Iako je od njegova prvog hita ‘It’s Not Unusual’ prošlo 55 godina, veliki pjevač Tom Jones i dalje žari i pali. Zahvaljujući jedinstvenom glasu, gibanju bokova u ritmu glazbe te izrazito dlakavim prsima u kojima je često nestajao debeli zlatni lanac, sin velškog rudara bio je jedan od najvećih seks˝simbola na glazbenim pozornicama šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Ni danas njegovi koncerti nisu samo nostalgično prisjećanje na bolje dane jer Tom objavljuje i izvodi nove pjesme. Ove je godine na turneji trebao proslaviti 80. rođendan, te u sklopu nje nastupiti i u Opatiji, ali zdravstvena kriza uzrokovana koronavirusom pomrsila mu je planove. No bez obzira na veće ili manje rođendansko slavlje, njegov osebujan život itekako je vrijedan slavljenja.

Rođen pod imenom Thomas John Woodward 7. lipnja 1940., Tom je počeo pjevati u ranoj dobi. Nije to bilo neobično u dolinama gradova Južnog Walesa, ali dječak je očigledno bio poseban. Redovito je pjevao na obiteljskim okupljanjima, vjenčanjima i na sastancima ceha njegove majke. Pjevao je i u školskom zboru, iako postoji priča kako mu je jednom rečeno da svojim pjevanjem zasjenjuje ostalu djecu.

'Dugo se nisam mogao pomiriti s činjenicom da sam postao bogataš'
Story Press 


- Kada sam bio jako mali, išao bih s majkom u lokalnu trgovinu. Budući da sam stalno nešto pjevušio, vlasnik trgovine predložio mi je da održavam mini koncerte za kupce. Gajbu za voće pretvorio bi u pozornicu, a ja sam na njoj pjevao i tako uveseljavao ljude koji su dolazili po namirnice. To je vjerojatno prvi čovjek koji je vjerovao u mene. Čak sam za te male nastupe dobivao džeparac jer je vlasnik rekao kako nije pravedno da pjevam besplatno - prisjetio se Tom.
Potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća Toma je očarala rock’n’roll glazba koju je slušao na radiju. No u tinejdžerskim godinama postao je problematičan - krao je po prodavaonicama, bio je dio lokalne bande, izostajao je iz škole jer mu je bilo zanimljivije piti alkohol i loviti djevojke nego sjediti u školskim klupama. Mladi Jones bolovao je od tuberkuloze pune dvije godine, a kroz prozor svoje sobe svakodnevno gledao mladu Melindu Trenchard, kćer vlasnika lokalnog kina. Kako je rekao u intervjuu za BBC, promatrao ju je i svakodnevno molio Boga da ozdravi što prije kako bi je mogao držati u svom naručju. Kada nije gledao kroz prozor, vrijeme je kratio slušajući glazbu i crtajući.

- Otac mi je bio rudar, ali nisam krenuo njegovim stopama jer sam sa 12 godina obolio od tuberkuloze. Da se nisam razbolio, vjerojatno bih i ja postao rudar. Većina djece mojih godina odmah po završetku škole otišla je u rudnike. Bili su ili rudari ili radnici u tvornicama te na gradilištima - prisjetio se.
Kada je navršio 16 godina, Melinda je ostala trudna pa je odlučio napustiti školu i vjenčati se s djevojkom svojih snova. Budući da su oboje bili iz katoličkih obitelji, a samohrane majke nisu bile prihvaćene u društvu, vjenčanje se činilo kao pravi potez. Pobačaj nije bio opcija, obitelj je razmišljala dijete dati Melindinoj teti koja nije mogla imati vlastitu djecu, ali odluka je u konačnici bila Tomova. Volio je Melindu i rekao je da bi je oženio bez obzira na trudnoću. Mjesec dana nakon vjenčanja rodio se njihov sin Mark.
- Zbog financijske situacije, nakon vjenčanja morao sam se preseliti kod Melindinih roditelja. To sada zvuči kao nešto vrlo neobično, ali nije nam se tako činilo. Došli smo do te odluke vrlo lako, preselio sam se i živjeli smo svi pod istim krovom. Bilo je lijepo. No nedugo nakon rođenja sina, preminuo je moj svekar pa sam ubrzo postao glava obitelji. Moglo bi se reći da me sreća prati cijeli život, nisam doživio velike poteškoće. Nismo bili bogati, ali odrastao sam u dobroj obitelji s čvrstim temeljima - ispričao je.
U to vrijeme Tom je radio u tvornici papira. Primao je dobru plaću, ali zbog posla se nije mogao posvetiti pjevanju. Morao je odabrati i naposljetku je odlučio dati otkaz u tvornici.

