Glumica i komičarka Sandra Silađev publiku osvaja kratkim i britkim videima, ali i monodramom ‘dejt’. Priča nam o sebi, svojoj kćeri, svom muškarcu, ali i aktivizmu te šalama u kojima se odražava vrlo specifičan humor.

'Obožavam i ja svoju publiku, a volim i svoju zemlju i Balkan. Mislim da se ljubav prema svojem narodu ogleda i u brizi o najslabijima, a popularnost pokušavam iskoristiti tako što skrećem pozornost na autistične osobe, one s invaliditetom, na slabe, bolesne, stare, na ugroženu djecu... Vidim da me vole jer ih nasmijavam, a to danas nije lako. Naročito ako ste žena', rekla je prije tri godine za magazin Hello Sandra Silađev, multitalentirana beogradska glumica.

Nije ljubiteljica pretjeranog pojavljivanja u medijima, kako kaže, nema potrebu blebetati kao papagaj i izigravati holivudsku zvijezdu nego biti običan čovjek. No mi joj nismo odoljeli nakon nedavnog sjajnog nastupa u zagrebačkoj Tvornici pa smo je, zahvaljujući njezinu producentu Tomislavu Kašljeviću, zamolili za razgovor. I pristala je. Dala je konkretne odgovore na pitanja o svom putu, stvaralaštvu, humanitarnom radu, aktivizmu i privatnom životu u kojem stanuje njezino blago - kći Una, odani i veseli prijatelji, ali i jedan poseban muškarac.

Iako je 42-godišnja umjetnica popularnost u regiji stekla svojim YouTube kanalom na kojem sarkastično komentira često otužnu stvarnost, Sandra je i vrsna televizijska te filmska glumica. “Dobra djela, iskrenost i poštenje otvaraju sva vrata, a riječi mogu biti i lažne”, uvjerena je Sandra.

Story: Nakon rasprodane turneje u studenome 2021. po Hrvatskoj, i u prosincu ste u Tvornici Kulture gledateljima priuštili salve smijeha monodramom ‘Dejt’. Je li i vas iznenadilo što ste se tako brzo vratili zagrebačkoj publici?

Nije me iznenadilo nego me je razveselilo. Nestvarna razmjena dobre energije s publikom događa se tijekom izvedbe ove monodrame.

Story: Ovaj put bili ste u ulozi stanovite Olivere Živković, dame u najboljim godinama u potrazi za srodnom dušom. Tko je sve ona?

Žena od 45 godina, samohrana majka dvojice starijih tinejdžera i žena koja pokušava otkriti postoji li njezina srodna duša, ali traži je u specifičnim okolnostima - što publika uviđa tijekom monodrame. To je žena koju nisu zaobišle ni zablude, ni predrasude ni pogrešna, a naravno ni dobra uvjerenja. Ona traži odgovore i pokušava se snaći u ovom vremenu.

Story: Inspiracije u, nazovimo ih tako, živopisnim žensko-muškim odnosima, kako u vašoj tako i u svim susjednim državama, ne nedostaje. Što vam oduvijek najviše ide na živce po tom pitanju?

Ne ide mi ništa na živce, sve sagledavam kao ljudske slabosti ovisne o okolnostima. Imamo ih svi. I razumijem sve. Samo je jako simpatično svim pojavama pristupati iz različitih kutova pa svakome dopustiti da zauzme svoj.

SILVANA SILADEV (1).jpg
Privatni album 

Story: Vi ste te obrasce ponašanja i druge društvene pojave upakirali u satiru. Je li to najbolje oružje?

Ne doživljavam to kao oružje. Zabavlja me humor i volim snimati klipove, pisati, praviti predstave... Sve to radim jer je to moj oblik izražavanja, ne vidim to kao oružje. Možda prije kao alat kojim stvaram ono što najviše volim.

Story: Satirom i ruganjem razni umjetnici ukazuju i upozoravaju, ali koliko suštinski mogu promijeniti duboko ukorijenjene arhetipove u određenoj kulturi?

Kod mene nema ruganja. Kod mene je sve šala, i to uglavnom preko šale na svoj račun do otkrivanja odgovora i pokušaja sagledavanja i razumijevanja svačijeg kuta gledanja. Ne može jedan čovjek duboko promijeniti sve. Teško mijenjamo i sebe pa kako bismo onda mijenjali i druge? Međutim, svatko može pričati svoju priču i tako druge ljude navesti da se zapitaju. Pod uvjetom da to te druge ljude zanima.

Story: Svojim aktivizmom postavljate standarde. U opisu za kupnju ulaznice za vaš show jasno stoji kako djeca nemaju besplatan ulaz dok osobe s invaliditetom imaju, odnosno pratnja plaća punu cijenu ulaznice.

