Osebujni kandidat 'Farme' progovorio o problematičnom odnosu s ocem

Silvio Krstanović trener je fitnessa iz Osijeka sa zagrebačkom adresom i jedan od osebujnih kandidata reality showa 'Farma, more i maslina'. Sa svestranim 27-godišnjakom razgovarali smo o pikanterijama s televizijskog imanja, privatnom životu, gubitku oca u tinejdžerskim danima te muškom zdravlju. 

Majka se sama borila kroz život, podigla me kao samohrani roditelj uz puno ljubavi, pažnje i odricanja. Zajedno smo prolazili sve faze mojeg odrastanja i s pravom je uvijek zabrinuta. Prvenstveno su joj misli okrenute na moj život i sve negativnosti koje bi se mogle izroditi iz ovakve emisije. Tu su razne smicalice i zloba ljudi koja uvijek može pogrešno protumačiti moje ponašanje, barem se ona toga bojala. Njezina majka, moja baka, svjetska je žena za sva vremena. Kad mi je najteže, tražim savjete od nje jer mi uvijek uspije otvoriti oči. Obje se ponosne mnome jer nisam mladić od incidenata, a baka od svih prijateljica traži da me gledaju. Jedino me moji iz Višnjevca zadirkuju da sam ih zaboravio jer sam predstavljen kao dečko iz Osijeka, a dolazim iz istog mjesta iz kojega je i Miroslav Škoro.

Da nešto možete promijeniti u svojoj prezentaciji na 'Farmi', što bi to bilo?

Možda bih unio malo intrigantnosti. Ovako gledajući emisiju, djelujem si kao dečko koji samo otvara hladnjak, a znam da nisam. Izašao sam s deset kilograma manje.

S kime ste najviše kliknuli ondje na snimanju?

Svi smo se dobro slagali. Bilo mi je lijepo. Da je trajalo i dulje, bilo bi mi još ljepše. S nekima sam kliknuo na prvu, a s nekima na drugu. Najviše sam se povezao s Majom Bajamić. Ni sam nisam mogao vjerovati koliko mi je promijenila smjer razmišljanja. Kao da sam dobio dioptrijske naočale koje su mi nedostajale. Zbog nje sam prestao gristi nokte koje grizem od djetinjstva. Ona je vatra, a ja sam mlaka voda, kako to ona kaže.

Kao sportašu, disciplina vam sigurno nije predstavljala problem. A što je sa suživotom s toliko nepoznatih ljudi i izolacijom od vanjskog svijeta, interneta i pravih prijatelja?

Osvijestio sam svoj um, oslobodio se svih pritisaka. Pravi prijatelji su rijetki. Kad ih imaš, možeš biti bilo gdje i oni su tu uvijek za mene kao i ja za njih. Prije ulaska na farmu dogovorio sam desetak klijenta online, a pripremao sam i kolege za državno prvenstvo iz fitnessa i bodybuildinga koji se u to se doba održavalo. Zbog izolacije nisam ih mogao dalje voditi, pa samo s te strane mogu reći da mi je nedostajao internet. Izlaskom s farme počinjem ispočetka. Borba za klijente, a samim tim i borba za njihov izgled. Idemo dalje uzdignute glave. Uvijek će biti onih koji žele biti zdraviji.

Horoskopski ste Bik. Koje mane, a koje vrline tog astrološkog znaka imate?

Ma pravi sam Bikčina. Vidjelo se i na farmi koliko sam spor i promišljen. Trebam vremena da se pokrenem, a onda ne stajem, ne odustajem od cilja. Mislim da čvrsto stojim na zemlji. Tvrdoglav sam kao mazga i teško me uvjeriti da sam u krivu pa makar i na svoju štetu. Ne volim promjene i mislim da sam dobar prijatelj. Rijetko padnem u depresiju, čvrsti pozitivni mindset u meni se brzo probudi.

Na 'Farmu' ste ušli kao slobodan dečko. Je li se promijenio do danas vaš ljubavni status promijenio?

Nije. Još sam slobodan iako imam simpatiju.

Što očekujete od svoje bolje polovice, a što u vezi zauzvrat nudite?

Očekujem ljubav, poštovanje, oslonac, desnu ruku i razumijevanje prema onome što radim. Što tražim, to i dajem.

Kao dijete rastavljenih roditelja živjeli ste na relaciji Zagreb - Osijek, a danas ste situirani u Zagrebu. Gdje je život lakši, a gdje je lakše biti uspješniji?

Kao dijete živio sam s majkom u Osijeku, Višnjevcu i odlazio ocu u Zagreb. U Osijeku sam imao sve što mi je trebalo dok sam odrastao. Školovao sam se, pohađao sam tamburašku školu, igrao košarku, družio se s 'legama'. Bilo nam je lijepo. U jednom trenutku sam želio biti trener fitnessa pa sam u Zagrebu završio Fitness učilište i tu ostao. Bilo me teško odvojiti od svojih 'lega', no s vremenom sve sjedne na svoje. Sad sam u Zagrebu, radim, imam klijente. Skoknem do Višnjevca kad imam vremena, to je dva sata vožnje. Mislim da u Zagrebu imam veće mogućnosti iskazati svoje znanje u poslu, veća je fluktuacija ljudi. Miran život imate u Osijeku, a Zagreb je tu ako želite brzi tempo. Nigdje nije lagan život, samo je drugačiji.

