U vrijeme kad su Hrvati donedavno bili zatvoreni u svojim kućama dok traje pandemija koronavirusa, domaći maneken, književnik, bloger, influencer i miljenik žena, Dean Pelić proslavio je rođendan. Za Story.hr otkrio je kako se osjeća i kako je to slaviti novu godinu života dok je sadašnjost neizvjesna. Otkrio nam je i što mu nedostaje iz one neke 'stare normale', ali i svoje nedosanjane snove. Uz to, odgovorio je na pitanje je li uloga oca među njima.
Da vam je netko rekao prošle godine na vaš rođendan da će se prije sljedećeg sve ovo u svijetu dogoditi - biste li mu vjerovali?
Ne mislim život provest u strahu od bilo čega.
Naravno da ne. Onaj tko je ovo zakuhao i smislio, mislim da ni sam nije mogao sanjati o razmjerima istoga. Vjerojatno nikad nećemo saznati cijelu pozadinu ove priče, pravu istinu, ali bitno je nastaviti živjeti normalno. Inače će posljedice svih ovih psihoza koje nam nameću biti znatno gore od posljedice samog virusa. Zato, nema straha, normalno živjeti i ponašati se kao i do sad. Barem tako ja živim i živjet ću što god da bilo. Ne mislim život provesti u strahu od bilo čega.
Je li vam se proslava razlikovala od onih prije pandemije?
Je, nažalost. Godinama za svoj rođendan putujem negdje. Ove sam godine, silom prilika, bio primoran ostati prizemljen. A ne volim biti prizemljen. Ni u kojem smislu. Samo u oblacima. Tako da, snašao sam se nekako. Bilo je cool, u krugu prijatelja… Čim dignu avione i otvore granice, 'gibam'.
Jeste li dobili kakav znak pažnje?
Puno znakova pažnje. Ali ne samo za rođendan. Svaki dan ih dobivam. Imam ljubavi brdo. I sretan sam kao mali pas zbog toga. Obitelj, prijatelji, poznanici, pa čak i virtualni prijatelji kojih sad brojim više od 170 000 tisuća. Ja sam sretan čovjek.
Koji rođendanski poklon ćete pamtiti cijeli život?
Nije za javnost. Ne znam kako opisati ga, a da bude za javnost. Nije moguće, pa ću radije ne riskirati, nego preskočiti ovo pitanje. Ali pamtit ću taj 'poklon' dok sam živ.
Što biste si zaželjeli u narednoj godini života?
Zdravlje. Ostvarenje svih snova. Daljnji bijeg od realnosti kako ja to najbolje znam. I zabavljati se što je više moguće. To moram još bolje savladati. Život je igra. I treba se igrati, čim više.
Jeste li ostvarili sve što ste htjeli do sada? Imate li neki 'nedosanjani san'? Je li među njima možda i uloga oca?
Ne želim imati dijete samo zato da ga imam.
Jesam, više manje. Zapravo, sve što sam sanjao sam ostvario. I sa svakim ostvarenim snom, dođe neki novi, veći. Tako da se samo adaptiram i usmjerim na dalje. Imam još nedosanjanih snova. Brdo. Čovjek sanja dok je živ, kad prestane sanjat, službeno je mrtav. Oni koji ne sanjaju su prazni, isprazni. Zombiji. Ja sanjam stalno. Ne volim zombije. Uloga oca? Možda. Trenutno, ne. Previše sam sebičan još uvijek što se tiče mojih nekih želja, ciljeva i snova da bih se nekom potpuno posvetio. A kad budem imao klinca, ono će biti moj centar svemira. Ne želim imati dijete samo zato da ga imam, ili zato jer ga svi imaju, ili zato što mi je dosadno u životu… Samo potpuna priča kod mene, nikako polovična. Zato dok ne budem u potpunosti spreman, ništa od toga.
Da možete poručiti nešto sebi kao djetetu - što biste si rekli?
Opusti se. Sve je dobro. Sve je uvijek dobro. Prepusti se. Sve će doći. Sve u svoje vrijeme. Zabavljaj se. I Uživaj. Napisao sam i tekst pod nazivom 30 lekcija koje sam naučio do svoje tridesete, a i snimio video, tako da tamo govorim malo ozbilijnije o tome.
Na kraju, je li vas strah starenja? Što ste primijetili da se kod vas, što se karaktera tiče, najviše promijenilo?
Ma nije. Kaže jedna dobra poslovica: 'Nemoj žaliti što stariš. Tu privilegiju mnogi nemaju.' I to je velika istina. U redu, ja sad pričam kao da imam šezdeset, ali nikad se ne bi trebalo bojati starenja. Ja se recimo nikad ne bih vraćao u dvadesete, za mene, potpuno izgubljene godine. A naročito ne danas. Zadovoljan sam, sretniji no ikada. Zahvalaniji no ikada i to se onda reflektira na van. A što se karaktera tiče, promjenilo se jako puno toga - i to samo iz godine u godinu, a kamo li u zadnjih nekoliko. Opušteniji sam. Slobodniji. Zaigraniji. Drugi me nikad nisu zanimali, sada još i manje. Dobro je. Osjećam se dobro. Sretan sam. A to će se sve vidjeti i moći pročitati u mojoj novoj knjizi koja izlazi uskoro, pod naslovom Sebi. Simbolično. Ima smisla, zar ne?
