Hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Saša Anočić preminuo je u noćas 53. godini, javlja Teatar.hr. Uzrok smrti još se ne zna. Glumac je javnosti poznat i kao tata 30-godišnje glumice Mije Anočić Valentić, koju smo i kontaktirali. 'Još mi je prerano govoriti o tome, žao mi je', rekla nam je kratko shrvana Mia.

Saša je 1998. godine u Zagrebu diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti . Isprva je kao glumac bio zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, a kasnije je prešao u Zagrebačko kazalište mladih i naposljetku u Kazalište Trešnja. Član njihovog glumačkog ansambla postao je 2003. godine.

U Kazalištu Trešnja ostvario je brojne zapažene uloge, jedno vrijeme bio i je ravnatelj. Režirao je čitav niz predstava, od kojih je vjerojatno do danas najpoznatija ‘Kauboji’.

Shrvana kći preminulog Saše Anočića: 'Prerano mi je govoriti o tome'
Pixsell 

Od Saše se na društvenim mrežama opraštaju njegovi prijatelji i kolege. 54-godišnja ravnateljica Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu Split Marina Vujčić uputila mu je dirljivu poruku. 'Kad je Saša Anočić u veljači započeo rad na predstavi 'Iz života kukaca' u HNK Split, od prvih nam je proba bilo jasno da se događa nešto veliko, lijepo i važno. Donio nam je u teatar 'ono nešto' što samo veliki umjetnici i veliki ljudi mogu, jer jedino oni to i imaju. Oko tog Sašinog unikatnog sadržaja svi smo se okupili kao kukci oko glavnog u roju, kao leptiri oko lokvice poslije kiše, kao mravi u svojoj mravinjačkoj zadruzi u kojoj sve funkcionira onako savršeno kako je priroda stvari, i priroda kazališta, zamislila', napisala je Marina pa dodala:

'Još jučer sam svjedočila tom zanosu, o kojem je bilo nemoguće povjerovati da se može ugasiti. Još jučer smo vjerovali da Saša samo nakratko putuje u Zagreb, i nemoguće je bilo povjerovati da nam se iz njega nikad neće vratiti. Pa ako tako zastrašujuće nemoguće stvari mogu postati moguće, onda je možda moguće da i Sašini 'Kukci', u spomen na njega i njegovu kazališnu i ljudsku predanost, zažive na pozornici unatoč njegovoj strašnoj i neshvatljivoj odsutnosti. U ovom času ne znam dugujemo li mu baš to, ili možda potpuni muk u kojem se bez njega ništa ne smije dogoditi. Pretužna sam da bih znala. Hvala ti na svemu, divni, veliki, nezaboravni Čovječe! Adio, Kauboju! Počivaj u miru'.