Jako ste mladi, u tinejdžerskoj dobi, ostali bez oca. Bili ste prvi razred srednje škole kad je preminuo. Kako ste se nosili s tim gubitkom, tko je u tom razdoblju najviše bio uz vas i koliko vam otac nedostaje u odrasloj dobi?

Čovjek se nauči na sve, a ja imam običaj adaptirati se na sve uvjete koji me snađu. Moja majka se trudila nadomjestiti sve nedostatke i ispuniti sve moje prohtjeve. Pokušao sam u sedmom razredu osnovne škole jednu godinu živjeti s ocem i njegovom obitelji no ubrzo nakon početka škole tražio sam od majke da se vratim. Volio sam svog oca no na drugačiji način jer ipak smo bili dva stranca. Niti je on mene razumio, niti ja njega. Ili smo možda bili toliko slični pa nismo mogli zajedno funkcionirati. Zajedničko ljetovanje – da, ali cijela godina pod istim krovom nikako.

Prije sportskog života, bavili ste i plesom i sviranjem. Koji su sve vaši skriveni talenti? I kako ste se naposljetku opredijelili za karijeru trenera fitnessa?

Kad god nešto odlučim, to i odradim. Zamislite, upisao sam Odsjek za glazbenu umjetnost na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku bez završene glazbene škole. Išao sam u poznatu osječku tamburašku školu Batorek, iz koje je izašla i naša pjevačica Mia Dimšić. Pjesma, svirka i folklor. Tamo sam dobio uvod u glazbu, svirao sam bisernicu, brač i čelo. Bio sam tamo od trećeg razreda osnovne škole do odlaska u Zagreb. Za upis na akademiju osim harmonije i solfeggia, bilo je potrebno znati svirati klavir. Majka je kupila pianino i cijelu sam godinu išao na privatne satove sviranja kako bih zadovoljio prijamni ispit. Nisam završio akademiju, to je neispunjena želja moje majke. Često sam i navečer skladao nekakvu modernu glazbu. Susjedima sigurno ne nedostaje moja svirka. Fitness je došao kao neki davni san - mišići, pločice na trbuhu i sve ono što nisam imao u djetinjstvu kad sam pretežno bio punašniji.

Koliko u doba epidemije pati vaš profesionalni život. Trenirate li danas klijente virtualno, na otvorenome ili još uvijek ljudi žele doći u teretanu?

Pati i previše. Oduzet mi je ured – dvorana. Ako se ja osjećam psihički nemoćno, kako tek onda ovo doba djeluje na ljude koji su emocionalno slabiji. Mi treneri smo ovdje da ih dignemo, a nemamo prilike. Virtualni kontakt i kontakt jedan na jedan ne može se usporediti. Svima treba bliskost, riječ podrške, direktno pokazivanje vježbi, a i sama motivacija je drugačija kad ste pokraj nekoga tko vas treba.

Trenirate li danas klijente virtualno, na otvorenome ili još uvijek ljudi žele doći u teretanu?

Online coachingom ih vodim kroz cijeli proces transformacije, dobivanja ili gubljenja kilograma, priprema sportaša za neki određeni sport i slično. Ljudi žele doći u teretanu, ali u isto se vrijeme i boje. Uz trening i moj pristup svi bismo imali jači imunitet, psihički bismo bili jači i fizički bismo izgledali bolje.

Dok su nam fizički kontakti smanjeni, pa ujedno i kretanje, koje biste tri vježbe preporučili koje bi svatko od nas trebao napraviti kod kuće svaki dan?

Vježba koja se zove 'gasi sve i motaj kablove'. Šalu na stranu, najbitnije je kretati se što više, pravilno se hraniti sa što manje prerađenih namirnica koje su pune rafiniranih šećera i transmasnih kiselina. Od vježbi istaknuo bih dobro poznate trbušne pregibe uz 'plank' kao stabilizacijsku vježbu za jačanje dubinskih mišića trupa. Čučanj je odličan jer aktivira cijelo tijelo, najviše donje ekstremitete. Kao treću vježbu naveo bih sklekove. Za nježniji spol, ako ne idu normalni sklekovi, oni na koljenima će također dobro odraditi posao. Bitno da se mišićni sustav aktivira.

U mjesecu smo muškog zdravlja i pokreta Movember. Koliko se brinete o zdravlju i samopregledu?

Zdravlje mi je uvijek na prvome mjesto i ispred fizičkog izgleda. Ništa izgled ne znači ako smo iznutra truli. Svoj hram treba njegovati cijeli život, a to ćemo moći jedino ako smanjimo stres, redovno se brinemo o higijeni, kupujemo neobrađene i svježe namirnice, fizički se aktiviramo i spavamo barem šest sati. Svake godine odradim samoinicijativno tehnički pregled svog hrama, odnosno sistematski pregled.