S nagrađivanom glumicom Ninom Violić uvijek je inspirativno razgovarati o životu, umjetnosti, filozofiji, kazalištu, poeziji, a uz to je i jako zabavna. Ovaj put povod je bio hvaljeni film 'Baci se na pod', njezin redateljski debi za koji je napisala i scenarij, a premijerno je prikazan sredinom lipnja na 15. izdanju Festivala mediteranskog filma u Splitu.
Tada je nagrađen Udicom za najbolji film, da bi nakon zagrebačke, riječke, šibenske i dubrovačke premijere krenuo u distribuciju po nezavisnim kinima i u CineStaru. Nina je sretna jer je 'Baci se na pod' cijelo ljeto na turneji, pogledalo ga je mnogo ljudi, napunio je pulsku Arenu da bi mu završna pozornica ovog ljeta bila na Rab Film Festivalu. Redateljski rad talentirane glumice ima i titulu najboljeg debitanta na PFF-u. Uz sve to, Nina nam je govorila o tome na čemu počivaju naši odnosi, zašto se međusobno ne čujemo, čemu je naučila kćer Rozu i zašto nitko nije smješniji od njezina dragog Filipa Šovagovića.
U programu ovogodišnjeg Rab Film Festivala je i drama 'Baci se na pod'. Riječ je o prikazu razvoda iz tri perspektive; majke, oca i djeteta. Je li vam to jedna od zahtjevnijih emotivnih uloga?
Pokušala sam snimiti film o tome da ništa u životu što smo proživjeli nismo sposobni doživjeti objektivno i da su naša iskustva zapravo naš subjektivan doživljaj stvarnosti. Svi naši odnosi počivaju na tome, čak i oni s bližnjima, što zapravo znači da se međusobno ne čujemo pa onda i ne čudi što se ne razumijemo.
Što vam je bilo najizazovnije prikazati?
Uvijek mi predstavlja izazov baviti se nekom mišlju, rečenicom, pitanjem na koje sama nemam odgovor pa ga u procesu rada pokušavam naći. Kad si potpuno predan nekom zadatku, odgovori sami dolaze i to je zanimljivo. Upravo zbog toga obožavam proces stvaranja jer je to uvijek novo učenje u kojem dobiješ razne odgovore. Kad se postaviš kao da znaš odgovore na sva pitanja, zaustaviš cijeli proces i ništa ti se ne može dogoditi. Kod mene zato nema završenih priča niti stabilnih karaktera, moje su preokupacije uvijek neka misao koja, nadam se, okupira i veliku većinu ljudi kojima se obraćam.
Jeste li se vodili nekim svojim iskustvom ili onima bliskih ljudi?
Uvijek svojim iskustvom. U ovom filmu najviše sam se bavila odnosima i psihoanalizom likova. Film 'Baci se na pod' cijeli je u detalju, pomoću najsitnijih detalja gradim sve - priču, režiju, likove i odnose. Scenografski, kostimografski i, naravno, jedva primjetnim promjenama kamerom izgradili smo tri različite perspektive istog događaja, potpuno suprotno od onog što je Kurosava napravio u 'Rašomonu', kad je prvi put na filmu prikazan isti događaj iz triju perspektiva.
Serija 'Prizori iz bračnog života' s Jessicom Chastain i Oscarom Isaacom u glavnim ulogama ove je godine bila hit, a riječ je o istoimenoj preradi kultnog djela redatelja Ingmara Bergmana. Je li vas možda inspirirala u smislu univerzalne poveznice ljubavi, rastanka, patnje..?
'Baci se na pod' završili smo u siječnju 2021., a onda smo zbog korone čekali bolja vremena da iziđemo s filmom i odlučili se za premijeru na FMFS-u, gdje smo osvojili Udicu za najbolji film. To je baš bio fantastičan vjetar u leđa u samom početku distribucije. Na scenariju sam počela raditi prije deset godina pa me ovogodišnja serija na Netflixu koja se bavi sličnim problemom može samo živcirati. Šalim se, naravno. Mislim da je gluma iznimno dobra i svidjelo mi se kako je osuvremenjen original.
Nagrađivana ste glumica, u karijeri ste portretirali različite snažne likove. Dođe li vam da se odmaknete od teških tema i da više igrate u komedijama?
