Borna Kotromanić: 'Nikad se nikome nisam prepustila ni pokorila'

Mooda je ponajprije biznis vješto upakiran u snove, a mene snovi održavaju budnom, od biznisa mi se spava - rekla je svojedobno Borna Kotromanić, žena renesansnog duha, iznimne karizmatičnosti i autentičnosti. U to smo se uvjerili i kada je došla na naše snimanje u zagrebačku Kazališnu kavanu u uskim hlačama i topiću te na vrtoglavim potpeticama zbog čega su se za njom okretale glave. Nasmijana, predstavila nam je svoja tri različita stylinga, a u onom najoskudnijem izgledala je poput zaigrane djevojčice. To i jest jedna od životnih filozofija zgodne Zagrepčanke dalmatinskih korijena - što više se veseliti životu, plesati te sačuvati mladolikost i duh. O svemu tome, razlozima odustajanja od modne linije, o kreativnim igrama, spoznajama i lekcijama, pričala nam je u svom stanu uređenom po njezinoj mjeri, a mogli bismo ga opisati kao topao, luksuzan, prostran i s pomakom.

Kako za sebe mislim da sam spoj suprotnosti te da me se ne može staviti ni u jedan kalup i predvidjeti, pripremila sam tri različita izdanja. Jedno je klasično, odijelo s dodatkom glamura - naušnica i cipela - jer volim da se nosi na ženstven način. Drugo je trendovski styling, koketiranje s donjim rubljem, ali ne doslovno nego na razini tajica i topića. To su lako nosivi materijali, pripijeni uz tijelo, seksi i ženstveni, ali nadasve praktični i funkcionalni. Koliko god volim modu i ekstravaganciju, uvijek se u svemu moram osjećati dobro. Čak i u visokim potpeticama. One su najčešće s platformom, udobne su i ne moram se puno žrtvovati. Treći styling je sportski, provokativan u stilu mojih vrućih hlačica. Volim svoje duge i vitke noge pa smo ih i pokazali. To je bila vesela, razigrana kombinacija, kakva sam i sama.

Story: Ne opterećujete se komentarima na račun svoje modne igre? Jeste li doživjeli neki neugodan pogled na ulici?

Direktno nikad. Osjećam se jedinstvenom, svojom, vrlo kompetentnom u svim segmentima života. Volim svoj izgled, odraz u ogledalu, znam svoje intelektualne kapacitete. Testirala sam ih od zagrebačkog sveučilišta do Sorbone i Harvarda, prema tome - ovdje su mi rijetki i do koljena. A o ukusima se ne raspravlja, svatko ima pravo na svoje mišljenje, a meni do drugog mišljenja ionako nije stalo. Ustvari, nijedno mišljenje mi nije važnije osim moga. To nije znak oholosti nego određenoga kredibiliteta koji imam u svojim očima zbog svega što sam proživjela, kako sam nešto radila, koliko sam energije u nešto uložila, a pritom mislim i na osobni razvoj i uloge žene i majke. Čak ne bih rekla da je riječ o samopouzdanju, nego više o odgovornosti koju sam davnih dana preuzela za svoj život. Imam izgrađen karakter, a iz njega se rađa određena doza samopoštovanja koje mi nitko ne može poljuljati.

Story: Spomenuli ste svoje bogato obrazovanje na prestižnim sveučilištima. Kako je tekao taj vaš put?

