Valentina Miletić: 'Uleti na Instagramu su mi smiješni'

Splićanka Valentina Miletić ruši sve klasične stereotipe o ženama u sportu. Ova mlada voditeljica na Enteru odnedavno je i novo lice Hrvatske Nogometne Televizije, a koliko se dobro snašla u svijetu sporta, svjedoče i bojni komplimenti koje svakodnevno dobiva. Koliko privatno prati sport, kako su je prihvatile kolege u timu, ali i kako reagira na ulete na Instagramu, gdje je prati preko 17 tisuća ljudi, simpatična 27-godišnjakinja je otkrila u razgovoru za Story.hr.

Od desetog mjeseca sam u Zagrebu, a došla sam isključivo zbog posla i mogućnosti koje Zagreb pruža, a Split nažalost ne. Bio je malo nezgodan trenutak s obzirom sa sve što se događa oko nas, taman je tad počinjao drugi val koronavirusa, ali procijenila sam da nemam što čekati i za sad izgleda da nisam pogriješila.

Trenutno radite na Enter Zagreb radiju i kao sportska novinarka na HNTV-u? Otkud ljubav prema sportu?

Ja sam u sportu od malena, kod nas se doma uvijek gledao nogomet i bila je najnormalnija stvar da me tata vikendom vodi sa sobom na neku utakmicu tako da sam jako rano zavoljela cijelu tu priču i pompu koje uvijek ima oko sporta i dan danas stojim iza toga da nema puno stvari koje mogu izazvati takvu emociju kod tolikog broja ljudi kao što to može sport i onda je naravno poseban i gušt raditi na sportskim terenima jer imaš tu moć da to preneseš drugima.

Je li vam to prvi 'sportski angažman' u novinarstvu?

Recimo da je prvi ozbiljniji. Pratila sam sve što se od sporta događalo u Splitu jedno vrijeme i za radijsku postaju za koju sam radila tamo, a i kratko za jednu lokalnu televiziju, ali pred kamerom u live javljanjima nikad nisam bila i to je nešto skroz drugo.

Kako se snalazite u stereotipno muškom svijetu sporta? Koje sportove najčešće pratite? Postoji li neki sport koji vas osobno intrigira?

 Ja ne volim stereotipe inače u životu pa tako ni u tome. Svijet sporta možda je muški, ali ima žena koje itekako dobro plivaju tim vodama i vani je to najnormalnija moguća stvar. Mislim da u startu treba sa svojim gardom, željom i voljom za učenjem razbiti te predrasude i onda kad ostaviš dojam osobe koje nije tu samo da lijepo izgleda nego i razumije to o čemu priča, onda te drugačije gledaju i onda postaješ dio ekipe. Volim popratiti naše kad su neka velika natjecanja u pitanju čak nebitno o kojem se sportu radi. Gledam i rukomet i skijanje i tenis i boks, a inače kao i većina najviše pratim nogomet. Mislim da svaki sport na visokom nivou iziskuje ogromna odricanja i stil života koji je podređen od jutra do sutra isključivo tome pa imam maksimalan respekt prema svakom, ali prvo mi je sad u glavi kad me ovo pitate daljinsko plivanje i naša Dina Levačić. Imala sam priliku vidjeti na svoje oči kraj jednog od njenih maratona i odraditi intervju s njom nakon toga pa bi se usudila reći da je to iznad svega što sam ja imala prilike do sad vidjeti.

Kakve su zasad reakcije na vaš rad u sportskom novinarstvu?

Reakcije su jako dobre, barem ovo što dolazi do mene. (smijeh) Pokazala sam da mogu u jako kratkom vremenu, a sad to naravno treba brusiti do kraja. Imam iza sebe najbolji mogući tim i dečke koji vjeruju da mogu, koji su mi ogromna podrška i od kojih se može sve naučiti, a ja sam osoba koja će u takvoj sredini uvijek dati sve od sebe da to što na kraju ide vani bude dobro.

Imate li tremu pred kamerama?

Imam nekakav miks treme i adrenalina prije nego se upali kamera. Kad čuješ u uhu 'vani smo' tu staje sve i nema natrag, uživaš u onom za što si se spremao. Štreberica sam inače i mislim da je dobra priprema ključ svega. Kad ti barataš s informacijama i znaš o čemu pričaš onda se možeš i iščupati iz svake situacije i to ti automatski daje sigurnost, tu nestaje strah.

Kako uspijevate ukomponirati rad na televiziji i radiju u vaš privatni život? Imate li dovoljno vremena za sebe?

Nemam trenutno baš previše vremena za sebe, ali ne volim ni kukati zbog toga što je to moj izbor. Imam tu sreću da radim nešto što volim, da napredujem svaki dan i da se izborim za svoje mjesto u tom, kako ste vi rekli, muškom svijetu pa ako zbog toga ne mogu sjesti na kavu svaki dan nemam nikakav problem s tim.

Kako se opuštate, što vas veseli, imate li neke hobije?

Volim šetati, volim prirodu i kad god imam vremena odem na Maksimir, Bundek, Sljeme. a ako to vrijeme ne dopušta onda kao i većina uz Netflix.

Na Instagramu imate više od 17 tisuća pratitelja. Ulijeću li vam dečki? Jeste li ikad imali neugodne situacije zbog toga?

To je virtualni svijet i ima svega, ljudi su malo slobodniji nego što bi to bili da te sretnu na ulici, ali ne mogu reći da sam nekad imala nekih većih problema. Postoji opcija block koja riješi takve probleme (smijeh), a uleti na Instagramu se danas svode na slanje vatrica ili onih zaljubljenih emotikona i to mi je pomalo smiješno.

Vaša linija sigurno je mnogima inspiracija. Koliko vremena posvećujete njezi tijela? Trenirate li redovno? Ako da, možete li nam otkriti što točno?

Ja sam dugo trenirala kickbox i imam naviku baviti se sportom još od djetinjstva, a sad u zadnje vrijeme treniram doma jer mi tako odgovara, možda i najviše zbog cijele ove situacije s koronavirusom u kojoj malo možeš u teretanu malo ne možeš. Odvojim si sat vremena svako drugi dan i to mi je dovoljno.

Vaš ten izgleda savršeno. Što koristite u dnevnoj beauty rutini?

Pazim na kožu naravno, ali nema tu nekih posebnih trikova. Navečer serum s C vitaminom i ujutro hidratantna krema sa zaštitnim faktorom. Pijem jako puno vode ili čaja. Mislim da je bitnije ovo što unosiš u organizam jer se to poslije sve manifestira na van.

Biste li se ikad okušali u nekakvim estetskim korekcijama i zahvatima?

Ne volim nikad reći za nešto da nikad ne bi. Generalno nemam ništa protiv bilo kakvih korekcija dok je god to u granicama normale.

Kakav je život u Zagrebu? Nedostaje li vam more, Split, obitelj, prijatelji…?

Naravno da mi nedostaju, ali srećom tehnologija tu spašava stvar pa se čujemo barem preko video poziva, a na Zagreb ne samo da sam se navikla nego sam ga i zavoljela. Ima svoje čari i lijepo mi je tu premda je život puno drugačiji nego u Splitu. Trebam tek vidjeti kako će mi biti preko ljeta bez mora, na to definitivno nisam naviknuta.