Točno prije godinu dana čitavu je regiju pogodila vijest o smrti Panonskog mornara, jednog od najlegendarnijih kantautora današnjice s ovih prostora, Đorđa Balaševića.
Balašević je preminuo 19.2.2021. u 68. godini tijekom liječenja od koronavirusa u Kliničkom centru Vojvodina.
U Infektivnu kliniku Kliničkog centra Vojvodina u Novom Sadu Balašević je bio primljen tri dana ranije, a kako su tad javili srpski mediji imao je koronavirus i bio u jako lošem stanju.
Liječnici su poduzeli sve da ga spase, no, nažalost, spasa nije bilo. Đorđa Balaševića izdalo je srce. Prema pisanju Kurira, stanje mu se naglo pogoršalo, te je bio inturbiran, no čim je stavljen na respirator, otkucaji srca pali su mu na ispod 50 otkucaja u minuti.
‘Liječnici su mu odmah ugradili pacemaker, ali, nažalost, nakon pola sata srce je stalo. Sat i pol vremena pokušavali su ga reanimirati. Radili su elektrošokove, davali su adrenalin, pokušavali su ga spasiti i plakali dok su se borili za njegov život...ali spasa nije bilo. Ravna linija nije se pomicala’, otkrio je tad za Kurir neimenovani izvor.
Dodao je da je njegova smrt teško pogodila i liječnike koji su se borili za njegov život.
‘Iako je svima bilo jasno da su ga izgubili, nisu odustajali. Dodavali su i dodavali adrenalin, ali na kraju su morali stati. Plakali su još satima nakon toga’, rekao je izvor.
Srpski mediji tad su prenijeli da je u posljednjim svjesnim trenucima tražio da čuje svoju suprugu Oliveru.
Nakon njegove smrti, obožavatelji Đorđa Balaševića u velikim su se brojevima okupljali u brojnim gradovima regije, te palili svijeće, pjevali njegove pjesme i odavali mu počast.
U njegovom je rodnom Novom Sadu dva dana kasnije, 21. veljače 2021. proglašen dan žalosti.
Samo dan prije godišnjice njegove smrti na Youtbeu je osvanula Balaševićeva pjesma za koju su neki fanovi pretpostavili da je nova i do sad neobjavljena, no pokazalo se da se radi o filma Majstor i šampita iz 1986. godine.
Inače, nedavno se povodom bliženja godišnjice njegove smrti na Facebooku oglasila njegova kći Beba Jelena, poznatija kao Beba Balašević. Ona je, između ostalog, pozvala fanove da pokažu poštovanje i ne dolaze pred njihovu obiteljsku kuću paliti svijeće.
'Obilježavati dan kada je Netko Tvoj otišao s ovog svijeta, nije nešto što se ikada prakticiralo u našoj kući', započela je pa nastavila.
'Ne zbog 'nedostatka poštovanja', nego upravo suprotno. Tog Nekog sjećaš se svaki dan, srećeš ga u bezbroj malih dnevnih događaja, od ulice kojom ste prolazili, pjesmi koju ste komentirali, sportskom događaju, susretu sa zajedničkim likovima... I ne, NIJE ti potreban taj datum u godini da bi obilježio svoje sjećanje na tog Nekog. Od svih prelijepih i previše dragocjenih dana koje provedeš s tim Nekim, gotovo je uvredljivo obilježavati baš taj dan.
Oni koji su slušali i razumjeli Đoleta, sjetit će se da je on tu neminovnost u svom stilu zvao 'formalnost koju trebam obaviti'. 'Dan Kad Sam Rođen', 'Sveti Luka', 'Bogojavljenska noć', 'Prvi januar popodne', 'Noć kad je Tisa nadošla', i tako dalje, da ne govorim o tome da je napisao i knjigu koja u svom nazivu ima i Kalendar. Pa sigurno možemo izabrati neki drugi datum koji bi daleko adekvatnije išao uz imidž Vječnog Klinca koji nas je tolike godine radovao.
Ako želimo pokazati svoje poštovanje, zahvalnost, ljubav i sreću što smo voljeli Nekog, logičnije je da to bude dan kad je on stigao na ovaj svijet, a ne otišao s njega. Dakle, samo za one koji drugačije gledaju na sve to: svijećama je mjesto zna se gdje. Imajte poštovanja i razumijevanja prema nama koji živimo u Jovanu Cvijiću... Mislim da nema potrebe dalje objašnjavati zašto... Te svijeće imaju svoj pridjev koji izbjegavam sada koristiti, ali odnosi se na lokaciju. A to nije obiteljska kuća.
Svi vi ostali koji razumijete, izvinite što se moram ovako direktno obratiti. To je samo za malobrojne likove koji su se 'prošvercali' u fanove, ubrljali nam ime i imidž pravih Đotova, bavili se time tko je što od nas obukao, rekao, napisao, zabranjivao i druga lupetanja Zaludnih koji su pogrešno doživjeli mog oca na prvom mjestu.
Što se mene tiče, ma koliko to grubo zvučalo, oni koji od čitavog tog života i njegovog bezvremenskog djela izaberu da obilježiti taj datum, nisu ništa shvatili Đoleta. Ne pitajte me kako znam...', napisala je Beba.
Inače, obitelji Balašević mnogi su zamjerali na potezima koji su njezini članovi činili nakon pjevačeve smrti. Među njima bila je i sankcija onih koji su bez dozvole pokušali na neki način koristiti Đorđeova djela. Iza toga stoje njihovi, sigurno, itekako dobri razlozi, a jednom je o tome natuknula i sama Beba za vrijeme gostovanja u emisiji 'Kao sam normalan svet.
'Đole je na život gledao s puno humora. U jednoj rečenici te rasplače u drugoj te nasmije do suza. On je onog tamo studenog napisao nama jedno pismo, mejl. Svima nama. Bez obzira na to što smo se viđali svakog dana, družili, čuli telefonom. Mislim da je imao pretpostavku da je ovo nešto što treba ostati zapisano’, ispričala je.
U nastavku je opisala kako se jako uznemirila kad je saznala za to pismo i isprva ga nije željela čitati. ‘Strašno me je to nerviralo. Zvučalo je kao nešto što mi treba sve da radimo kad on više ne bude tu. I ja sam mu rekla: 'Neću to čitati'. 'Ne, ne neću ja još nigdje ići, nego da imate', rekao mi je. To nije bio popis zahtjeva, jer on nije bio čovjek koji je zahtijevao. To je bilo nešto kao ona Kiplingova pjesma 'Ako'. To nije pisano u stihu, ali to je za mene sigurno jedna od najljepših stvari koje je on ikada napisao, koja nikada neće biti objavljena, jer je to između njega i nas’, ispričala je Beba.
Još fotografija Đorđa Balaševića pogledajte u našoj galeriji:
