NAJPOZNATIJA PO 35-GODIŠNJOJ AFERI SA OŽENJENIM: Supruga je znala za nju, no skandal se dogodio tek na njegovom sprovodu

Talent joj je bio neosporan, malo je tko imao išta ružno reći o njoj, bila je zanimljiva, vesela glumica koja je briljirala u komedijama, ali zbog veze s medijskim magnatom Williamom Randolphom Hearstom, ali i filma ‘Građanin Kane’, ostala je zapamćena kao ljubavnica koja ne bi ništa postigla bez svoga ‘dobročinitelja’.

Marion Douras rođena je 3. siječnja 1897. godine u njujorškom Brooklynu kao najmlađe od petero djece domaćice Rose Riley i odvjetnika i suca Bernarda J. Dourasa koji je volio kockati i piti. Sva djeca bila su školovana u katoličkim internatima, a Marion to nikako nije odgovaralo. Bila je vrlo nesretna dok su časne sestre bdjele nad njom tijekom predavanja i u slobodno vrijeme pa je uskoro izgubila sav interes za akademskim uspjesima. Htjela je biti plesačica, zabavljačica koja svake večeri nastupa u kazalištu dok je bodri razdragano mnoštvo. Kada je imala 15 godina, rekla je majci da joj je dosta škole te da želi krenuti stopama svojih sestara Ethel, Rose i Reine, koja je odlučila da će nastupati pod prezimenom Davies. Nije trebalo dugo da i ostale sestre prihvate novo prezime, a iznimka nije bila ni Marion koja je sa 17 godina dobila ulogu u koru mjuzikla ‘Chin Chin’. Uslijedile su nove predstave, a ostvarila je snove dobivši angažman kao jedna od izvođačica u popularnim produkcijama ‘Ziegfeld Follies’. Uživala je biti Ziegfeld djevojka, ali to je razdoblje bilo i vrlo stresno jer su je zbog mucanja stavljali samo u plesne koreografije. Nije imala glavne uloge, ali svi su zamijetili vrckavu i nasmijanu plavušu koja pršti životom. Udvarači su dolazili kao na traci, a ona je odabrala biti ljubavnica Paula Blocka, vlasnika nekoliko novina i prijatelja Williama Randolpha Hearsta koji ju je odmah zamijetio.

- Uvijek je sjedio u prvom redu. Djevojke su mi rekle tko je. 'Pazi ga se, stalno te gleda', rekle su mi. On je vuk u ovčjoj koži... Slao bi mi cvijeće i poklončiće poput srebrne kutije, rukavica ili slatkiša. Nisam bila jedina kojoj je slao darove, ali sve su djevojke mislile da je oko bacio baš na mene, a starije bi dodale: 'Pazi se' - opisala je Marion, tek punoljetna, kojoj je milijunaš poklonio i skupocjeni zlatni sat Tiffany koji je gotovo odmah izgubila.

Oženjeni Hearst osam je tjedana svake večeri dolazio na ‘Follies’ kako bi iz prvog reda promatrao Marion, a bez njezina znanja dogovorio joj je snimanje u studiju Campbell gdje je pozirala u kostimima gejše i mladenke. Usred snimanja izbezumljeno je pobjegla i zaključala se u garderobi kada je shvatila da je iz mračnog kuta promatra 53-godišnjak. Nije čekao da se ona smiri i iziđe nego je naprasno otišao iz studija, a pravo upoznavanje dogodilo se nekoliko mjeseci poslije u Palm Beachu. Bio je u pratnji supruge Millicent, ali to ga nije omelo da počne vezu sa 34 godine mlađom djevojkom svoga prijatelja.

Sastajali su se u vili u blizini Bryant Parka, a uskoro se Marion i nekoliko članova njezine obitelji uselilo u kuću sa 25 soba na Riverside Driveu, nedaleko od njegova doma u 86. ulici koji je dijelio sa suprugom i petericom sinova.

