Ovogodišnje, 26. izdanje Sarajevo Film Festivala prošli je tjedan otvorila mlada bosanskohercegovačka glumica Belma Salkunić. Iako je hrvatska publika još nije imala priliku pobliže upoznati, svakako je treba zapamtiti jer je već postala traženo lice među regionalnim redateljima, pa tako i hrvatskim. Suradnja s Ognjenom Sviličićem samo je jedna od tema koje smo se dotaknuli u razgovoru s ovom umjetnicom rođenom 1988. godine. Pričala nam je Belma i o trnovitom glumačkom putu, životu u Sarajevu danas, ali i odnosu sa sedmogodišnjim sinom Makom kojega sama podiže…
Story: Sarajevo Film Festival ulogu domaćina otvorenja svake godine prepušta mladim bosanskohercegovačkim glumcima, a ovaj je put ta čast pripala vama. Što vam znači povjerenje koje su vam ukazali?
Za mene je to velik privilegij i čast. Sarajevo Film Festival je, prema mojemu mišljenju, najveći i najozbiljniji projekt koji naša zemlja ima. Bilo mi je zadovoljstvo.
Story: Za one koji ne znaju, opišite nam malo kakve sve zadatke i obaveze ima voditelj otvorenja Festivala?
Sada već tradicionalno, Sarajevo Film Festival svake godine izabere glumca čiji se film prikazuje da, zajedno s direktorom SFF-a, gospodinom Mirom Purivatrom, otvori Festival. Praksa je dosad bila da se prvu noć pozdravi publika u Narodnom pozorištu i na Metalcu, kultnome mjestu na otvorenom gdje se prikazuju filmovi. No kako se ove godine Festival održava online, tako smo gospodin Miro i ja snimili svoje najave u pozorištu i na Metalcu, a one se prikazane prije premijere filma ‘Koncentriši se, baba’ redatelja Pjera Žalice. Bilo je veličanstveno, uzbudljivo i elegantno, kako to Festival i zaslužuje, ali s druge strane, tužno i dirljivo jer nismo naviknuli na najavu bez publike uživo.
Story: Glumica ste pa ste naučeni biti u središtu pozornosti, osobito kada ste na sceni, ali jeste li ipak osjećali tremu uoči otvorenja Festivala?
Tremu imam prije svega što radim. Srećom, to nije ona trema koja te paralizira, nego ona koja te gura naprijed. To je velika odgovornost i željela sam da sve bude savršeno. Bilo je nesvakidašnje jer prvi se put ovako otvarao Festival, a jako mi je bilo stalo da bude dobro.
Story: S obzirom na problematičnu zdravstvenu situaciju u svijetu, pa tako i kod nas u regiji, SFF se prilagodio uvjetima pa ćemo ga ove godine pratiti putem online platforme ondemand.sff.ba. Je li vam žao što niste imali priliku SFF doživjeti u punom sjaju?
Jako mi je žao, ali to je situacija na koju ne možemo utjecati pa mi je ipak važnije da su svi dobro i zdravo. Sarajevo je najljepše tih sedam dana u godini, kada sve vrvi turistima i gostima, gradom idu vesela, lijepa, ozarena lica, sve je živo pa je slika Festivala koji sada doživljavamo - otužna. Sretna sam što je SFF osigurao sjajnu online platformu putem koje se filmovi mogu pratiti, pa nije ni gledanje filmova od kuće loša opcija.
Story: Ulogu domaćina SFF prepušta mladim glumcima u želji da ih podrži i promovira. Očekujete li da će na neki način ovaj angažman pomoći vašoj karijeri?
Mislim da, kada je o glumi riječ, uopće nema pravila gdje će te netko vidjeti i što te može gurnuti naprijed. Uvijek se nadam najboljem, ali sada su okolnosti takve kakve jesu i nisam sigurna imam li pravo išta očekivati.
Story: Članica ste ansambla Narodnog pozorišta u Sarajevu, glumili ste u nekoliko filmova i serija, jeste li zadovoljni smjerom u kojem ide vaša karijera? Na što ste najponosniji?
Svoj posao jako volim. U posljednje sam vrijeme radila više projekata pa se nadam da će to sada samo rasti i gradirati. Nisam baš nedavno završila Akademiju, prošlo je godina otada. Nažalost, nekoliko mi je godina otišlo u nepovrat, kada nije bilo posla. Tada sam venula i nadam se da se takva situacija nikada neće ponoviti. Ponosna sam na sve jer znam koliko truda uložim, a znam i da zaslužujem priliku.
