Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. No je li to doista tako? Iako bi se većina odraslih suočena sa svom težinom i odgovornostima koje nosi riječ ‘odrasli’ odmah složila s tom tvrdnjom, mnogi roditelji i školarci posljednjih bi tjedana itekako mogli debatirati o tome. Suočeni s novim izazovima zbog pandemije koronavirusa - a jedan je od njih i virtualna nastava - građani Lijepe Naše, ali i drugih zemalja, morali su se preko noći oprostiti od školskog sustava koji smo dotad svi poznavali i prilagoditi se gomili promjena. I to ne samo djeca nego i roditelji. Svoja iskustva s nama je podijelila i urednica i voditeljica na HRT-u Uršula Tolj čija kći Ewa pohađa sedmi razred osnovne škole.
'Počelo je klimavo. Iako je Ewa sedmi razred i tablet je trebala dobiti početkom školske godine, nije ga imala ni početkom online nastave pa ju je prvi tjedan pratila na televiziji. No to baš nije funkcioniralo jer su većinu lekcija koje su bile na malim ekranima već odradili. Nije bio ni neki prizor. Stalno sam ispod oka provjeravala gleda li ona i sluša taj sadržaj, a kad bi skrenula pogled, evo mene: “Ewa, gledaj!” Tijekom drugog tjedna doznajemo da su tableti u školi, ali kartica nema i škola odustaje od čekanja, dobivamo lozinke i Ewi dajem svoj laptop misleći kako ćemo ga zajedno koristiti, ali njoj je trebao cijeli dan (pogotovo na početku kad je imala i zaostataka jer su kasno počeli s online nastavom). Sada je doma i raspoređuje si učenje kako njoj najviše odgovara. Srećom, ionako sam planirala kupiti novi laptop pa to nije bio nepredviđeni trošak. No moram se zapitati jesu li te sreće bili i ostali roditelji. Čim se nastava preselila na računalo, sve se popravilo.
Priznaje mi da ipak ne uči toliko koliko je učila prije i ovaj sustav nikako ne može zamijeniti pravu školu, ali sigurno može odraditi dio kako bismo što bolje prebrodili ovu situaciju
Trebala je moju pomoć prvih nekoliko dana da savlada rutinu korištenja laptopa (ipak je dijete mobitela i tableta) i aplikacije putem koje komuniciraju s nastavnicima, ali svakim je danom bila sve samostalnija. U posljednje vrijeme uopće ne treba moju pomoć, a baš prije koji dan dobila je i prve dvije petice. Priznaje mi da ipak ne uči toliko koliko je učila prije i ovaj sustav nikako ne može zamijeniti pravu školu, ali sigurno može odraditi dio kako bismo što bolje prebrodili ovu situaciju. To je moje mišljenje, temeljeno na malome osobnom iskustvu. Djeca i dalje komuniciraju, imaju mnogo aplikacija kojima su povezani, i razred u grupi i ona sa svojim prijateljicama, i to mi je drago. Potičem je da svaki dan ide u šetnju i da vježba (kao i sebe). I da se online škola pokazala savršenom, ostanak u zatvorenom te izostanak druženja nikako ne smiju postati uobičajeni. Iskreno se nadam da neće i da će vrlo brzo sve ovo postati samo zanimljiva priča iz života kojoj smo svi svjedočili', zaključila je na kraju Uršula.