Postao je frontman grupe Tommy Scott and the Senators 1963. godine. Bila je to lokalna grupa čiji je bivši pjevač Tommy Redman preferirao balade. Tommy je polako gubio interes za nastupe, a jednu se večer nije pojavio prije dogovorene gaže. Menadžer benda Vernon Hopkins zamolio je Jonesa da tu večer preuzme njegovo mjesto, a platio mu je gajbom piva. Angažman je trebao biti jednokratan, ali Tomu se svidjelo pjevanje pred publikom. Nakon kratkog sviranja gitare i bubnjeva, shvatio je da je njegova prava snaga u glasu. Tom je postao frontmen benda, a Tommy je postao zavarivač.
Volio je prije svakog nastupa popiti deset do 12 čaša tamnog piva, a ostalim članovima benda to nije previše smetalo. Uvijek im je bilo zajamčeno odlično gostovanje bez obzira na to što je Tom pio do posljednje minute prije nego što bi izišao na pozornicu. Premda su uživali u uspjehu, Tom je znao da neće daleko dogurati ako se ne presele u London, središte tamošnje glazbene industrije.
Dva lokalna kantautora ponudila su mu pomoć. Raymond Godfrey i John Glastonbury imali su kontakte s glazbenim izdavačima u Londonu, a trebali su pronaći grupu koja će napraviti demo snimku svojih pjesama. Slučajno su naletjeli na nastup Senatorsa u Caerphillyju - koji ih je oduševio. Postali su njihovi menadžeri i pomogli im snimiti demo kasetu. Te 1964. snimili su nekoliko pjesama s producentom Joeom Meekom i poslali ih različitim izdavačkim kućama u pokušaju da dobiju ugovor. Plan je bio objaviti singl ‘Lonely Joe / I Was A Fool’, ali neodgovorni Meek odbio je pustiti kasete.