Ne pravim razliku između komedije i drame, čak me i tragedija često nasmije i zabavi. Istina, u posljednje vrijeme mnogo više igram slojevite i komplicirane uloge. Komediju uopće nije lako igrati, a često su genijalni komičari privatno zapravo depresivni ljudi. Doista ne gledam na to kao da bih se odmorila ili odahnula, važno mi je samo raditi projekte koji me ispunjavaju. Tada budem vesela i smijem se, a kad me netko davi, postanem živčana.
Što vas privatno može nasmijati?
Svaka glupost, što je fora gluplja, to mi je bolje. Najviše volim kad prasnem u smijeh i ne mogu se zaustaviti smijati a da ni sama ne znam zašto. Često to bude bez povoda koji bi se mogao prepričati kao neki vic, primjerice, netko me pogledao i ja sam 'pukla'. Obožavam kad me boli trbuh od smijanja. Redovito me nasmiju i jako ozbiljni ljudi koji nemaju odmak od sebe ili svog trenutačnog zadatka, pa ne vide gdje su - to mi je uvijek hit.
Zabavlja li vas i nasmijava vaš partner Filip Šovagović?
Nitko nije smješniji od Filipa, on je cijelo ljeto peglao svoje kombinacije za turneju s filmom. Prošli smo dosad više od 20 gradova zajedno, što po festivalima, što preko Kina Mediteran, pa Kino mreže. Stalno je ispitivao kako mu što stoji i je li smršavio. Svaki je dan izgovarao iste rečenice sto puta. Ponekad namjerno napravi neku nevažnu glupost pa se pravi da nema pojma, kao da je napravio strašno zlodjelo. Jednom mi je rekao da imamo miševe u kuhinji, živjeli smo u Dubrovniku dok sam pripremala Gertrudu u Magellijevu ‘Hamletu’, stalno sam tražila te miševe pa ga jedno jutro pitala: 'Zar si pojeo svu šalšu?' A on mi je odgovorio: 'Ma to su miševi pojeli.' Tada sam skužila da mi laže da imamo miševe. On bi se noću ustajao i jeo iz padele. Najviše voli kad sam ljuta, onda uglazbi moje rečenice i pretvori ih u neku blesavu pjesmu koju pjeva minimalno pet dana.
Osim glumačkog talenta, Filip je i nagrađivani redatelj. Traži li od vas savjet?
Prvo me pita, onda posluša odgovor i kaže: 'E, neće biti po tvom!'
Što kod njega posebno cijenite?
To što uvijek ima autentičan pogled na sve što nas okružuje. To mi je jako inspirativno, odmorim se uz njega. Filip je veliki optimist i uz njega je ovaj svijet lakše izdržati. Ide mu na živce što se u neke ljude zaljubljujem, a neki su mi grozni, jer su njemu svi ljudi podjednako OK i podjednako bez veze. I tako onda nastanu i svađe da nam ne bude dosadno.
Odmarate li se zajedno na Korčuli i ovo ljeto, kamo ste godinama odlazili?
Zbog turneje filma nećemo se uspjeti baš odmoriti. Filip 2. rujna ima koncert 'Kadar sekvenca' u Galeriji Klovićevi dvori sa Šimunom Matešićem, Franom Krstom Šercarom, Fadilom Abdulovom i Marijom Bočićem, pa je zbrisao u Zagreb vježbati gitaru. Ja sam nastavila turneju po južnim otocima s producenticom Vanjom Sremac, a na Šipanu nam se pridružio i montažer Vlado Gojun.
Vaša kći Roza već je velika djevojka. Ide li maminim stopama ili se odlučila za nešto drugu? Što studira, što je zanima?
U medijima smijem govoriti o sebi i svojim osjećajima prema njoj, ali nikako o tome što ona misli i kako se osjeća - jer bi joj to smetalo.
Što je najizazovnije u odgoju?
Sačuvati živce. Ponekad me proganja iracionalni strah da će se dogoditi nešto strašno, ali shvatila sam da to nikad neće proći i da s tim treba živjeti. Najljepše je kada dopustiš sebi da učiš iz tog odnosa, a meni je Roza najveći učitelj u životu i zbog toga sam joj zahvalna do neba.
Stižete li na rapsku premijeru? Koji su vam planovi za ostatak ljeta?
Doći ćemo na Rab - i Filip, producentica Vanja Sremac i TBF. Rab je zasad jedini festival koji je spojio film s koncertom TBF-a, što nas jako veseli. Napokon ćemo se sresti, jer je su dečki iz benda, kao i mi, cijelo ljeto na turneji. Stalno smo u nekom kombiju ili na katamaranu te si šaljemo šaljive poruke, ali jedva ih čekam vidjeti da konačno zajedno zatulumarimo.