Od edukacije koju sam dovela do kraja te koju sam u ono vrijeme morala napraviti i zbog sebe i zbog roditelja jest magisterij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu iz vanjske trgovine. Poslije, tijekom braka i razvoda, usavršavala sam četiri strana jezika koja govorim - engleski, francuski, talijanski i španjolski. U braku sam imala kreativne eskapade u Saint Martinsu, proslavljenoj školi dizajna u Londonu, i Istituto Marangoniju, gdje sam tijekom ljetnih mjeseci pohađala tečajeve od modnog dizajna do modne ilustracije, a završila sam i profesionalnu fotografiju na institutu Gobelins. Nakon razvoda studirala sam na Jungovu Institutu za analitičku psihologiju u blizini Züricha, upisala sam filozofiju na Sorboni i odradila dva semestra prije nego što sam rodila Rafaela. Imala sam dopisne semestre s Harvardom iz metafizike, a to su bili tečajevi koji su mogli temjelj za bilo koje daljnje školovanje. Kako nisam htjela zapostaviti ulogu majke, od edukacije nisam tražila prekvalifikaciju nego osobni razvoj kako bih stekla određena znanja koja će unaprijediti i moj i život moje djece. Ono što Osho uvijek kaže: “Ako želite praktičnu filozofiju, onda pustite ženu da postavi pitanje. Jedino su muškarci ti koji si mogu dopustiti luksuz teoretiziranja.” Tako da su svi moji izleti u psihologiju, filozofiju, pa ako hoćete i u mistiku, vođeni traženjem praktičnih odgovora na egzistencijalna pitanja. Jedno sam vrijeme u Hrvatskoj bila bliska i s Opusom Dei, ekstremnim ogrankom Katoličke Crkve, poslije sam u Londonu bila u najužim krugovima s Madonnom i Demi Moore te ostalim likovima koji su bili bliski kabala centru. Nikad se nikome nisam prepustila ni pokorila, uvijek sam koristila zdrav razum i žensku intuiciju, od svega sam uvijek bila spremna preuzeti znanje, čak i platiti, ali nikome ne dam da mi se upliće u život.

Story: Spomenuli ste poznanstvo s Madonnom i Demi Moore. Kakav su dojam ostavile na vas?

U toj jednoj fazi života, kad sam bila eksponiranija u tim krugovima, osjetila sam da su one više bili fascinirane mnome nego ja njima. Dovoditi u pitanje moju karizmatičnost i osobnost, kad se to pokušalo 2015. u prvom valu mojih videa, silno me zabavljalo. Jednom sam prilikom u avionu osjetila da netko gleda baš u mene. Bila je to Sophia Loren. Pomislila sam - dok ona bulji u mene, dobro je.

Story: Prije desetak godina ozbiljno ste se ­bacili u modne vode. Imali ste kolekcije na Cro‑à‑Porteru, otvorili butik u Veneciji. Sve je počelo ozbiljno, ali odjednom ste sve obustavili. Što se dogodilo?

To mi je bilo izazovno razdoblje. U to sam se upustila zaista s umjetničke strane i trebala sam svoj ispušni ventil. Iako sam završila ekonomiju, odmah sam tražila direktora u Hrvatskoj da se bavi poslovnom stranom jer sam znala da nemam kapaciteta za sve to. Najmlađi sin Rafael tada je imao samo godinu dana, gurala sam edukaciju svoga tadašnjeg partnera. Bila sam vrlo ambiciozna u tom trenutku, raspršila sam svoje snage da bih na kraju opet odredila prioritete i uvidjela da ne mogu biti na sto strana - živjeti u Parizu, imati proizvodnju u Hrvatskoj i dućan u Veneciji. To nije bilo dobro osmišljeno s poslovnog aspekta, ali sve što je iz toga proizišlo, bilo mi je zlata vrijedno. Bio je to luksuz koji sam si mogla priuštiti da shvatim kako sam nadasve kreativac i da se nisam, Bogu hvala, trebala prilagođavati zakonima struke. Da bi opstao u modi, moraš se prilagoditi tržištu. Mene to nije zanimalo. Svaka moja modna revija bila je određeni spektakl, ali ne zbog glamura. Bio je to određeni manifest, poruka, odraz mog svjetonazora. Moje kolekcije bile su avangarda, a najavila sam i trendove prije nego što su se dogodili, počevši od havajskog uzorka kojim sam se poigrala u zimskoj kolekciji koristeći klasične materijale, a stilizirala sam ih krznima. Prve kolekcije bile su s tzv. motivom stolnjaka koji se potom godinama provlačio modnim revijama. Tada sam doživjela oštre kritike, a zapravo u svemu tome gledam svoju genijalnost. Da nisam bila svjesna kako sam uvijek ispred trenda i da ništa nisam znala o modi, ne bih se u to upuštala. Zaista me nije zanimalo kreirati crne majice i hlače. S druge strane, dućan u Veneciji koji sam fenomenalno osmislila, uredila i prodala, još postoji. Sada se u njemu prodaje Murano staklo. Znači, nisam ondje više slučajni turist. Stekla sam i poznanstva, osjetila što znači biti lokalac i plaćati kavu po lokalnoj cijeni. To je dragocjeno iskustvo. Stan sam unajmila preko puta muzeja Peggy Guggenheim znajući da je ta kuća pripadala markizi Casati, flamboajantnoj ličnosti, muzi umjetnika svoga vremena. Sve su to epski trenuci mog života i oni će pronaći mjesto u priči mog života, a pisat ću je vjerojatno nakon stote. Moj život u svoj realnosti ima bezbroj elementa tuđih najluđih snova. I uza sve to mogu biti beskrajno jednostavna. Imam sposobnost povezati se s ljudima, dok bih s druge strane sa svime što sam proživjela i zaslužila mogla živjeti na svom lažnom pijedestalu i ne miješati se s običnim smrtnicima.

