Prošlo je više od mjesec dana otkako smo u kolektivnoj izolaciji i čini se da se nikako ne možemo potpuno priviknuti na novonastalu situaciju. Nedostaju nam druženja, prijatelji, nedostaju nam svakodnevni rituali, a nedostaje nam i priroda, odnosno šetnje i uživanje na svježem zraku i u zelenilu za koje su mnogi, osobito oni koji žive u centru gradova, zakinuti. Nedostaje to i glazbenici i modnoj dizajnerici Matiji Vuici, ali i njezinu partneru, glazbeniku Jurici Popoviću, koji su čak i usred gradskog betona pronašli svoju zelenu oazu. Ovaj smo par, koji više od četrdeset godina uživa u skladnom poslovnom i privatnom odnosu, snimili na zagrebačkom Zrinjevcu, gdje i inače rado odlaze kako bi se barem nakratko opustili od užurbanog tempa života i svakodnevnih problema.

Grljenje drveća na lica nam vraća osmijeh
Robert Gašpert 

Imamo neka svoja mjesta gdje rijetko koga sretnemo, izujemo se bosi i uzemljimo se, gledamo u sunce, prakticiramo razne vrste disanja (Jure je moj učitelj u svemu tome), nahranimo golubove jer su i oni nekako izgubljeni

 - Jure i ja smo šumski ljudi. Odrasli smo igrajući se po brdu Predolac na kojem je i smješten dio Metkovića. Naše kuće iz djetinjstva bile su na brdu pa smo ondje i provodili slobodno vrijeme, kao i sva djeca. Ići u prirodu, penjati se po stablima, hodati bos - to nam je bio prirodan i jedini način provođenja slobodnog vremena. Zato se slažem, svakako je život u izolaciji kao da ptici odrežete krila. Istina, tempo života u Zagrebu i život u centru malo su nas odvojili od prirode, pogotovo mene. Jure je znao često odlaziti u Maksimir hodati bos, sjediti ispod bora ili ga grliti. Ja sam koristila Zrinjevac koji obožavam te čekala odlaske u Metković da napunim baterije u našem cvjetnom vrtu i Predolcu. Danas smo svi u izolaciji kako bismo pridonijeli da sve ovo što prije završi, ali ipak imamo svoje vrijeme za boravak na travi i penjanje po stablima u obližnjim parkovima kojih, hvala Bogu, ima dosta u centru. Imamo neka svoja mjesta gdje rijetko koga sretnemo, izujemo se bosi i uzemljimo se, gledamo u sunce, prakticiramo razne vrste disanja (Jure je moj učitelj u svemu tome), nahranimo golubove jer su i oni nekako izgubljeni - otkriva nam Matija koja nas je zaintrigirala spomenuvši grljenje drveća.
Iako su mnogi upoznati s holističkim iscjeljivanjem grljenjem drveća koje može apsorbirati negativnu energiju i pretvoriti je u pozitivnu, većina ljudi još nije čula za to. Naime, tijekom povijesti ljudi su koristili dijelove drveća za liječenje raznih bolesti, a danas mnogi alternativni iscjelitelji tvrde kako nas obična šetnja prirodom može osvježiti i napuniti energijom, ali i da nas energija drveća može izliječiti, navodno čak i pomoći u borbi protiv raka.
- Grliti drveće je kao grliti dragu osobu kojoj se raduješ kad je sretneš. Daješ joj svoju pozitivnu energiju, a ona ti uzvraća. S drvećem je taj odnos još čišći, neviniji jer drveće nema grijeha kao mi ljudi. Zato vjerujem da naša podsvijest prima njegove vibracije. Ako smo spremni prihvatiti ih, može i iscjeliteljski djelovati na nas. Mene jednostavno usrećuje i vraća mi osmijeh na lice pa se iz parka vraćam sretna. U ovim vremenima kada nam je malo toga dostupno kako i kada bismo htjeli, susreti s prirodom veliko su blago - ističe ova velika kreativka.