Kako mu je na raspolaganju bilo nekoliko desetaka dnevnih novina i časopisa koje je posjedovao, odmah je počela kampanja da od Marion stvore novu zvijezdu, koja je 1916. godine imala i filmski debi.

- Želio je da je svijet vidi onako kako ju je on vidio - kao anđela - rekla je Laura Gabrielle, autorica Marionine biografske knjige ‘Captain of Her Soul’.

Ona se istinski zaljubila, a kada je magnat 1918. osnovao produkcijsku kuću Cosmopolitan Productions, pristala je postati dijelom studija za plaću od 500 dolara tjedno. Na snimanjima su vrijeme provodili zajedno pa je ljubomorni Hearst mogao nadzirati sve što radi njegova nekoliko desetljeća mlađa ljubavnica. I dalje je mucala, ali to nije bilo važno za nijeme filmove.

- Nisam mogla glumiti, ali privlačili su me nijemi filmovi jer nisam mogla ni govoriti. Kada sam prvi put snimila film, bilo mi je to nekako dosadno i bezlično. Nije bilo slično pozornici i bila sam prilično nesretna na snimanju. Stalno sam razmišljala o pozornici - opisala je.

No filmaši nisu mislili da ne zna glumiti pa su je zvali u svoje projekte, a naročito je bila dobra u komedijama. Ali njima nije bio oduševljen Hearst koji je svoju djevojku vidio u dramama kao djevičansku, elegantnu damu. Među bogatima i slavnima bila je javna tajna da mu je Marion ljubavnica i znao je da mnogi na nju gledaju kao na posrnulu ženu koja živi u grijehu. Zato mu je cilj bio da joj je neokaljan barem javni imidž. Nakon što se Millicent s djecom vratila u New York, Marion se s Hearstom uselila na njegovo kalifornijsko imanje San Simeon koje se proteže na 162 četvorna kilometra i danas je državni park. Njihov dom postala je palača sa 40-ak soba, a jedna je bila namijenjena samo slaganju puzzli, hobiju u kojem je Marion uživala cijelog života. Kako bi imala prostor samo za sebe, Hearst joj je sagradio vilu sa stotinjak soba na plaži u Santa Monici.

Zajedno su živjeli, ali znala je da se nikada neće razvesti od Millicent i od nje napraviti ‘poštenu ženu’.

- Sve bih dala da se mogu udati za tog smiješnog starca. Ne zbog novca i sigurnosti, sve mi je to već dao. Ne ni zato što je toliko divno društvo, većinom mi je dosadan kada počne pričati. Nije ni najbolji u krevetu. Ali uz njega imam osjećaj da mu nešto vrijedim. Ima ženu koja mu nikada neće dati razvod. Ona zna za mene i podrazumijeva se da se moram izgubiti kada dođe na ranč. Hrče, zna biti sitničav, sinovi su mu mojih godina, ali on je dobar i drag prema meni i nikada ga neću napustiti - objasnila je prijateljici.

Snimala je filmove, a u slobodno vrijeme organizirala raskošne zabave koje su znale trajati danima. Osim što su ih pohodili glumci, umjetnici, pisci, često su se na njima mogli vidjeli utjecajni političari i poduzetnici. Neki od gostiju ne bi danima, čak tjednima, napuštali njihov doma.

- Bila je zabavna, prpošna, vrckava dok bi zabavljala svoje brojne prijatelje. Na W. R.-ov rođendan svake bi godine organizirala maskenbal. Jednom su svi morali doći odjeveni kao djeca pa se Clark Gable pojavio kao izviđač, a Joan Crawford kao Shirley Temple. Najraskošnija je bila zabava čija je tema bio cirkus i na njoj se okupilo oko dvije tisuće ljudi. Cary Grant i Paulette Goddard uletjeli su izvodeći zvijezde, Henry Fonda došao je u pratnji klaunova, Bette Davis postala je bradata dama... Ne sjećam se što je nosila Marion, ali sjećam se kako sam pomislio da W. R. izgleda nesigurno u sebe odjeven u direktora cirkusa - napisao je desetljećima poslije česti gost tih zabava, glumac David Niven.

Jedan od uzvanika bio je i glumac i redatelj Charlie Chaplin s kojim je Marion, navodno, imala aferu koja je donijela smrtne posljedice. Tijekom jedne zabave zabave na Hearstovu brodu Oneida ljubomorni magnat pokušao je ubiti Chaplina, ali u mraku ga je zamijenio s redateljem i producentom Thomasom Inceom i u njega ispalio metak. Ince je preminuo, a Hearst je platio krivotvorenje dokumenta koji pokazuju da je uzrok smrti zatajenje srca.

Što se uistinu dogodilo, nikada nije potpuno razjašnjeno, ali zna se da je Marion uživala u zabavama, ali i alkoholu koji je redovito konzumirala od 12. godine. Ni prohibicija je nije spriječila da šampanjac i žestoka pića teku u potocima, a ovisnost je nije omela radu.

- Jednom sam paralelno snimala dva filma. Na jednom sam setu bila od devet ujutro do šest poslijepodne, a onda sam u sedam dolazila na drugi i radila do četiri ujutro. Spavala sam u pauzama. To je trajalo šest tjedana. Imali smo dvije ekipe jer nitko nije želio u komadu raditi tako dugo. Mogla sam sve to podnijeti, tada mi nije smetalo - objasnila je.

Tijekom deset godina glumila je u 29 filmova i svi su bili vrlo gledani, a u promociji su sudjelovala sva Hearstova izdanja. Gledatelji su hrlili gledati mladu zvijezdu u filmovima poput ‘When Knighthood Was in Flower’, ‘Little Old New York’, ‘Beverly of Graustark’, ‘The Cardboard Lover’, ‘Enchantment’, ‘The Red Mill’, pa je 1924. na holivudskoj konvenciji filmaša proglašena kraljicom ekrana i glumicom čiji filmovi donose najveću zaradu.

Ipak, zvijezda joj je blijedjela jer su novine koje nisu bile u Hearstovom vlasništvu sve više propitkivale je li uistinu talentirana ili je samo njegov omiljeni projekt koji u potpunosti kontrolira. Uistinu je mislio da je ona najbolja glumica na svijetu, što je njoj smetalo, ali ljubomora je bila jača. Imao je veto na sve njezine filmove, prepravljao je scenarije, redatelji su znali da je nitko na filmu ne smije poljubiti, gotovo ni dotaknuti. Sve snimljeno na kraju dana slalo se njemu kako bi pregledao snimke i rekao što smije ostati, a što ne. No to je ograničavalo Marion da pokaže svoju glumačku raskoš. Kontrolirao ju je koliko je mogao, ali ipak je htio da je financijski neovisna. Imenovao ju je direktoricom Cosmopolitan Picturesa, a kada je studio prodao Metro-Goldwyn-Mayeru, dogovorio je da 30% zarade od filmova ide direktno njemu i Davies, koja je dodatno bila plaćena 10.000 dolara tjedno. Od toga je MGM plaćao 60%, a ostatak Hearst.

- Zavoljela sam MGM. Bilo mi je zabavno. Nisam se svađala s glavešinama osim jednom kada sam došla u njihov ured i rekla da želim raditi nešto veliko... poput pranja slonova - prisjetila se glumica koja bi se šminkala u automobilu dok bi je vozili na set.

Svi su je voljeli i često je cijelu filmsku ekipu častila ručkovima, nekada bi pozvala i kolegice te ekipe koje su radili u susjednim studijima. Svi su bili dobrodošli... gotovo svi.

- Nikada Garbo! - rekla je Marion za koju je na posjedu MGM-a direktor produkcijske kuće Louis B. Mayer sagradio privatnu garderobu, odnosno bungalov sa 11 soba, četiri kupaonice, kuhinjom, smočnicom i kaminom.