Story: Bili ste u braku s Lukom Rajićem, jednim od najbogatijih Hrvata, zato slijedi ono vječno pitanje: je li ili nije sve u lovi?

Apsolutno nije, ali novac je također energija. Mislim da kao narod trebamo osvijestiti da općenito imamo negativan odnos prema novcu, da je to jedan od problema, novac treba poštovati i voljeti. Odnos prema novcu treba njegovati. Trebaš li zbog toga biti nepošten i kriminalac, apsolutno ne! Postoje mnogi legalni načini da se dođe do novca, ali ne možeš imati nulti rizik i očekivati da ćeš steći bogatstvo. Ono što ja vidim kod nas jest da se svatko želi sigurno zaposliti i da mu je sigurnost važnija od mjesečne plaće. Onda treba prihvatiti da je to njegovo ograničenje. Rizik je proporcionalan dobitku. Zato su u Americi usponi i padovi normalni. Nitko nikad ne pogodi sve iz prve, najveći sportaši imaju najveći broj promašaja, a kod nas o tome nitko ne educira prosječnog čovjeka. Kod nas je premalo onih koji se educiraju na osobnoj razini, a najvažnije je mijenjati obrasce i percepcije. Ako ti se nešto u životu ponavlja, to će ti se i dalje događati dok ne promijeniš vlastiti softver.

Story: Što mislite o pandemiji koja ne samo da je utjecala na naš svakodnevni život, nego se jako odrazila i na svjetsku ekonomiju?

Nikad nisam bila velika pobornica teorija zavjera jer život u strahu ne može ti donijeti dobro. COVID-19 doživljavam kao lekciju iz poniznosti. Čovjek koji zaista smatra da je zahvaljujući tehnološkim dostignućima ovladao svim i svačim, nadasve prirodom, sad uviđa koliko je zapravo nemoćan i malen. Mislim kako je to jedno zdravo resetiranje iz kojeg možemo samo izvući pouku da budemo malo ponizniji u svojoj bahatosti prema univerzumu i da na mikro razini zauzmemo ulogu koja nam pripada, a koja služi makro slici kozmosa. Cijeni život, zrak koji dišeš, zemlju koja te hrani. Ne treba nam drugi planet jer je ovaj moćniji od nas i ako mi prema njemu ne budemo imali poštovanja - riješit će nas se. Priroda je naš prijatelj i suradnik, ali treba joj i dobro služiti.

Story: Ovih dana puno je rasprava i svađa na društvenim mrežama o domaćim influencerima. Kako vi gledate na to? Pripisuju li si neki ljudi olako titulu utjecajnih pojedinaca?

Od tog posla žive i zarađuju oni koji uspijevaju ostvariti suradnju s brendovima i njihovu promociju. To je legitiman odnos u kojem obje strane imaju koristi. To je donijelo novo doba i to neće nestati, ali, kao i u svemu, morate kritički razmišljati. Konkretno, svoje pratitelje doživljavam kao prijatelje i štićenike, a u našoj interakciji nastojim im ukazati na neke vrijednosti i kriterije, da oni budu svoji gospodari i da kroje svoj prostor na društvenim mrežama. Nitko nam ne oduzima pravo pratiti onog tko prezentira naše vrijednosti. Naravno da određeni ljudi prihvaćaju nečije laži i iluzije kao istinu. To je također stvar edukacije. Dobro je razumjeti da u životu možeš imati sve u onolikoj mjeri u kolikoj je potrebno za tvoj stupanj sreće, a da ti tu sreću možeš kreirati iz zadovoljstva sadašnjim trenutkom. Sve te čežnje i želje koje proizlaze iz nedostatka tvoje ideje da će te one učiniti sretnom su - lažne. Ono što ti želiš, u onom trenutku kad si potpuno sretan i zadovoljan, to je legitimna želja koja će se realizirati. Legitimna je u očima svemira i u dubini tvoje čežnje.