Grljenje drveća na lica nam vraća osmijeh
Robert Gašpert 


No ne možemo ne priznati da nam se proteklih tjedana na trenutke činilo kako se ta ista priroda urotila protiv nas - prvo nas je zadesila pandemija koronavirusa, a novi šok uslijedio je zbog potresa koji je dobrano zatresao Zagreb i okolicu. Budući da i sami žive u središtu grada, zanimalo nas je kako su se oni nosili, odnosno kako se i dalje nose sa silnim stresom.

Mi smo se davno urotili protiv prirode, zanemarili je, omalovažili i na kraju podcijenili. Nije joj preostalo ništa drugo nego obraniti se kako zna

 - Inače sam jako malo vremena provodila kod kuće - ili sam bila na poslu ili na putu, nikad si nisam dala mira, pa je ovo i prilika da upoznam neku drugu sebe. U početku mi je bilo jako teško, ponajprije pristati na boravak u zatvorenom prostoru, ne ići na posao, ne stvarati... Ući u neku drugu, meni stranu kolotečinu, neku novu rutinu, a baš nisam ljubitelj rutine. Na posao idem različitim ulicama, ono čime se bavim je kreativno, ne znam ponoviti ni svoju haljinu dva puta... Jednom riječju, sve je moralo biti drukčije. A onda još i potres. Za sve nas u Zagrebu potres je u tom trenutku bio mnogo veći stres od korone ili bilo čega drugoga. To jutro mi se duboko usjeklo u pamćenje kao kakav nevjerojatno ružan san, hladno, snježno, jezivo. Tu sliku svih nas umotanih u deke na Zrinjevcu sigurno ću dugo pamtiti. Bakice, djecu, preplašene roditelje... Nitko nije mislio na koronu i svi smo bili jednako jadni. I kad se pitamo je li se to priroda urotila protiv nas - ne, nije. Mi smo se davno urotili protiv prirode, zanemarili je, omalovažili i na kraju podcijenili. Nije joj preostalo ništa drugo nego obraniti se kako zna. Možemo biti sretni što je bio neradni dan i to je neka poruka. Mislim da poruke dobivamo stalno, ali ih ignoriramo. Nažalost, mi mali, obični ljudi malo možemo utjecati, neki drugi kroje sliku svijeta, ali to je neka druga tema. Ono što svatko od nas može jest zagrliti stablo i posaditi stablo. Postoji svjetska organizacija za očuvanje okoliša Treedom Trees. Posadimo stablo za planet. Ja sam svoje posadila, a vi? I na kraju, stres će ostati za neka bolja vremena kada ćemo ga se pokušati riješiti radom, radošću, ljepotom, pažnjom, poniznošću i s mnogo ljubavi - objašnjava Matija.

Grljenje drveća na lica nam vraća osmijeh
Robert Gašpert 


Neka bolja vremena čekaju i njihovi poslovi koje su desetljećima gradili predano i s ljubavlju. Zato i ne čudi što su se na glazbenoj sceni održali toliki niz godina. Jure je potkraj 2018. objavio novi album ‘Adam i Eva’, a Matijine kreacije odavno su prerasle okvire Hrvatske pa smo ih imali priliku vidjeti i na crvenom tepihu u Cannesu, na dodjeli nagrada Oscar i Zlatni globus, ali i drugim prestižnim eventima.
- Kao radoholičarka jedva čekam ‘dozvolu za rad’. Trenutačno je stalo sve što je vezano uz moj posao, ali ne kukam. Možda mi je sada teža činjenica što mi je atelier stradao pa ću se možda morati seliti. Pa i stan je oštećen, ali zamislite, ipak sam dobre volje. Živi smo, zdravi smo, a nakon dugo vremena snimila sam s Jurom novu pjesmu. Zove se ‘Nama dobra vremena dolaze’. Već smo prije pripremili novu kolekciju vjenčanica i haljina pa, evo, ekskluzivno: u tijeku je uređenje prostora u Beču koji bi trebao zaživjeti oko 1. srpnja pod nazivom Angelus Design & Matija Vuica. A Jure, što bih ja bez njegovih pjesama, njegove podrške, njegovih ljekovitih pripravaka i lopovskih skala za penjanje na stablo? P. S. Juri sve biljke uspijevaju, već odavno poznaje njihov govor - otkrila nam je Matija.