NATAŠA JANJIĆ MEDANČIĆ ZA STORY O OBITELJI I NOVOJ ULOZI: 'Laska mi što mi je muž privlačan, ne osjećam se ugroženo'

Na popisu želja svakog showbizz novinara u posljednje je vrijeme upravo Nataša Janjić Medančić.

Dobro sam, hvala. Volim ovo razdoblje prije jeseni kada se vratimo s mora. Još od školskih dana to mi je vrijeme značilo novi početak. Jesen donosi novu pernicu, novu torbu, nove bilježnice...

Kada sam rekao kolegama u redakciji da idem na kavu s Natašom Janjić Medančić, njihov je komentar bio - ona je divna! Zaustavljaju li vas ljudi na ulici, primjećujete li znatiželjne poglede?

Ne gledam ljude na taj način. Suprug mi zna reći da me netko gleda ili komentira, ali ja to ne primjećujem. Naravno, znam ponekad nešto čuti ako je upadljivo. Što se tiče zaustavljanja na ulici, mi nemamo takvu kulturu. U Sarajevu mi se sada dogodila situacija da me jedna gospođa zaustavila i zamolila me da se fotografiram s njezinim djetetom, a i na crvenom tepihu sam čula komentare. U Beogradu me također prepoznaju.

Odgovara li vam to?

U dovoljno je maloj mjeri da mi ne smeta, ali bude mi lijep kompliment.

Uskoro će se početi prikazivati televizijska serija ‘Metropolitanci’. Nedavno ste posjetili Sarajevo Film Festival upravo zbog njezina predstavljanja. Što nam možete reći o seriji i kakva je vaša uloga?

Serija je u rekordnom roku snimljena i montirana. Veseli me što će se ovako ekspresno početi prikazivati. Snimali smo na proljeće, ukupno tri mjeseca. U seriji je 80 uloga i mnogo paralelnih priča. Snimljena je u Zagrebu i okolici, a vrijeme radnje je nakon potresa koji je snašao Zagreb. Moj lik seli se u izmišljeno mjesto Vrtovec, a otkrit ćemo i da je zapravo od tamo došao, ali se vraća zbog potresa i susreće ljude koje otprije poznaje. Serija nije strogo žanrovski određena. To je, rekla bih, dramsko‑komična, obiteljska serija. Ocrtava vrijeme u kojem živimo sa svim društveno‑političkim aktualnostima, a bavi se malim ljudima i njihovom svakodnevicom. Snimljena je jako kvalitetno, a moji kolege izvrsno igraju. Veselim se premijeri i kako će sve izgledati na kraju.

Budete li uzbuđeni prije gledanja serije ili filma u kojem ste glumili? Imate li neki ritual prije premijere?

Nemam posebne rituale. Zapravo me to jako veseli zato što je vremenski odijeljeno od trenutka snimanja. U kazalištu je to drukčije zato što odmah imaš povratnu reakciju. Kad je riječ o filmovima i serijama, uvijek me veseli vidjeti kako sve izgleda nakon montaže, kad se sve kockice slože i upakiraju, kad nastupi čarolija.

Kako biste sebe opisali? Kakva ste glumica?

Za sebe bih rekla da sam intuitivna glumica i ugodna suradnica. Svoj posao i sebe u njemu ne doživljavam ozbiljno, ne spašavamo živote u pravom smislu riječi, pa samim time rado prihvaćam igru od koje se moj posao i sastoji. Zajednička igra.

Kako birate projekte u kojima ćete igrati? Što vas može kupiti na prvu?

Malo smo tržište i svi se u branši poznajemo. Postoje ljudi koje cijenim i čiji rad poznajem, što mi olakšava odabir uloge. Tako je već prijeđena jedna stepenica. Nakon toga svakako gledam odgovara li mi uloga. Najvažniji su mi ipak ljudi s kojima surađujem i scenarij, jer bez toga nema smisla.

Koje uloge nikad ne biste pristali odigrati?

Ne postoji uloga koju ne bih igrala. Naravno, ne bih igrala loše napisane uloge, ali zato biram. Općenito je malo dobrih ženskih uloga. One su, nažalost, kod nas još neke funkcije muškim glavnim junacima i stereotipovi. Ali u serijama se otvorio malo veći prostor za ženske uloge pa pri odabiru uglavnom gledam mogu li dočarati ulogu i osjetiti je. Izazov mi je kad je uloga drukčija od mene, kad imam odmak od sebe i, naravno, da nije previše slična onima koje sam dosad radila.

Jednom prilikom pokazali ste fotografiju na kojoj vas je suprug snimio dok ste učili tekst za audiciju. Kako uspijevate naučiti sve te tekstove?