Nakon što je zasjala u filmu ‘The Crowd’, cijenjeni redatelj Gore Vidal vidio je koliko je dobra komičarka i ponudio joj je ulogu u filmu ‘Show People’. Jedna od napisanih scena bila je bacanje pite u lice, što se Marion svidjelo, ali Hearts ju je zabranio. Ipak, Marion je dogovorila da njezina odabranika hitno pozovu u ured kako bi neometano snimila scenu u kojoj joj soda-vodom špricaju lice. Bila je to njezina mala pobjeda, a nakon što je film snimljen, s Hearstom i 12 najbližih prijateljica otišla je u Europu.

Plandovali su tri mjeseca, a kada su se vratili, zvuk je zavladao i MGM-ovim filmovima (jedan od posljednjih studija koji ga je uveo). U jesen 1928. godine pogledala je mjuzikl ‘Jazz pjevač’ i iz kina izišla u suzama. Nije bila toliko ganuta onime što je vidjela, nego ju je prestravila činjenica da će u filmovima morati govoriti. I dalje je mucala i bila je uvjerena da joj je karijera gotova. Te je godine doživjela još jedan šok, preminula joj je majka, a tada joj je Hearst, navodno, rekao: 'Jako mi je žao... mogu li ti sada ja biti majka?'

Tugu i strah liječila je alkoholom, ali nije htjela odustati. Sve zvijezde nijemog filma MGM je pozvao na audiciju kako bi testirao njihove govorne mogućnosti. Bila je sigurna da je to njezin kraj, ali tada je izišao redatelj Thalberg i rekao joj da je bila najbolja od svih testiranih.

- Kada samo zajedno pogledali moje testno snimanje, W. R. je počeo plakati i rekao je: 'Bože, pa ovo je čudesno!' Odmah sam počela snimati ‘Marianne’ i radila sam sve osim stoja na glavi. Pjevala sam, plesala, imitirala francuski naglasak. Istodobno sam bila dramatična i komična. Bio je to moj prvi zvučni film - prisjetila se Marion kojoj je želja bila snimati ozbiljnije filmove. Iako je suradnja s MGM-om bila lijepa, pukla je nakon što je redatelj Irving Thalberg svojoj supruzi Normi Shearer dodijelio ulogu Marije Antoanete. Bilo joj je sve jasnije da je u studiju ne shvaćaju kao dramsku glumicu nego kao komičarku, a svi zahtjevi da ipak ona odigra tu ulogu pali su u vodu. I Hearst je vršio pritisak, a nakon što mu je rečeno da Marion može igrati tu ulogu samo ako potpuno financiraju film, objavljeno je da Davies prekida suradnju s MGM-om.

- Mayer je plakao gledajući kako moj bungalov prevoze na drugo mjesto - rekla je zadovoljno svjesna da ne plače toliko zbog nje koliko zbog gubitka medijske podrške u Hearstovim izdanjima.

Prešla je u studio Warner Brothers i nastavila snimati, a kako je to bilo vrijeme Velike depresije, svi su Hearstovi poslovi patili. Kako bi mu pomogla, prodala je dio svog nakita i dionica te mu dala milijun dolara. S proslavom 40. rođendana, 1937. godine, objavila je da ide u mirovinu, a nju su joj zagorčali Orson Welles i scenarist Herman J. Mankiewicz filmom ‘Građanin Kane’. Kada su Marion i Hearst čuli da je to priča o njihovoj vezi, poduzeli su sve kako bi doslovno uništili film. No to se nije dogodilo, ali zahvaljujući potpunom ignoriranju filma u svim Hearstovim izdanjima, kao i kinodistributera s kojima je bio dobar, ‘Građanin Kane’ nije imao veliku gledanost. Iako je Welles poslije tvrdio da Hearst nije jedini izvor za lik bogatog izdavača novina Charlesa Fostera Kanea, a ni Marion za njegovu netalentiranu ljubavnicu, bilo je previše paralela. Obje su žene živjele u palačama, opsesivno slagale puzzle dok im stariji partner plaća sve životne i poslovne troškove, a tu je i Rosebud, odnosno ružin pupoljak koji Kane spominje na samrti. U filmu pupoljak označava sanjke, ali Mankiewicz je znao daje to Hearstov nadimak za Marionin spolni organ.