Story: Koje su vam još želje i ciljevi?
Jako volim život i radujem se svakom danu. Kad si mlad (i lud), misliš da ti je svijet pod nogama i da ćeš sve lako, imaš mnogo želja. S vremenom te malo život išamara, uđeš u ozbiljnije godine, a želiš samo da te zdravlje služi. E, tada si stvorio dobar preduvjet da se možeš boksati sa životom. Skromna sam, ne želim puno, tek toliko da mi je dijete zdravo i nasmijano, a mene da snaga drži da mogu raditi i boriti se te mu pružiti što bolji život.
Story: Započeli ste i uspješnu regionalnu karijeru. Imate glavnu ulogu u filmu ‘Glas’ hrvatskog redatelja Ognjena Sviličića koji će biti prikazan i na SFF-u. Kako je došlo do te suradnje?
Toj je suradnji kumovala sjajna hrvatska glumica Nađa Josimović koja me preporučila za ulogu. Do kraja života sam joj zahvalna na tome. Ta je uloga promijenila i moj život i mene, raširila moja krila koja sam bila sakrila. Vratila me u život. Zbog toga Nađi od srca želim barem tri puta ljepšu karijeru nego sebi. Snimila sam kasting, poslala, a onda me Ognjen kontaktirao i sve je krenulo.
Story: Glumite i u srpskoj seriji ‘Žigosani u reketu’, čiji je producent Dragan Bjelogrlić. O kakvoj je ulozi riječ?
Igram ženu Enisa Bešlagića, Dragicu Dragaš. Enis je sjajan kolega i prijatelj, jako ga volim. S njim je na setu uvijek veselo i svi ga vole.
Story: Koliko se međusobnu u pristupu, ali i načinu rada razlikuju hrvatski, srpski i bosanskohercegovački redatelji? Može li se to uopće generalizirati ili ovisi o osobi?
Kada bi dva brata blizanca bili redatelji, lini mi se da bi se razlikovali po načinu rada i pristupu glumcima. Nekako to ne mogu generalizirati, svi su različiti. Glumci i redatelji govore istim jezikom, dobro se razumiju, samo je stvar pristupa, ima ih ljubaznih, manje ljubaznih, strožih, manje strožih. Kakvi god, samo da se posao napravi. Radila sam i s japanskim redateljem, a tu je razlika jedino što nema stanke ni sekunde, oni su mašine.
Story: Imali ste ulogu i u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’ koja se emitira i u Hrvatskoj. Postoji li doista bosanski humor i koliko je on danas zastupljen u vašoj svakodnevici?
Mi i preživljavamo zahvaljujući humoru. Ponekad kada nam loše krene, humor nam je jedini izlaz. Jasno je da je to naš obrambeni mehanizam, tako se lakše nosimo s problemima. Sudeći po tome da nam je sve učestaliji crni humor, nije nam baš najveselija slika u zemlji.
Story: Glumu ste diplomirali 2012. godine. U kojem ste trenutku shvatili da se želite baviti tom profesijom? Je li vas netko posebno nadahnuo da upišete Akademiju?
Ako sam išta znala u životu, to je to da, otkako sam postala svjesna sebe, želim biti glumica. Jako sam rano počela imitirati, praviti skečeve, rano sam se upisala u dramsku sekciju, sve je vodilo prema Akademiji. Nikad se nisam pokajala, čak i kada nisam imala posla, što je bilo dugo razdoblje, nisam zažalila. Sjećam se da smo odmah nakon rata dobili brdo nekih videokaseta s filmovima, gutala sam ih sve, a bila sam mala.
Story: Kako su roditelji reagirali na vašu odluku? Jesu li vas odmah podržali ili su priželjkivali da izaberete neki drugi put?
Tata me podržavao od prvog dana, uvijek je govorio da je osnovno pravilo u životu da moraš odabrati poziv koji voliš i da ideš s osmijehom na posao, a ne da ti je zlo od života čim se probudiš. Mama je bila strogi protivnik, prijetila mi je, iako je znala da me ništa neće zaustaviti. Kada sam položila prijemni, pokucala sam na vrata i rekla im to, a mama kao mama - plakala je, ali ipak od sreće.
Story: Da niste glumica, čime biste se bavili? Što vam je još velika strast?