Svi smo mi glumci u kondiciji, od Akademije do profesionalnih angažmana učimo tekstove. Prije sam lakše pamtila tekstove, primjećujem da s godinama ide malo teže. Čovjek misli na druge stvari u životu. Malo sam i kampanjac što se tiče učenja tekstova pa mi je potrebna proba s kolegama s kojima glumim. Samostalno mogu pročitati tekst nekoliko puta informativno, ali pravo pamćenje nastupa kada dođem na set i s kolegom prođem situaciju i scenu koju igramo. Emotivno pamtim, kao da mi tijelo zapamti kretanja i motive pa onda jednostavno pamtim rečenice i udahnjujem im život. Netko voli biti potpuno pripremljen, ali ja volim osjetiti situaciju prije nego što naučim tekst. Eto, čak se i moj suprug čudi kako zapamtim sve tekstove s obzirom na to da nemam često vremena.

Kako gledate na mlađe generacije glumaca? Mislite li da je danas teže probiti se nego što je to bilo prije?

Mislim da je prije bilo lakše probiti se nego što je to danas. Konkretno, kad sam završavala Akademiju, imala sam ponude za posao iz tri kazališta. Radilo se više sa strane, tada je i nezavisna scena imala više entuzijazma i mogućnosti. Bilo je to i vrijeme uzleta sapunica, bilo je i mnogo uspješnih sitcoma. Čini mi se da je u vrijeme kada sam se počela baviti glumom bilo više posla. Često mislim o mladim ljudima, što će raditi, gdje... Svake godine školovanje završava barem desetak ljudi na nekoliko hrvatskih akademija koji trebaju negdje i raditi. Primjećujem da ima puno mladih i talentiranih glumaca. Zapravo, svima njima želim da odu raditi u inozemstvo. Mladi su i slobodni sve probati. Ja tu lutriju nikada nisam ‘uplatila’. Bila sam dovoljno zaposlena da nikada nisam tražila agenta da pokušam raditi preko granice.

Je li vam žao zbog toga?

Žao mi je na neki način. Sada imam djecu i obitelj pa mi je žao što tu slobodu možda nisam drukčije iskoristila. No moj je razlog bio što sam objektivno imala dovoljno posla koji nisam mogla ostaviti da tražim kruha preko pogače pa ne mogu biti nezahvalna.

I ono klasično pitanje koje postavim gotovo svim uspješnim i ambicioznim ljudima - kako vam ide sve za rukom? Vi ste majka, supruga, glumica...

Postoji pritisak našeg podneblja i društva da ako nisi ostvarena kao majka, nikad nisi dovoljno uspješna. Jako sam se dugo bavila samo karijerom. Mislim, nisam je ganjala, ona je ganjala mene, a ja sam plivala u tome. Bila sam dovoljno slobodna i hrabra da prihvaćam sve što mi se događalo. I kao da taj uspjeh nije bio dovoljan dok se nisam ostvarila kao majka, premda mi se sada čini da je drukčije nego što zamišljaš. Nije nimalo lako, pogotovo kao ženi, uskladiti jedno i drugo. Muškarce se i dalje ne pita kako usklađuju očinstvo i karijeru. Mi žene doista usklađujemo. Rekla bih da nije lako, nije glamurozno, ali je majčinstvo samo po sebi velika nagrada. Mene je majčinstvo zaista promijenilo kao osobu, pa čak i kao glumicu. Majčinstvo me doista upotpunilo.

Možemo li onda reći da smatrate kako je muškarcima lakše?

Puno im je lakše. Oni ne proživljavaju tjelesne promjene kao žene nakon što zatrudne. U očinstvo ulaze u punoj snazi, a ne izmoreni, prerezani i iskrvareni kao žene. Ne proživljavaju ni drastične kemijske procese koje mi prolazimo. Poslije su djeca u logističkom i emotivnom smislu opet više oslonjena na majku nego na oca. U sljedećem životu želim probati biti tata.
Na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala došli ste u pratnji supruga, bilo vas je divno vidjeti. Tko vam čuva djecu dok ste odsutni?
Djecu smo ostavili kod baka i djedova. Nenadovi roditelji su u Istri, a moji u Splitu pa kombiniramo. Naravno, ovisno o njihovoj raspoloživosti i zainteresiranosti. Ponekad se ovako maknemo da možemo zajedno otići suprug i ja. Od djece se još nisam odvojila dulje od pet dana, jako sam vezana uz njih. Još se osjećam krivom ako nekamo odem i ukradem vrijeme samo za sebe. I za nas, naravno, nužno je i brak održavati.

Kažu da je zdravo da se roditelji malo odvoje od djece i uživaju u zajedničkim trenucima...