'Dugo se nisam mogao pomiriti s činjenicom da sam postao bogataš'
Story Press 



Frustrirana skupina vratila se u Južni Wales te nastavila svirati u plesnim dvoranama i klubovima. Jedne noći u kafiću Top Hat u Cwmtilleryju Toma je opazio Gordon Mills, menadžer iz Južnog Walesa s londonskom adresom. Gordon je poslije rekao:
- Naslušao sam se toliko pjevača u barovima da sam znao, čim sam čuo Toma, kako bi on mogao postati najveći pjevač na svijetu.
Mills je sklopio dogovor s Godfreyjem i Glastonburyjem, a oni su se odrekli menadžerske odgovornosti u zamjenu za pet posto Tomove buduće zarade. Poslije će se zbog toga voditi žestoka pravna borba. Tomov novi menadžer odveo je mladoga pjevača sa sobom u London.
Nadjenuo mu je novo ime - Tom Jones - jer je već postojao pjevač pod imenom Tommy Scott. Senatorsi su se preimenovali u Playboys, a poslije u Squires. Bio je to početak druge faze Jonesove karijere. Međutim, nije sve bilo bajno kako se ispočetka činilo. Mills nije bio impresioniran Tomovim neurednim imidžom, a izdavačke kuće smatrale su da su njegov stil i pristup previše abrazivni i sirovi. Tomovi vokal smatrao se grubim, a kretao se poput Elvisa. Takvo što nije se očekivalo od dječaka iz Walesa sredinom 60-ih godina.
Srećom, izdavačka kuća Decca ponovno je pokazala interes i Tom je za nju snimio svoj prvi singl, ‘Chills And Fever’, potkraj 1964. godine. Nije dospio na glazbene ljestvice, ali idući singl ‘It’s Not Unusual’ bio je trenutačni hit. Orkestrirani aranžman u kombinaciji s Tomovom energičnom izvedbom pokazao se zaraznim, a pjesma je dosegnula prvo mjesto u Velikoj Britaniji i dospjela među top deset singlova u Americi. I tako se rodila zvijezda. Uslijedili su novi hitovi ‘Once Upon A Time’, ‘With These Hands’ i ‘What’s New Pussycat?’.
- Dugo se nisam mogao pomiriti s činjenicom da sam postao bogataš. Nisam se mogao načuditi cijenama hotelskih soba ili hrane u finim restoranima. Sjećam se da bih sjedio u restoranu i pitao se: “Bože, zar ljudi toliko plaćaju jedan obrok?” Jednom je moj menadžer naručio kavijar i rekao sam mu: “Ne možeš to naručiti! Pogledaj koliko to košta!” On mi je na to odgovorio: “Nema veze koliko košta. Opusti se. Zarađujemo puno novca i možemo si to priuštiti.” Dugo se nisam mogao naviknuti na takav stil života. Dolazim iz malog mjesta, skromne obitelji, a preko noći sam postao bogataš. Nisam se bojao trošiti novac, ali nisam vidio smisao u tome da nešto toliko plaćam. S godinama sam promijenio navike. Uvijek sam pušio cigarete i pio pivo. Menadžer mi je rekao da ću jednog dana pušiti cigarete i piti šampanjac. Pomislio sam: “Nema šanse! Volim piti pivo.” Međutim, kako je vrijeme prolazilo, prešao sam na šampanjac. Promijenio sam se i počeo živjeti u skladu sa svojim primanjima - govori.
Tom je 1965. otpjevao uvodnu pjesmu za film ‘Thunderball’ o slavnom tajnom agentu Jamesu Bondu, a takvu odgovornost glazbenici i dan-danas doživljavaju kao veliku čast. Te je godine upoznao Elvisa, a njihovo je prijateljstvo potrajalo sve do Elvisove smrti 1977. godine.

- Bio sam u šoubizu tek godinu dana i nisam mogao vjerovati da me Elvis Presley želi upoznati. Posjetio sam ga na filmskom setu, a kada me je ugledao, prestao je snimati i krenuo je prema meni pjevajući moju pjesmu ‘With These Hands’. Mislio sam da sanjam. Kada mi je konačno prišao, pitao me je: “Kako, dovraga, pjevaš tako? Ja sam odrastao slušajući crnačku glazbu i rhythm and blues legende. Gdje si ti u Walesu mogao čuti takvu glazbu? Kada sam čuo pjesmu ‘What’s New Pussycat?’, mislio sam da je pjeva crnac.” Objasnio sam mu da je upravo on imao velik utjecaj na mene i bio mi uzor - rekao je o prvom susretu s Kraljem rocka, koji je na radijskim stanicama promovirao njegove pjesme prije nego što su se uopće upoznali.
Iako su bili veliki prijatelji, nikada nisu zajedno snimili pjesmu. Elvis se često znao Tomu pridružiti na pozornici, ali su samo zbijali šale, nikada nisu pjevali. Svirali su zajedno tijekom jednog ljetovanja na Havajima, ali, baš kao što je slučaj s Elvisom i Beatlesima, nitko se nije sjetio snimiti taj povijesni trenutak. Jednom je prilikom Joe Esposito, Elvisova desna ruka, uspio snimiti jednu njihovu zajedničku svirku u Presleyjevu domu, ali snimka je izgubljena.
Tom je 1966. objavio svoj najuspješniji singl ikad, ‘Green, Green Grass of Home’, koji je pokorio sve glazbene ljestvice diljem svijeta. Pjesma se prvi put mogla čuti na albumu Jerryja Leeja Lewisa ‘Country Songs For City Folks’, ali su je mnogi protumačili kao referenciju na Tomov rodni Wales. Sljedeće, 1967. godine Tom je prvi put nastupio u Las Vegasu. Idućih se godina nekoliko puta vraćao u klub The Flamingo, a zahvaljujući nastupima u Las Vegasu, stekao je status velike zvijezde u Americi.
Jedan od njegovih najpopularnijih singlova, ‘Delilah’ iz 1968. godine, bila je mračna priča o ubojstvu i preljubu, ali melodija i izvedba bacale su ljude u trans. Pjesma je postala veliki hit.

