Prije četiri godine 23-godišnja Helena Šopar krenula je u osvajanje svjetskih modnih pista, a sada već drugi put krasi stranice prestižnog magazina Vogue. Karijeru je počela u zagrebačkom Midikennu, a nastavila na njujorškim i pariškim pistama. Ta vesela i optimistična djevojka iz Novalje prije nekoliko mjeseci zbog udaljenosti je prekinula vezu s Dadom Gojićem, bratom manekenke Ljupke, no s obzirom na to da joj na poslovnom planu cvjetaju ruže, ne sumnjamo da će u budućnosti tako biti i u ljubavi. Story: Snimali ste za francuski Marie Claire, talijanski Elle, britanski i-D, a sada ste i na stranicama španjolskog Voguea. Jeste li vjerovali da ćete jednom postići ovoliki uspjeh? Iskreno, nisam razmišljala o uspjehu koji ću postići. Živim iz dana u dan i svega čega se uhvatim ulažem 101 posto. Ako upali - super, ako ne - idem dalje. Story: Što je najvažnije da bi se djevojka na castingu predstavila u najboljem svjetlu? Izgled i osobnost. No ne postoji formula prema kojoj se dobivaju castinzi. Sve ovisi o tome što klijent traži. Razgovarala sam s fotografima i urednicima magazina o kriterijima prema kojima između tisuću djevojaka odaberu jednu. Oni kažu da čim djevojka uđe u sobu, prije nego što pokaže book, znaju je li baš ono što traže. Nastojim doći nasmijana i dobre volje, biti ja. Story: Koji je vaš faktor X? Prirodnost. Story: Jesu li vam ikada rekli da morate nešto promijeniti na sebi? Prije sam neprestano hodala u uggsicama i nisam željela izlaziti iz njih. Najgore što su mi rekli jest da moram nositi štikle na castinge. Story: Sjećate li se trenutka kada ste se poželjeli baviti manekenstvom? O tome sam počela razmišljati još u osnovnoj školi jer su me često na cesti zaustavljali modni agenti. Tada sam shvatila da možda imam dobre šanse. No moji su roditelji čvrsto odlučili da me neće pustiti u taj svijet dok ne završim srednju školu. I tek je tada sve krenulo. Story: Jeste li ikada požalili zbog te odluke? Kao dijete bila sam uvjerena da ću jednog dana biti profesorica matematike. Bilo je teških situacija poput samoće, no nikad nisam požalila što se bavim manekenstvom. Kad 23 sata provedete na aerodromu ili snimate modni editorijal u kupaćem kostimu na -15 stupnjeva ili vam usred New Yorka ukradu mobitel i udare vas u glavu, tada ne poželite ništa osim sigurnosti i topline roditeljskog doma. Story: Puno vremena provodite sami? Tko kaže da je život lak? I u Zagrebu i Novalji borila bih se s nekim problemima. Uživam u svojem poslu i putovanjima, u upoznavanju različitih ljudi i kultura. Vrijeme koje provodim sama uživam u upoznavanju sebe. Učim, promatram ljude i imam neke planove zato što se jednog dana neću baviti manekenstvom. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY
Razgovarala Nikolina Kunić Fotografije Story Press i privatni album