Story: Mislite li da ste se nekoj domaćoj poznatoj dami zamjerili kada ste na svom profilu na Instagramu spomenuli, otprilike citiram, da reklamiraju kolagen, a pune su filera, kako bi se valjda netko njima oženio?

Meni je važnija jedna anonimna osoba, moj pratitelj koji je na osnovi tog mog posta donio neke kvalitetnije životne odluke nego tetošenje nečijeg ega. Ne bojim se neprijatelja, ali okružujem se prijateljima. Imam dovoljno ljudi koji me bezuvjetno vole. U našem je društvu bezbroj lažnih bogova, odnosno zlatne teladi kojoj se ljudi klanjaju. Moja je funkcija ukazati ne nužno na osobu nego na ono što predstavljaju. Tu sam da svojim pratiteljima kažem: “Poklonite se svojoj autentičnosti! Napravite maksimum od svog života i svoje svakodnevice.” Rođen si da bi bog imao iskustvo tvog života. Nastojim da ljudi koji dođu u kontakt sa mnom žive svoju božansku misiju. Moj bog nije onaj koji želi da patiš na zemlji kako bi bio sretan u raju. Moj bog želi veliki osmijeh na tvom licu. I da promijenimo programe i vjerovanja koja nas ograničavaju. Sva moja duhovnost isključivo se veže uz kvalitetu moje svakodnevice. Da se razumijemo, simpatiziram Katoličku Crkvu, ona je vjera mog naroda te dio naše kulture i tradicije. Ali u pronalaženju osobnih istina shvatila sam da je nedostatna u vremenu u kojem živimo.

Story: Ukazujete i na problematiku prava gay parova, razlike u godinama u smislu muškarcima je sve oprošteno, a ženama ne, prava na izbor. Sve vas to živcira?

Živcira me u onolikoj mjeri u kolikoj to izrazim, a onda je to dobro jer ima odjeka. Ljudi to komentiraju, primijete. Ne smijemo podleći stereotipovima nekog vremena. Kad sam došla u Švicarsku, smrznula sam se otkrivši da su žene u jednom kantonu dobile pravo glasa tek 1972. godine. Kad čujem da se kod nas još provlači pitanje abortusa - monstruozno je. To su pokušaji intervencije na nečije pravo i slobodu.

Story: Da ste hrabri i jako iskreni, potvrdili ste kada se javno priznali da ste imali abortus?

Nisam lažna pa ako mi treba nalijepiti ijednu etiketu, neka to bude autentičnost. Jako vjerujem u ljudski integritet i mogla bih vam puno toga reći koliko treba poštovati sebe i svoje tijelo te ne ulaziti olako u seksualne odnose. Kod mene ćete naići na kontradiktornost u vezi s ovim o čemu smo prije pričali. Riječ je o pravnom okviru koji mora postojati, pravu izbora, a onda dolazi produhovljavanje, edukacija i osvještenje.

Story: Izgledate fantastično, od linije do lica. Koja je tajna?

Vodim stil života koji održava mladolikost i vitkost. Pomažu mi i dodaci prehrani. Važno je nakon 35. godine pomoći tijelu da održi staničnu i hormonsku ravnotežu. Od ranih dvadesetih počela sam se brinuti o zdravlju i izgledu, uvijek na prirodan način bez ikakvih intervencija. Nakon 35. dobro je smanjiti broj kalorija, naizmjenično postiti po 16 sati, a u vremenu u kojem se jede, koristiti kvalitetne nezasićene masne kiseline u kvalitetnim biljnim uljima - od lanenog do ulja lješnjaka. Tu je i vitamin C u velikim količinama, kao i aminokiseline. Bez toga je teško imati vitko i čvrsto tijelo.