'Dugo se nisam mogao pomiriti s činjenicom da sam postao bogataš'
Story Press 



Nakon 18 mjeseci u Las Vegasu, Tom je nastupe preselio u The International, puno veći klub. Nakon toga dobio je rezidencijalne nastupe u hotelu Caesars Palace, gdje je njegov show prštao seksualnim nabojem i jamčio je dobar provod, a žene bi na pozornicu bacale donje rublje čim bi Tom na nju kročio.
Bio je i TV zvijezda. ‘The Tom Jones Show’, koji se emitirao od veljače 1969., ostvario je golem uspjeh, a Jones je po epizodi dobivao devet milijuna dolara. Prije njegova kraja, dvije godine nakon početak emitiranja, Tom je nastupao sa zvijezdama kao što su Johnny Cash, The Bee Gees, Janis Joplin i The Moody Blues.
Međutim, dok se sve činilo bajkovito, idilu su uzdrmali Tomovi bivši menadžeri Godfrey i Glastonbury koji su na sudu tražili da im Tom isplati novac koji im navodno duguje. Njegov bend The Senators raspao se zbog Tomovih nastupa u Las Vegasu, odnosno zato mu više nije trebao. Ogorčen visokim porezima koje je bio prisiljen plaćati u Britaniji, Tom je veći dio 70-ih proveo u Americi. S Gordonom Millsom i Engelbertom Humperdinckom osnovao je diskografsku kuću MAM. Potom se 1974. godine Tom preselio u Ameriku, gdje je kupio ljetnikovac koji je prije pripadao Deanu Martinu, nalazio se u losanđelskoj četvrti Bel Air i koštao je milijun dolara.
- Volim Britaniju i volim živjeti tamo. To je moj dom, ali primoran sam otići u egzil i to mi se nimalo ne sviđa - komentirao je preseljenje.

Bio je odan svojoj domovini, ali njegov bijeg u Ameriku imao je neobične posljedice. Primjerice, nije smio posjetiti farmu koju je netom prije odlaska kupio u Sussexu. Nije mogao posjećivati suprugu Melindu i sina Marka nego su susret morali dogovarati negdje u Europi. Mještani Pontypridda mislili su da ih se je odrekao, a ponekad se to doista činilo tako. Često je znao reći da nije prošao nijedan dan da nije mislio o svome voljenom Pontypriddu. Iako je čeznuo za domom, nije si mogao priuštiti život tamo. Ne samo iz financijskih razloga, nego zbog straha da će mu se ponovni život tamo toliko svidjeti da će htjeti ostati, a njegova bi glazbena karijera tada propala. Od ranih 70-ih Tom je mogao provesti najviše 180 dana na godinu u Walesu. Najteže mu je padalo biti daleko od zemlje u kojoj je rođen u vrijeme Božića.
- Da mi povratak kući ne podrazumijeva financijski suicid, vratio bih se treptajem oka. Svaka čast američkom suncu i luksuznoj vili. Svega bih se odrekao za pivo s dečkima u lokalnom pubu. Dom mi najviše nedostaje dom u vrijeme Božića - požalio se.

