi... Čitao sam ih ujutro te razmišljao koliko sam sretan i zahvalan. Vjerujem da sam nastupom i pobjedom opravdao njihovu podršku i ovim putem im još jednom zahvaljujem zbog vjere u mene.
Story: Pobijedili ste i na velikim glazbenim festivalima u Rusiji te Bjelorusiji. Zašto niste odlučili ondje nastaviti graditi karijeru? Žalite li za time?
Nikad ne žalim. Sve se uvijek događa s razlogom. Stekao sam dodatno samopouzdanje i dobio potvrdu koju svako od nas traži nastupima u inozemstvu pred milijunskim auditorijem ispred malih ekrana, nastupima i dvjema velikim pobjedama na natjecanju New Wave i festivalu Slavjanki bazar. Ali doma je doma i uvijek sam želio živjeti, raditi i uspjeti ovdje. Volim Hrvatsku, volim tu živjeti i raditi. Ne kažem da ne bih volio raditi posvuda, ali srce me uvijek vuče domovini i volio bi da mi baza uvijek bude ovdje.
Story: Gdje je mladim ljudima lakše uspjeti, ovdje ili u inozemstvu?
Živimo u vremenu u kojem je do jučer sve bilo dostupno, tržište otvoreno, internet je svijet učinio globalnim selom. S jedne strane, sve se čini dostupno, sve možeš, ali s druge je u toj šumi informacija, glazbe i pjesama teško sačuvati osobnost, prepoznatljivost te se istaknuti. No to ne znači da treba stati. Naposljetku uvijek pobijedi rad, a uz to je neophodno ono osnovno, a to su pjesma, talent i taj neki faktor - karizma ili kako se već zove. Volim stvarati, rad me čini sretnim, volim pjevati i vjerujem da to ljudi osjećaju. Emociju ljudi uvijek razumiju i prepoznaju.
Story: Na što ćete se sada fokusirati, koji su vam sljedeći ciljevi?
Prije svega rad na albumu koji je cijeli snimljen, a trenutačno je u fazi miksa i dovršavanja posljednjih detalja. Obavili smo i fotografiranje neposredno prije novonastale situacije i uvedenih mjera. U pripremi je i ljetni single te, naravno, promocija pjesme ‘Divlji vjetre’. Imam i nekoliko iznenađenja vezanih uz pjesmu koja izlaze sljedećih tjedana.
Story: Mnogi govore da ih je pandemija koronavirusa dovela do anksioznosti. Jeste li vi među njima?
Teško je stati nakon najintenzivnijih priprema. Prije pobjede na Dori imao sam spartanski režim života i dan koji je od ranog jutra do kasno navečer bio ispunjen obavezama. Trenirao sam u teretani svaki dan, imao vokalne probe s Ivanom Husar i Martinom Tomčić, koreografske, vježbao u Aritheri, pripremao pjesmu, videospot... Uglavnom, tempo mi je bio na najjače, i onda je sve stalo, svijet je stao. Nakon toga moraš dalje sukladno uvjetima. Posložiš se, postaviš prioritete, misliš o situaciji globalno, a ne samo na sebe. Kad shvatiš da je sebično misliti samo na sebe, nema anksioznosti. Otvorim prozor i dišem. Puno je svakodnevnih obaveza koje rješavam online. Imamo koncerte za publiku iz kuće koje mediji emitiraju, puno je intervjua... S ljudima komuniciram putem društvenih mreža, i to mi ispunjava dan.
Story: Imate li sada barem vremena za stvari koje u užurbanom načinu života niste imali?
Apsolutno, cijelo sam vrijeme razmišljao o tome koliko mi nedostaju priroda, šetnje šumom i uz more. Sada imam vremena. Odluka da kupim psa prošle godine pokazala se jednom od najboljih u životu. Moju Gigi, koja je Russell terijer, donio sam doma kada je imala dva mjeseca i manje od pola kilograma. Toliko me je oplemenila i obogatila mi život, posebice kad smo zatvoreni kod kuće. I kada mi se ne da, zbog nje moram izići, hodati, trčati, ona je moja poveznica s prirodom u kojoj zajedno uživamo. Gigi i ja napravimo kilometarske šetnje, napunimo baterije i pluća svježim zrakom pa pročistim misli i vratim se u izolaciju. Trener Andrej Pintarić osmislio je vježbe koje mogu raditi kod kuće pa treniram jednom na dan i nekako prođe dan. Apsolutno pazim da u šetnji zaobilazim ljude u što širem luku. To nam je svima u interesu.