Redatelj Saša, epohalni autor, cvijeće, vintage odjeća, moj mali pas i vaš poziv za snimanje modnog editorijala. Stižem!!! Moja modno-životna priča počinje! Još uživam u fotografiranju, odjeći, šminki, jednostavno - u glumi! Čak i sada, u zreloj dobi, veseli me to možda i više nego kad sam bila mlađa te počela raditi u agenciji Modra, a poslije i u agenciji Umah. To su mi bile prve modne piste nakon osvojenog drugog mjesta na prvom natječaju Novog lica ženske revije Svijet. Imala sam 16 godina i još otada poznajem dragu prijateljicu Mici - Ljiljanu Kanižanec s kojom nakon slučajnog susreta u Zürichu opet počinjem raditi. Susret se dogodio 2016. i strast se ponovno probudila!
Ugasla je strast za kreiranjem koja je trajala 15-ak godina, nakon divnih dućana na relaciji Milano - Zagreb - Split. Upoznala sam mnogo krasnih žena koje su s ljubavlju prihvatile u to vrijeme moj pomalo ‘cušpajz’ stil, koji i danas volim. Spojivo s naizgled nespojivim. Kreirajući odjeću mogla sam si dati oduška u svemu što sam željela kao mlada, a mogla sam to pronaći samo u Trstu. Jer već kao tinejdžerica imala sam svoj stil. Vrlo osebujan. Zato tijekom života i bez obzira na različite gradove u kojima sam živjela svojim stilom nitko nije ostavio jak dojam na mene. Ni Talijanke, a kamoli Švicarke. Možda sam ‘štipnula tu i tamo’ neku ideju, ali samo kako bih je dodala svome stilu i upotpunila ga. A sada sjedam u Sašin oldtimer - ispričat ću vam svoje modno-emotivno-ljubavno putovanje. Samo, nemojte misliti da taj auto ne može i letjeti. Iz zraka imam bolji pregled...
Dakle, vidim tinejdžericu koja se sama šiša i blajha pramen na čelu u zelenom sakou s bedževima (ima oko 15, 16 godina) - moda à la Duran Duran. Ubacim u nižu brzinu, pojačam glazbu na radiju kad ono pjesme Dine Dvornika i Bajage s Radija 101. Iz modnog butika Škorpion izlazi mlada žena (oko 20 godina) jako zaljubljena u mladog muškarca i u odjeću. Svaki dan radi s divnim komadima odjeće i čak joj je dopušteno uređivati izloge. Tko je sretniji od nje?
Ha, ha, ha... Kako je lijepo vidjeti takvu sreću i zaljubljenost. Na čas je gubim iz vida, gdje je? Leti avionom negdje! Odmah, niža brzina i jurim za avionom. Ahaaa, ona leti u Milano, ali ne sjedi sama... Pokraj nje je njezin mladi muškarac. Evo, sad je opet bolje vidim - sva zbunjena hoda ulicama, ne skida poglede s izloga, s blještavih reklama, upija temperamentne ljude i njihovu eleganciju (pogotovo mušku). Ulazeći u dućane njiše se u ritmu glazbe koja u njima svira - Eros Ramazzotti, Pino Daniele, Jovanotti... Divi se interijerima trgovina, prisnosti ljudi i stalno dodiruje tkanine kao da ih mazi.
Joooooj, moram sići na benzinsku, ostat ću bez goriva. Točim gorivo, a dok izlazim iz auta u svojoj dugačkoj bež haljini sa šeširom na glavi, osjećam poglede na sebi. Ma klasični Talijani!
Vraćam se u let... Joooj, možda sam se zadržala malo previše na benzinskoj, samo da je opet ne izgubim. Dok plaćam benzin, kupujem novine i vidim da je otvorila vrlo lijep dućan u Milanu. Vratila se u Zagreb te ondje napravila presliku milanskog, a potom isti takav otvorila i u Splitu. Ali, gdje je ona? Na radiju sportske vijesti - cijela obitelj seli se u Zürich. Na koliko? To nitko ne zna. Kako će se snaći? Ma koga briga, ima dječicu. Gledaj je. Izgleda nekako umorno, nije više čudnovato odjevena. Je li to ona?! Ma je, samo se malo promijenila. Tako sam umorna... Stat ću i popiti kavicu. Gledam žene oko sebe, na njima se vidi puno novca i jako malo stila.
Na radiju nove sportske vijesti - cijela se obitelj vratila u Milano. Pa što je njima? Joooj, u Milanu je koncert Måneskina. Vidim je napokon iz daljine. Super, nešto snima. Vidim joj osmijeh na licu. I Mici je s njom. Baš sam sretna! Izgleda kao kad je u Parizu snimala kampanju za kupaće kostime za časopis Jardins des modes. Mici je šminkala, a to je bilo dok je živjela u Švicarskoj. Vraćam se u Zagreb, morala bih Saši vratiti tatin auto. Oho, vidim divne cvijećem okićene prozore na jednoj kući. Baš kao u njezinim domovima i dućanima. Moram zaviriti (znam da je nepristojno), ali samo malo kroz to cvijeće na prozoru. Ne mogu vjerovati!!! Ona se vratila u Zagreb, pa to je ona s dvije djevojčice. Trešti muzika kao luda, čuje se korejski bend BTS.
Ona jednoj pravi šiške, stavlja joj rinčice i odijeva joj haljinicu koju je sačuvala njezina mama Jasna dok je bila mala. Mali vintage komad. Obraća se većoj djevojčici koja u njezinu ormaru bira koji bi joj komadi mamine odjeće odgovarali. Na to čujem: “Mama, super je sve! A mogu još i tvoje cipele?” Ona je ozarenog lica pomiluje po glavi i poljubi. Pročitala sam u nekim novinama da se opet pomalo fotka, šminka, veseli druženjima sa starim prijateljima i da je jako vesela.
Drago mi je što je opet vratila vjeru u sebe. Čini se da je ta njezina ljubav prema modi ostala živjeti u njoj. Na to netko pozvoni na vrata, a ja nestrpljivo čekam, i dalje vireći kroz prozor. Možda je to njezin muškarac. Da, jest. Njezin mali muškarac. Njezin sin. Ulazi direktno do nje s poljupcem i pitanjem: “Mama, koju kravatu da stavim? Zavežeš mi je? I molim te, napravi mi frizuru. Jurim van, pusa mama!” Dakle, koliko god taj moj put za njom bio u mojoj mašti, bilo je uspona i padova tijekom moga leta, ali ipak je na kraju nalazim veselu.
Ako mi Saša još koji put posudi auto, pratit ću je samo kako bih bila sigurna da i dalje ima osmijeh na licu... Jooooooooj, Saša bu pošizil na mene di sam do sada!!! Gospon Boris (Sašin tata), fala vam na vintage autu!