- Nikada nisam pogledala taj film, ali jest moja sestra Rose i rekla mi je: 'Ubit ću ga. Grozan je. Pa i ne možeš ga gledati koliko je mračan.' Pitala sam je zašto je grozan i odgovorila je: 'Protiv tebe je. U njemu se igraš i skrivaš iza zavjesa.' Rekla sam joj: 'Rose, W. R. me naučio da nikada ne čitam kritike o sebi.' Jednom sam čitala i jako sam se uzrujala. Nakon toga nisam više obraćala pažnju na takve stvari - rekla je.

O sebi nije čitala kritike, ali znala je koji se tračevi šire. Znalo se da je Hearst vara s drugim djevojkama, a i ona je navodno imala afera, ali najveća su nagađanja vezana uz rođenje njihove kćeri Patricije. Marion je, navodno, ostala trudna između 1920. i 1923., a kada je to doznao Hearst, koji se tada pravio da je u sretnom braku u skladu sa svim kršćanskim vrijednostima, poslao ju je u Englesku kako bi rodila u tajnosti. Beba je došla na svijet u jednoj pariškoj katoličkoj bolnici, a odmah nakon povratka u Ameriku Marion ju je dala svojoj sestri Rose i njezinu suprugu Georgeu Van Cleveu da je odgajaju kao svoju kćer. Marion i Hearst s ‘nećakinjom’ su provodili puno vremena, ona je bila čest gost u San Simeonu, platili su njezino školovanje i sve potrepštine. Nekoliko sati prije smrti Patricia je svojem sinu dala blagoslov da objavi istinu o njezinim pravim roditeljima. Iza sebe je ostavila snimke u kojima govori o svome životu i otkrila je da joj je Marion u suzama rekla da joj je ona majka kada joj je bilo 11 godina.

- Kada sam bila djevojčica, htjela sam ih zvati mama i tata, ali jednostavno nisam smjela - rekla je Patricia kojoj je Hearst na dan vjenčanja otkrio da joj je otac.

Ona je bila uz tetu/majku kada je Hearst preminuo 1951. godine, a tada su u palaču došli njegovi sinovi, iznijeli očevo tijelo i sve njegove važne stvari. Oni tvrde da je shrvana i pijana Marion spavala pa je nisu dirali, ali Patricia je tvrdila da se drukčije odigralo. Marion je neutješno plakala nad tijelom muškarca s kojim je bila više od 30 godina, a kada su u sobu ušli njegovi sinovi, nasilno su joj ubrizgali sedativ kako im ne bi smetala. Nije bila dobrodošla na pogreb, tugu je utapala u alkoholu i raznim opijatima, a samo 11 tjedana poslije nazvala je Patriciju iz Las Vegasa.

- Mislim da sam se udala - izbezumljeno je tada rekla.

Udala se za Horacea Browna, kapetana i trgovca kojeg je njezina sestra Rose napucala godinu prije, vjerojatno jer ju je fizički podsjećao na Hearsta. Brak je bio više nego nesretan, dvaput je zatražila razvod, ali nije se rastala.

- Rekao mi je: 'Životinja sam!' Primila sam ga natrag, ne znam zašto. Vjerojatno zato što je stajao pokraj mene i plakao. Hvala bogu što svi imamo dobar smisao za humor - opisala je zašto ostaje s njim.

Osim bračnog pakla, posljednje godine njezina života obilježile su bolesti. U ljeto 1956. imala je moždani udar, a tri godine poslije dijagnosticiran joj je rak čeljusti od kojeg je preminula 22. rujna 1961. godine u 65. godini.