Nije se mogao vratiti u Englesku, ali nije se smio ni zadržavati u Americi dulje od šest mjeseci kako bi i tamo izbjegao plaćanje poreza pa je često odlazio na Barbados ili u Meksiko kako bi dobio na vremenu. Neprestano je bio u pokretu, a to mu je i odgovaralo. Znao je reći da su stalne turneje tajna njegova dugogodišnjeg braka s Melindom. Da je dulje kod kuće, ubrzo bi jedno drugome dosadili, tvrdio je.
Noći daleko od kuće najčešće je provodio s dobrim prijateljem Elvisom. Unatoč tome što su obojica bili oženjeni, neprestano su tražili nove žene s kojima će provesti vrijeme. Iako je Elvis bio poznatiji, žene su uglavnom na njega bacale šalove. S druge strane, Tomu su bacale ključeve hotelskih soba i gaćice. Tijekom njegovih nastupa u Caesars Palaceu na pozornicu je bačeno ukupno 5000 ključeva. Žene su nerijetko na njegovim koncertima padale u nesvijest, pa su uvijek bili prisutni i bolničari koji su ih zbrinjavali.
Svake je večeri u Caesars Palaceu održavao dva koncerta zaredom, a s pozornice bi sišao u dva ujutro. Potom bi Tom i Elvis krenuli u razuzdani noćni život. Iako se Tom nikada nije drogirao s Elvisom, zajedničko im je bilo što su obojica voljeli posjećivati bordele, a najviše novca trošili su na lezbijke. Nerijetko bi im se i pridružili. Tom je čak jednom Melindu pitao bi li ona vodila ljubav s drugom ženom ispred njega. Nju je to šokiralo, posebice zato što je znala da se Tom protivi muškoj homoseksualnosti. Često je u životu imao dvostruke standarde.
Poznato je da je Cassandra Peterson, zvijezda horor filmova, s Tomom izgubila nevinost.
- Tom je izrazito obdaren. Ispuzala sam iz njegova kreveta ravno na hitni prijem. Mojim najintimnijim dijelovima tijela trebala je hitna pomoć - rekla je Cassandra.
Elvis nije bio sretan što su počele kružiti priče o veličini muškosti njegova prijatelja. Odbacivao je takve priče govoreći kako Jones u hlače stavlja čarape kako bi impresionirao ljepši spol. Njegove ljubavne afere bile su brojne, a Tom nikada nije htio preuzeti odgovornost za izvanbračne avanture.
- Nikada nisam želio imati afere. One su se jednostavno dogodile. Uvijek sam ženama govorio da sam oženjen, ali njima to očigledno nije smetalo. Melinda nikada nije podržavala moje preljube, ali prihvaća da je to dio moga profesionalnog života - pravdao se.
Mnogi su se pitali kako je Melinda s njim ostala tako strpljiva. Nije se voljela pojavljivati u medijima, nije davala intervjue i samo je nekoliko puta bila na suprugovim koncertima.
Tom je imao nekoliko javnih afera, a jedna od poznatijih bila je ona s Miss svijeta 1973. Marjorie Wallace. Njihova veza trajala je nekoliko godina, a s obzirom na to da Tom zbog nje nije htio ostaviti ženu, Marjorie si je pokušala oduzeti život popivši veliku količinu tableta. Pala je u komu, ali se oporavila. Tom i Marjorie nastavili su se viđati, a za njihovu romansu znala je cijela javnost, pa tako i njegova supruga.
- Melindi je najvažnije da se na kraju dana vratim njoj - rekao je Tom istaknuvši kako je s Marjorie izišao nekoliko puta iako je bilo jasno da vara svoju suprugu, a postojale su i brojne fotografije kao dokaz.
Tijekom svih svojih seksualnih avantura odbio je koristiti zaštitu.
- Seks s kondomom je poput rukovanja s rukavicom - znao je reći Tom, koji je nekoliko puta prebolio gonoreju iako je tvrdio da je uvijek bio oprezan. Naime, smatrao je da je dovoljno pitati ženu pije li kontracepcijske pilule, ne mareći za spolne bolesti. To bi im pitanje postavio tek nakon seksa, pa ne čudi što su mnoge žene lažno tvrdile da je Tom otac njihove djece.
Pokušavajući etiketirati Katherine Berkery kao jednu od takvih žena, bezobzirno je zanijekao očinstvo kada je s njom 1986. dobio sina. Mlada majka bila je uporna zahtijevajući DNK analizu te je u sudskom postupku koji je slijedio - pobijedila. Tom se grčevito borio da mu, unatoč nespornim dokazima da je dijete njegovo, alimentacija bude što manja, a sud mu je, unatoč milijunima koje je zarađivao, odredio samo 3000 dolara mjesečnih obveza prema sinu. Iako Jonathan Berkery danas ima 32 godine, nikada nije upoznao oca. Nekoliko je puta pokušao s njim stupiti u kontakt, ali Tom je odbijao bilo kakvu vezu sa sinom tvrdeći da je on pogreška koja je posljedica trodnevne avanture s Katherine. Osim toga, u jednom ju je intervjuu okrivio da ga je zavela protiv njegove volje. Jonathan je krenuo očevim stopama i postao je glazbenik, ali kaže da ne traži očevu pomoć u karijeri, nego ga želi upoznati prije nego što bude prekasno.
Jones je priznao da je u jeku karijere zavodnika spavao s otprilike 250 žena na godinu. Njegov seksualni apetit bio je toliko jak da je inzistirao da mu uvijek pripreme dvije sobe iza pozornice - jednu za primanje gostiju, a drugu za zabave s obožavateljicama.
Iako je Melinda bila povučena žena koja se borila s depresijom i agorafobijom, znala je ponekad ‘puknuti’.
- Nakon što je pročitala jedan od napisa u novinama kako sam proveo noć s nekom djevojkom, Melinda je jednostavno izgubila živce. Najprije je vikala, a ja sam samo šutio i gledao u pod. Onda me počela udarati tako da sam sutradan bio plav kao šljiva - priznao je.
Jednom se navodno toliko naljutila da ga je gađala staklenim bocama, ali kao i uvijek, nakon grižnje savjesti, Tom bi je molio za oprost i idući dan ponašali bi se kao da se ništa nije dogodilo.

