On obožava svjetla pozornice, a nesvakidašnjim kostimima i melankoličnim glasom mami publiku da uživa s njim u sevdahu koji izvodi tako maestralno.
Malo je reći da je pjevač, on je umjetnik koji odiše posebnošću. Riječ je o 38-godišnjem Boži Vreći koji je nedavno održao spektakularan koncert na splitskom Sustipanu. Ljubav prema životu i bližnjima ne krije, a dobro je poznato koliko je vezan uz svoju majku koja mu je muza i neiscrpna inspiracija. Boemskog duha, samo sa čitateljima Storyja dijeli razmišljanja o životu i preprekama s kojima se susreće.
Ovih dana radite punom parom, a splitsku publiku ste raspjevali na Sustipanu.
U tijeku je vrlo aktivno razdoblje mojih koncerata i važna turneja po Jadranu. Splitu se uvijek iznova radujem jer znam koliko me publika ovdje voli i koliko budu sjajni koncerti. Sustipan pruža savršenu sinergiju s festivalom ‘S okusom mora’ i mojom sevdah soul pričom. Za mene ne postoje žanrovi ni rodovi, glazba je ona koja je sjajna i može zvučati na milijune načina, može vas dotaknuti i osvijestiti. Pjevam dušom koja je nadrasla kodekse društvenog kalupa i zaglupljivanja koje nam se svakodnevno servira u svim domenama.
Spojili ste i ugodno s korisnim, stigli ste se i okupati. Kakvo je more? Kakve plaže birate?
More je prekrasno, malo sam i jedrio i birao uglavnom puste uvale gdje mogu imati malo više privatnosti. Otoci su za mene eliksir i preporode me, njihova energija i snaga mora regeneriraju me i iznova inspiriraju.
Općenito, volite li biti u centru pozornosti?
Da, volim svoj život i ne bih ga mijenjao, ali nije to za svakoga. Trebaju vam živci kao konopi, mudrost i ispunjenost koja nadilazi materijalno, hrabrost koju morate zaslužiti i riskirati sve, božanska ljubav da vas pokreće i ne pobudi sumnje. Ali i volja i upornost da sve možete i onda zaista sve i možete.
S obzirom na to da imate jedinstven i autentičan stil, nailazite li na negativne komentare i predrasude?
Ignoriram glupost jer za to ne postoji bolji izraz, okružujem se kvalitetnim ljudima, mislima i razgovorima koji zavređuju pažnju te ostavljaju duboku pouku kako voljeti sebe i svijet oko sebe. Tek tada ste nedodirljivi za svjetinu koja je poput tora ovaca i zna jedino blejati.
Moram priznati da vaši koncerti odišu emocijama, a publika to zaista osjeti. Što to vi imate a da je tako posebno?
On je taj koji poklanja, Njemu sva hvala!
Trenutačno boravite u Hrvatskoj i na našoj obali, jeste li možda razmišljali da neke elemente naše kulturne baštine unesete i u svoje pjesme?
Dakako, sve je to jako blisko i pulsira istim jezikom baštine. Sve je neraskidivo vezano i pretače se iz oblika u oblik, ta pjesma koja nastaje i treba biti poput slapa vode, rijeke emocija, strasti, mističnosti, čežnje i tragičnosti kako bi opisala Balkan te sve ono što smo sačuvali u amanet.
Inspirira li vas folklor?
Da, jako. Folklor iz cijelog svijeta, a posebno Balkana neiscrpno je blago iz kojeg uzimam sekvence i oblikujem svoju priču. Detaljima nakita, šara, slojevitosti i domišljatosti poklanjam veliku pozornost i nadahnjuje me.
Veliku pažnju medija privukli ste i obiteljskom situacijom, odnosno povezanosti s majkom koja je ozdravila od zloćudne bolesti. Kakva je bila vaša uloga u procesu majčina ozdravljenja?
Oslonac te beskrajna snaga, hrabrost, ljubav i brižnost. Uloge su se zamijenile i na neki način kao da sam se brinuo o svom djetetu. Tako sam mogao i spoznati koliko je jaka veza između majke i djeteta, koliko je neraskidiva i posebna. Nadjačava sve boli, strahove i sumnje. Bio sam tu, konstanta koja nije pokazivala strah, nemogućnost i pokolebljivost, bio sam jak poput stijene i mogla se osloniti na mene s povjerenjem i sigurnošću. To je uloga svih nas prema roditeljima, prema našim majkama kojima dugujemo sve. One su zaslužne za naš prvi udah života i poimanje ljubavi, one nas uče kako voljeti.
Zajedno ste iz cijele situacije izišli kao pobjednici. No kako sebi objašnjavate to cijelo razdoblje? Jeste li se nekada zapitali zašto je baš vas snašla takva situacija?
