Glumom je ispunio sve svoje profesionalne snove, a rođenjem sinčića Jana neprocjenjivo obogatio život. Filip Juričić je, unatoč golemoj popularnosti koju je stekao ulogom nogometaša Marka Marušića u seriji ‘Ljubav u zaleđu’, ostao skroman dečko koji uživa u svakom danu. Zgodni 27-godišnjak stigne zadovoljiti glumačke apetite, a slobodne trenutke daruje sinu Janu i djevojci Korini. Story: Posudili ste glas izumitelju Clintu u animiranom filmu ‘Oblačno s ćuftama’. Često glumci kažu da sudjelovanje u crtiću ima posebnu draž. Najveća je draž u tome što naš posao nije jednoličan, nego možemo kombinirati rad na filmu, televiziji, kazalištu, radiju, pa i na crtićima. Posebno su mi zanimljivi kad se rade za kino-distribuciju jer je riječ o ozbiljnoj produkciji pa se može posvetiti liku na pravi način. Mislim da su kod nas takvi animirani filmovi na jednoj visokoj razini sinhronizacije. Story: U Koprivnici ste imali premijeru predstave ‘Nemreš pobjeć od nedjelje’ u produkciji novonastalog Ludens Teatra. Kakva su iskustva? Odlična. Predstava je nastala u režiji Darija Harjačeka prema tekstu Tene Štivičić, a partnerica mi je Jelena Hadži-Manev. Predstava je stvarana na inicijativu Ludens Teatra, koji se ondje smjestio i počeo raditi profesionalne produkcije. Sven Šestak kao izvršni producent, ujedno i glumac, omogućio nam je da budemo zbrinuti na sve načine i da se posvetimo samo glumi, što je divno. Smatram da smo mu dobrom predstavom vratili na najbolji način. Siguran sam da će se Ludens Teatar i dalje razvijati jer kad mladi ljudi na tako kvalitetan način rade svoj posao, mislim na sve njihove djelatnike, uspjeh je zajamčen. Story: Glumite u sapunicama, u kazalištu, no što je s filmom, možete li reći da ste ga namjerno zapostavili? Naravno da nisam. Ove godine na pulskom festivalu imam ulogu u filmu Nevija Marasovića, koji je jedan izniman mladi redatelj i čiji će film biti nešto potpuno drukčije od onoga što smo se naviknuli gledati na našim prostorima. Uz to, s mladim redateljem Davidom Kapcem surađivao sam na puno akademskih kratkih filmića. Jedan od njih poslužit će nam kao pilot-projekt za eventualni sitcom, a drugi kratki film koji snimamo u ožujku nekim sitnim budžetom podupro je i Grad Zagreb, pa se nadam da će i on naići na širu publiku. Dakle, stalno nešto radim i na području filma. Story: Što biste sve učinili za ulogu, primjerice, razodjenuli se ako to redatelj traži? Nisam sramežljiv pa ako bih povjerovao da će to filmu ili predstavi dati kvalitetu, a ne biti na razini provokacije ili marketinga, zašto ne? Story: Jeste li oduvijek željeli biti glumac ili ste kao dijete maštali o nekom drugom poslu? Maštao sam o svim poslovima, želio sam biti kuhar, pilot, sportaš... Zato je gluma pravi odabir za mene jer jedino na taj način neprestano možeš biti nešto drugo. Story: Koliko je to što vam je otac glumac utjecalo na vaš odabir? Dosta, samim time što sam kao dijete puno vremena provodio u kazalištu i na raznim gostovanjima s tatom pa mi se nekako svidio taj život. Mislim da je još više utjecalo to što me tata odmalena zarazio filmom pa sam, dok su moji prijatelji posuđivali fimove sa Jean-Claudeom Van Dammom, nekako najviše gledao drame. Volim, i mislim da je to važno, kad se pričaju kvalitetne priče, a kad još mogu biti akter u njima, nitko sretniji od mene. Story: Pokazuje li i vaš petogodišnji sin Jan zanimanje za glumu i biste li ga podržali da odluči krenuti vašim stopama? Pa još je premalen i zasad pokazuje zanimanje samo za Kiki bombone i plastelin. Dakle, trenutačno više prehrambena industrija i kiparstvo. Story: Kakvo je dijete? Meni najljepše na svijetu, zaigran, veseo i, što mi je najvažnije, nekako svoj. Ne gledam u njemu sebe, nego učim od njega iz dana u dan. Story: Jeste li strog otac? Pokušam biti, ali se uglavnom pokorim njegovim prohtjevima. Tako da je već sada razmažen i uz sve savjete o odgojnim mjerama, metode i literaturu, gotovo mu sve dopustim. Story: Kakav je vaš odnos s Korinom? Kao i uvijek, znate da tu neću biti baš rječit, ali lijepo nam je, slažemo se i nadam se da će to potrajati. Story: Možete li nam barem reći po čemu je drukčija od ostalih? Po očima, zubima, kosi, nogama, rukama, leđima i godinama! Story: Razmišljate li o braku? Mislim da ima još vremena za to. Bio sam u vojsci i radim već gotovo deset godina pa me poslije braka čeka još samo mirovina! Story: Tko vam je najstroži kritičar i kako podnosite kritiku? Ne znam tko je najstroži, ali znam da je najvažniji tata jer da bi ti netko uputio konstruktivnu kritiku, mora te poznavati, voljeti i biti pametan. A moj tata zadovoljava sve kriterije. Story: Nedostaju li vam obožavateljice iz razdoblja ‘Ljubavi u zaleđu’? Trenutačno mi je važno imati samo jednu.
Razgovarala Antonija Nazor Snimila Matea Smolčić
