JEDNA OD NAŠIH NAJBOLJIH RUKOMETAŠICA ŽALI ZA PROPUŠTENIM PRVENSTVOM: 'Teren sam zamijenila Tik Tokom'

''Cure, glavu gore, svi smo jako ponosni na vas”, riječi su koje su se ovih dana protezale u komentarima na raznim portalima nakon što su hrvatske rukometne reprezentativke završile nastup na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Špa­njolskoj. Veliki problemi počeli su kada je tijekom natjecanja stigla vijest da su na koronavirus pozitivne Ćamila Mičijević, Ivana Dežić i Dora Krsnik. Nakon početnog šoka 29-godišnja Dora, koja je inače rodom iz Velike Gorice, znala je da nema izbora i da ostatak natjecanja mora propustiti.

- Nismo si željele stvarati pritisak jer nam je ovo bilo prvo Svjetsko prvenstvo, cilj nam je bio pokazati se u najboljem svjetlu - priča Dora, poznata po borbenosti na terenu.

- Kada se nečemu posvetim, volim da je to u potpunosti. Ništa ne volim raditi napola, iako sam, eto, prvi put bila napola u nečemu - govori Dora, aludirajući na svoj ‘polupozitivan’ status na koronavirus.

Rukometom se bavi od 2003. godine, kada je muška rukometna reprezentacija osvojila zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Portugalu.

- Sjećam se tog finala jer sam nakon utakmice rekla mami da me upiše na rukomet. Željela sam se okušati u tom sportu - govori Dora koja je tijekom karijere promijenila nekoliko domaćih klubova, a sada već treću godinu zaredom igra u francuskom klubu Plan-de-Cuques u Marseilleu.

 - Marseille je odličan, ali mogu reći da je to grad koji voliš ili ne voliš - nema između. Poseban je jer ima mnogo različitih kultura, različitih ljudi i uvijek vas na neki način može iznenaditi. Prije nego što sam došla živjeti ovdje, mnogi su me upozoravali da se pazim jer je Marseille poznat po kriminalu, no nisam doživjela neugodno iskustvo - ističe Dora kojoj se Marseille sviđa i zato što ima puno različitih restorana svih svjetskih kuhinja, a ona u tome posebno uživa. No ipak nam je priznala da joj jedan ritual jako nedostaje.

- Prava sam Hrva­tica kada je riječ o dugom sjedenju i ispijanju kave, no Fran­cuskinje nisu takve pa toga ovdje nema. Na­ravno, osim toga, jako mi nedostaju prijatelji i obitelj - dvije sestre, brat i mama koji su mi najvažniji na svijetu. Tata je, nažalost, pokojni - govori s posebnom toplinom u glasu ova talentirana sportašica koja je, osim rukometa, velika ljubiteljica nogometa, ali i putovanja, a ovo ljeto odmor je provela na Zanzibaru.

- Sestra i ja uspjele smo organizirati putovanje i barem nakratko pobjeći od korone. Bilo je odlično vidjeti kako ljudi tamo žive, njihove rituale, običaje i tu raznolikost kulture. Bilo nam je teško vratiti se jer je Zanzibar pravi mali raj na Zemlji. Zaljubila sam se u Afriku, a sljedeće što planiram posjetiti jest Madagaskar. Moram priznati da je tamošnje stanovništvo jako utjecalo na mene. Primjerice, shvatila sam da moram biti pozitivnija, sretnija i opuštenija jer kada vidite koliko je njima malo potrebno za sreću, shvatite da imate i više nego što vam je potrebno - priča Dora kojoj je velika želja bila dobro upoznati Španjolsku, no nažalost, vrijeme ondje mora provoditi unutar četiri zida. Nada se da će Božić provesti u Hrvatskoj sa svojim najdražima te da će i ove blagdane zajedno stvoriti nezaboravne uspomene.

- Božićno vrijeme u Zagrebu najdraže mi je doba godine. Veselim se šetnji Zrinjevcem uz miris kuhanog vina na svježem i hladnom zraku. Novu, 2022. godinu dočekat ću u Francuskoj jer se moram vratiti treninzima - zaključila je Dora koju uskoro, točnije 19. siječnja, čeka proslava okruglog 30. rođendana.