Ne objašnjavam to, sve je to bilo veliko iskušenje iz kojeg je trebalo izvući pouku. I jesmo - Bog je svemoguć, učinio je čudo i podario joj ozdravljenje. Otišao sam na sveto mjesto i molio za nju. Iz iskrene molitve, zahvalnosti i skrušenosti protekao je novi život njezinim venama. Duhovnost u najčišćem obliku, prepuštenost i poniznost Božjoj volji donijeli su joj lijek.
Koju ste pjesmu posvetili majci?
Pravo je pitanje koju nisam. Ona je muza koja je uvijek bila na mojoj strani, moja potpora, neiscrpna inspiracija i ljubav koja ne poznaje granice. Sve je počelo pjesmom ‘Lejlija’, čekamo i nove sa sedmog albuma koji je u pripremi za proljeće i već mu se veselim. Ona je u svemu i uvijek će biti, lakoća nježnosti, djetinja brižnost i iskrenost, stamenost žene koja može sve. Heroina, junakinja i moja srna, kako joj od milja znam reći.
Pita li vas ona nekada da joj zapjevate?
Zapjevam joj čim uđem u kuću, a njezin osmijeh i suze radosnice čuvam kao bisere na dlanu.
A vaše sestre? Koliko ste s njima povezani?
Vole me i volim ih. Samo je ljubav važna, kada ništa drugo nemate, a imate ljubavi, bogat ste čovjek.
Kada slušam vaše pjesme rekao bih da žudite za ljubavlju. Kakav je zapravo Božo kada se zaljubi? Je li zaljubljive prirode?
Jesam i volim, uvijek volim!
Jeste li sretni i ispunjeni na tom životnom području?
Uvijek sam i sretan i zahvalan. Živim svoj san i ništa nije usporedivo s tim.
Umirovljena sutkinja Đurđa Tedeschi jako vam je dobra prijateljica, kako ste se upoznali?
Kao i svi važni ljudi, Đurđa Tedeschi u moj je život ušla zahvaljujući glazbi. Prekrasna je žena od koje sam toliko toga naučio, a i dalje učim. Neiscrpan je izvor energije, mudrosti, otmjenosti, sklada i razigranosti, prijateljica koju jako volim, poštujem i osjećam kroz sve živote jer ovaj jedan je samo uvertira univerzuma u svima nama. Ako bih je trebao opisati, rekao bih da je poezija!
Imate izniman stil odijevanja. Odakle crpite inspiraciju za osmišljavanje svojih modnih kombinacija?
Arheološki u svemu iz prošlosti, u univerzumu i toj beskonačnosti mogućnosti. U dualnosti prirode i nas samih koji joj pripadamo, u antikvitetima, u drugim ljudima s iznimnim vizijama sebe i svijeta oko sebe, u detaljima koje zapažam na putovanjima te prikupljam u neki svoj imaginarni folder u kojem se savršeno snalazim i znam što trebam i kako to treba na kraju izgledati. Neki od mojih najdražih dizajnera koje često nosim su Yamamoto, Miyake i Rick Owens. Odlikuju ih savršeni krojevi, prirodni materijali, futurizam s daškom 20-ih i renesanse te minimalistička crna nota koja prevladava. Kada šijem kostime za koncerte, onda su to moje svilene kreacije po uzoru na haljine Pine Bausch. To je moja muza i osoba koja je uz moju majku utjecala na izrastanje i stasanje u slobodnog umjetnika kakav sam danas.
Kako biste opisali svoj stil odijevanja?
Sloboda koju imate ili nemate, stil koji imate ili nemate, vrlo je jednostavno. Što god da odjenem iz svog ormara, osjećam da baš tako treba biti i to me ispunjava. Svaki detalj i komad odjeće pomno je odabran, u šopingu sam vrlo brz i točno znam što želim kupiti, tu nema dvojbe. Svaki komad moje garderobe spojiv je jedan s drugim i to je možda preporuka za sve kojima treba modni savjet. Uvijek kupujte komad koji je spojiv sa 90 posto vaše odjeće. Tek tada ste savladali umijeće recikliranja, a istodobno sjajnog stila koji ne prolazi. Trendovi me ne zanimaju, to je za one bez ukusa i mašte. Sami ste tvorac svog izričaja, budite onda najbolja verzija sebe.
Koji vas vaš stih najbolje opisuje?
Svaka pjesma koju sam napisao moj je dnevnik ljubavi, čežnje, uzdaha i suza. Svaka me opisuje te čini da se i drugi, slušajući ih, prepoznaju u njima i zavole ih. To je najveći dar. Dati ljubav!