Veliki šok doživio je 1986. godine kada je umro njegov dugogodišnji menadžer i bliski prijatelj Gordon Mills. Karijera mu je tada ostala bez velike pokretačke snage i nije se oporavila sve dok Tomov sin Mark nije preuzeo taj posao.
- Osjećao sam se spremnijim nego ikada prije postati njegov menadžer. Tata je bio već dva desetljeća na sceni, ali mu je popularnost jako pala, pogotovo u Britaniji. Imao sam osjećaj da odustaje i da želi mirno utonuti u anonimnost Los Angelesa. Nisam to smio dopustiti - rekao je Mark Jones.
Kao novi menadžer, Mark je pjevaču dao svježi vjetar u leđa. Natjerao ga je da se riješi preuskih hlača i staromodne frizure, osmislio mu je novi imidž te zaposlio vrhunske producente da rade s njim.
- Mark me, uz suprugu, najbolje poznaje. Kad mu je bilo 16 godina, živjeli smo u Engleskoj, a ja sam stalno bio na turnejama. Kada sam napokon stigao kući, supruga mi je rekla da jako nedostajem sinu i da je Mark u godinama kada sam mu najpotrebniji. Melinda mi je predložila da ga povedem sa sobom. Ravnatelj Markove škole dopustio je izostanak s nastave i tako mi je sin postao dio ekipe. Najprije je bio tehničar za svjetlosne i zvučne efekte, a nakon što je 1986. preminuo Mills, postao mi je menadžer. Mark je tada već bio oženjen, a njegova supruga Donna bila je tajnica u showu Billa Cosbyja. Predložio sam mu da svi zajedno radimo i tako je to postao obiteljski posao, u kojem su danas i moji unuci - Alexander i Emma. Možda je sebično od mene što sam sina vezao uz sebe, ali mislim da nisam pogriješio jer vidim da svi u tome uživamo - objasnio je Velšanin.
Godine 1989. izišao je Tomov remake Princeove pjesme ‘Kiss’, 1995. nastupio je na festivalu Glastonburyju, a albumom objavljenim 1999., na kojem je surađivao sa zvijezdama poput Robbieja Williamsa i Stereophonicsa, osvojio je novu i mnogo mlađu publiku. Godine 2000. upravo je on pozvan da zabavlja uzvanike na milenijskoj zabavi američkog predsjednika Billa Clintona, a 2005. postao je Sir Tom Jones, nakon što mu je engleska kraljica dala viteško odlikovanje.
- Za mene je ovo odlikovanje velika čast i znam da moja obitelj te, nadam se, moji prijatelji i obožavatelji, dijele moje uzbuđenje i veliku zahvalnost - uzbuđeno je komentirao Tom.
Novi album ‘24 Hours’ prvi je s velikim Tomovim autorskim udjelom.
- Divno je samo pjevati pjesme - govorio je Tom - ali za ovaj sam album doista htio pisati svoje pjesme. U posljednje sam vrijeme puno razmišljao o životu, o svojemu životnom putu, i to sam želio prenijeti na ovaj album. Ukratko, želio sam vam dati dio sebe - objasnio je
‘The Road’, koju je napisao svojoj supruzi, pjesma je oprosta u kojoj govori da nakon svega svi putevi ipak vode - njoj.
- Neki se ljudi u brakovima otuđe, ali moja supruga i ja još smo bliski. Još smo zaljubljeni, možda ne više toliko u seksualnom smislu, ali i dalje mislimo na sličan način, smijemo se i razgovaramo. Ona je i dalje ona ista Velšanka koju sam oženio - rekao je.
Melinda je najviše uživala u danima kada bi njezin suprug došao kući jer je zbog agorafobije bila zatvorena u njihovoj vili u društvu kuhara i domaćice.
- Ponekad prođu mjeseci a da ona uopće ne iziđe iz kuće - otkrila je Tomova rođakinja.
Tom je izbjegavao dovoditi goste kući jer njegova supruga to nije mogla podnijeti. Ako bi se Jack Nicholson ili Robbie Williams pojavili na vratima, Melinda bi se zbog nervoze sakrila u kupaonicu. Odvažila bi se izići iz kuće samo ponekad, i to isključivo u suprugovoj pratnji.
U Tomovoj karijeri uslijedili su albumi ‘Praise & Blame’ i ‘Spirit in the Room’ te je ponovno surađivao s brojnim glazbenicima.