Naglasila sam da predstava nije za maloljetne osobe.

Story: Vaš rad i ideje, što ću vas pitati poslije, puno su više od profesije, postojali su prije vašeg YouTube kanala Dinja. Naposljetku je Dinja pokupila popularnost i pribavila vam vjernu publiku u cijeloj regiji. Jeste li išli za tim? Ili je i vas to zateklo? Što mislite, u čemu su se ljudi pronašli?

Zateklo me je. Radila sam sve što sam odmalena radila. Snimala se, pisala, glumila... Nisam imala plan postati popularna. Ljudi su osjetili istinu u svim pričama i mislim da ih je to privuklo i potaknulo da prate sve što radim. I vjerojatno vide da mene sve to jako zabavlja, da volim svoj posao... Onda je i njima zabavno.

Story: Kanal Dinja poslije ste preimenovali u Sandra te na njemu, kao i u svojoj monodrami, preispitujete odnos prema ženama iz muške, ali i ženske perspektive te su, uz puno humora, jasni i feministički stavovi, opora pretresanja nelogičnosti u različitim svakodnevnim situacijama, a niste poštedjeli ni new age učenja. Jeste li zbog toga doživjeli javna prozivanja nekih ‘pametnjakovića’?

Nisam.

Story: Završili ste glumu na Akademiji umjetnosti u klasi profesora Predraga Ejdusa i Vladimira Jevtovića, a tijekom studentskih dana radili ste kao dramska asistentica u Centru za smještaj i boravak djece i mladih s autizmom i smetnjama u razvoju, kao i u Domu za starije i nemoćne te s osobama s invaliditetom. Na koji način vas je to odredilo?

Samo je utvrdilo moju ljubav prema glumi.

Story: Što ste od tih ljudi naučili?

Da imam još puno učiti o iskrenom davanju.

Story: Sjajno ste se dosjetili snimivši filmove ‘Reality u invalidskim kolicima’ i ‘Reality s bijelim štapom’. Jeste li zadovoljni kako je te očite apele za osobe s invaliditetom prihvatila javnosti u Srbiji? Je li se nešto promijenilo nabolje u društvu?

Primijetili su ih ljudi koji se bave tim grupacijama i kontaktirali me. Bilo je dosta akcija i uređivanja rampi poslije toga, održano je dosta tribina po gradovima, a to je i bio moj cilj. Ali mora se još puno toga mijenjati na tom planu. Sustavno.

Story: Vaša kreacija prisutna je i u duhovitom liku Olge u seriji ‘Istine i laži’. Za nju ste sami napisali scenarij?

Pozvali su me da gostujem i napišem scenarij pa sam pristala. Sve scene sa psihijatricom i Olgom pisala sam sama, a trudila sam se da teme budu važne. Nakon što su produkcija i scenaristi pregledali materijal koji sam poslala, odobrili su scene koje smo snimali.

Story: S obzirom na vaš smisao za humor i ‘dug jezik’, što vam se čini, kako na kraj izađete s tradicionalnim muškarčinama u nekom društvu? Bolje rečeno, oni s vama?

Nemam dug jezik. To je gluma. Privatno nisam konfliktna i ne sukobljavam se s muškarcima. Naprotiv, imam puno muških prijatelja. Nikad nisam u bilo kojem društvu imala problem s muškarcima, a uglavnom se krećem u veselom okruženju u kojem se svi smijemo i razgovaramo.

Story: Nije li apsurdno da se u 21. stoljeću žene moraju dvostruko više dokazivati? Zar to nije odavno evoluiralo?

Sve što se događa oko nas pokazuje nam da nije.

Story: Koliko u vašim videima ima autobiografskih detalja?

U videima su izmiješana razna iskustva iz života ljudi koji me okružuju, i mojih prijatelja i moja.

Story: Imate 12-godišnju kćer Unu. Kakav odnos imate?

Odnos majke i kćeri.

Story: Nasmijava li ona vas?

Kao i svako dijete.

Story: Sami je podižete. Što za vas znači biti samohrana majka?

Snaga.

SILVANA SILADEV (2).jpg
Privatni album 

Story: Gledajući i slušajući vaša videa i monodramu zaključujemo: savladali ste sve trikove, zablude i zamke u traženju srodne duše. Postoji li jedna takva u vašem životu?

Postoji.

Story: Što vas najviše pokreće?

Kreativnost, dobrota, radost, plemenitost, humor i zabava.

Story: Može li se vaša publika nadati novim likovima, novoj predstavi?

Nadam se i ja tome.

Story: Odvojite li vremena za svoje pratitelje na društvenim mrežama za izravan kontakt i polemiku?

Da.

Story: U ovoj godini priželjkujete si...

Nemam priželjkivanja, živim za trenutak.