Alternativa ako padnem prijemni ispit na Akademiji bilo je novinarstvo. To je bila opcija, možda bih bila uspješna novinarka, ali duboko nesretna.
Story: Kako izgleda život jedne glumice u Sarajevu, ali i žene? Pruža li vam u profesionalnom, ali i privatnom smislu dovoljno prilika da realizirate sve što želite?
Postoji jedna šala koju često koristimo i zaista je tako: “Iza svake uspješne žene stoji mater koja joj čuva dijete.” U posljednje vrijeme puno sam putovala i ne znam kako bih sve uspjela da mi nije mame. Nažalost, u Sarajevu baš nema puno prilika za rad, jako se malo snima. Voljela bih raditi puno više. Glumica, pekarica, arhitektica, svima nama je sudbina ista - glamur je samo na premijerama. Ponajprije sam mama, a to znači da sam redovito u parku, igram se dinosaura, skupljam (ponekad smrdljive) čarape po kući, ljubim da prođe kad boli, nasmijavam, učim, dajem, a sve naplatim ljubavlju.
Story: Jednom ste prilikom rekli da vas inspirira borbenost svake samohrane majke. Je li to životna uloga u kojoj ste se i sami našli? Kako je to djetetu biti i otac i majka?
Jest, premda mi je draži izraz single mama. Jedva čekam da smisle neki sinonim za ovo samohrana jer nije ni precizan pojam, a tužan je. Sina nahrani i njegov otac, ali da, činjenica je da sam ja staratelj s kojim provodi najviše vremena. Moj sin i ja smo odličan tim i imamo posebnu vezu, teško nam je kad se i na dva dana razdvojimo i puno se poštujemo. Iskreno, ne žalim se, meni nije teško, ali samo mogu zamisliti kako je majkama koje su same, a financijski nestabilne. Logično je da za svoje dijete želite najbolje. To je nekako uvijek odvajanje od svojih usta da bi on imao više. Kidaš perje sa svojih krila da njegova budu gušća. I to radiš sa zadovoljstvom.
Story: Vaš sin Mak ima sedam godina. Koji su njegovi interesi, prati li vaše predstave i serije?
Mak prati sve što je primjereno njegovim godinama. Često dođe u kazalište, sjedi mirno i prati probu. Voli sve to i najvatreniji je navijač. Kako je vrlo emotivan, nakon što je na televiziji gledao snimku otvorenja Sarajevo Film Festivala, jako se rasplakao i rekao: “Ponosan sam na tebe!” Ja se rasplačem samo kada se sjetim toga. Divan je, lijepo sam ga odgojila.
Story: Kakvu budućnost priželjkujete svom djetetu?
Samo želim da je veseo i zdrav. Zaista. Živimo u teškim vremenima, nadam se da će sve poteškoće brzo biti iza nas. Kao majka mogu mu poželjeti da puno putuje.
Story: Kako ćete oboje provesti ostatak ljeta, planirate li odlazak na odmor ili ostajete u Sarajevu?
Kratko sam bila u Hercegovini sa sinom, nadala sam se hrvatskome moru, ali nažalost, pauzirat ćemo ove godine. Vjerojatno ćemo nekoliko dana u rujnu pobjeći nekamo, samo da još malo napunim baterije i onda mogu u nove pobjede.
Story: Čemu se veselite na ovogodišnjem SFF-u, koje ćete filmove svakako pogledati?
Radovala sam se tome što će ‘Glas’ biti konačno dostupan sarajevskoj publici, a i filmu ‘Koncentriši se, baba’. Ovog trenutka želim pogledati film ‘Otac’ za koji sam čula da je sjajan.
Story: SFF je dosad ugostio brojne uspješne svjetske glumce, postoji li netko koga biste vi rado željeli upoznati?
Jednom davno, prateći Festival, prijateljici sam rekla: “Neka mene angažiraju da vodim otvorenje SFF-a kada dovedu Meryl Streep.” Eto, to mi je želja.
Story: Jeste li ikada razmišljali o tome da i sami pokušate ostvariti karijeru u inozemstvu, možda čak i u Hollywoodu?
Samo neka ponude pa ćemo razmatrati. Nemam ništa protiv. Nisam nikad maštala o Hollywoodu, zaista. Ne bih odbila ulogu, naravno, ali nisam baš bila u oblacima i tamo se ne zamišljam.