Veliki šok doživio je 2016. godine kada je Melinda umrla nakon “kratke, ali vatrene borbe s rakom”. Nakon 59 godina braka, bio je to veliki gubitak zbog kojeg se je Jones na neko vrijeme povukao iz javnosti i otkazao koncertnu turneju. Prodao je njihovu vilu u Los Angelesu i preselio se u London kako bi bio bliže prijateljima i obitelji. Tri godine poslije otkrio je da ima grižnju savjesti te da ga cijelo vrijeme proganja ideja kako ju je mogao spasiti samo da ju je prije natjerao da ode liječniku. Smatra da je trebao prije reagirati pa bi možda otkrili bolest u ranijoj fazi, kada bi se još moglo nešto poduzeti. Na takvo razmišljanje djelomično su ga potaknuli stihovi njihove omiljene pjesme ‘What Good Am I?’ Boba Dylana.
- To je pjesma o osobi koja ne vidi što se stvarno događa, a nakon njezine smrti dobila je novo značenje. Slušao sam stihove i pitao se jesam li djelomično kriv? Što sam mogao učiniti? - otkrio je Tom i priznao kako zna da nije mogao ništa učiniti, ali ga svejedno muči je li svoju Lindu trebao prije natjerati na pregled. S velikim životnim gubitkom nosi se pjevajući, ali i odlazeći na terapije.

Nakon pauze nastavio je nastupati, a 80. rođendan i 55. godišnjicu karijere neće proslaviti na turneji zbog epidemiološke krize. Naime, najavio je desetak koncerata diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Europe, uključujući našu Opatiju, ali turneja je prebačena na 2021. godinu. Osim toga, odgođeno je i snimanje engleske inačice showa ‘The Voice’ u kojoj je Jones član žirija. Veliki 80. rođendan Tom neće dočekati pod svjetlima reflektora nego okružen obitelji. Ipak, svakom se rođendanu veseli.
- Ne bojim se starenja i s veseljem očekujem sve rođendane. Osjećam se kao da sam barem 20 godina mlađi i redovito se bavim tjelovježbom. Godine ne primjećujem sve dok se ne pogledam u ogledalo. I tada se prestravim, osobito kada noću moram na toalet pa u kupaonici upalim svjetlo. Uvijek pomislim: “Hej, tko je taj? Tko je tog sjedokosog stranca pustio u kuću?” Molim se Bogu svaku večer prije spavanja. Kažem mu: “Čuvaj moju obitelj, prijatelje i ljude s kojima radim i hvala ti što si mi podario ovaj glas. I molim te da ga zadržim sve do svojega zadnjeg daha” - govori markantni pjevač koji scenu i obožavateljice planira osvajati i u devetom desetljeću života.