Naravno! Važno je održati odnos koji se neizbježno promijeni kada dođu djeca. Padne na drugo mjesto, zato ga je potrebno održavati. Godi mi to sve više. Sada su djeca i malo veća pa se sve više usuđujem otići nekamo bez njih. Sretna sam kada uhvatim vrijeme za sebe, to mi nekada baš treba.

Tko koga savjetuje o izboru stylinga za glamurozna događaja, vi supruga ili on vas?

Zajedno se savjetujemo. Moj muž ima stila i lijepo se odijeva, a ima i osjećaj za estetiku pa vjerujem njegovim procjenama.

Kad je riječ o stylingu, vaš je suprug promijenio imidž. Načuo sam kako mnoge žene komentiraju da im je zgodan, je li vas pitao za savjet kada je riječ o brijanju glave?

To je ljetni stil pa se odlučio obrijati. Čak me i nije pitao za savjet, a meni je on svakako zgodan. Nismo tome pridali veliku važnost. Laska mi, naravno, što mi je muž privlačan, ne osjećam se ugroženo. Baš naprotiv, zahvaljujem na komplimentima.

Ima li ljubomore u vašem odnosu? Barem one slatke, simpatične...

Ljubomora je uvijek zdrava kada je u maloj dozi. Svoju ljubomoru iskazujem šalom pa ne mislim da trujem naš odnos time. I moj je suprug ima u maloj dozi. Mislim da je dobro dok je ima. To znači da nam je stalo jedno do drugog.
Imate malu djecu, Kaju i Tonija, jesu li vas vidjeli na televiziji? Kako reagiraju kada vas vide na ekranu?
Vidjeli su me na televiziji, ali to nisu doživljavali. Još su mali i zaigrani. Toni zna reći da mu je mama glumica, a tata doktor, ali još ne razumije značenje tih riječi. Počelo me jako veseliti raditi neke dječje projekte, tako imam osjećaj da im se mogu približiti kada počnu shvaćati čime se bavim.

Vidite li razliku između Kaje i Tonija? Kažu da djevojčice mnogo brže sazru od dječaka.

Vidim razliku. Mnogo majki s kojima se družim, a imaju sinove i kćeri, kažu da su djevojčice puno naprednije. Toni je zbilja mirno i dobro dijete, počeo je jako rano govoriti i verbalno je napredniji od Kaje. No Kaja nas je sve fizički iznenadila zato što je spretna, spremna, hrabra... Nekada se šalimo da će osvojiti Wimbledon. Pot­puno su drukčijeg karaktera, ali još su jako mali i često se sukobljavaju zbog istih interesa i traže puno pažnje. No to se kod njih sve jako brzo mijenja. Suprug i ja počinjemo pomalo primjećivati sve više povezanosti među njima, igraju se zajedno, vole se, grle, ljube... Kad se jedno probudi, jedva čeka ovo drugo da se probudi. Toj fazi se svi veselimo.

Ne eksponirate svoju djecu kao neke javne osobe...

Pokušavam ih zaštititi. Ne želim im nametati breme javnosti. Meni nije bilo jednostavno nositi ga. Sama sam dugo rasla s tim i navikavala se, pa nekako želim svoju djecu poštedjeti toga. Neupitno je da će jednom biti jasno da su oni moja djeca, ali ne želim praviti celebrityje od njih. Pokušavam njihov identitet zaštiti da ne budu baš svima prepoznatljivi. Primjerice, ako odu u šetnju s dadiljom, da baš svi ne mogu reći: ‘Evo djece Nataše Janjić!’ Voljela bih da budu zaštićeni u tom smislu dok ne izaberu neki svoj put. Ili otvore profile na društvenim mrežama ili odaberu javni posao.

Školarcima uskoro počinje nastava. Vi ćete još malo pričekati s prvim školskim zonom, ali pribojavate li se budućnosti i svega što vas čeka s djecom? Vrtić, škola, sve što život nosi?

Općenito je danas roditeljstvo jako osviješteno. Pedagogija je puno napredovala gledajući od generacija naših roditelja i djedova i baka, a s druge strane primjećujem mnogo nedostataka. Odrekli smo se nekih starih načina življenja i običaja koji nisu donijeli toliko lošeg. Mnogo više analiziramo majčinstvo i brinemo se o osjećajima naše djece. Samim time to stvara veliki pritisak za roditelje, pogotovo za majke. Razgovaram i sa svojim kolegicama koje također osjećaju grižnju. Ne znam baš je li ta grižnja postojala u vrijeme naših roditelja. Imali smo svoje mjesto, a roditelji su živjeli svoj život. Naravno, ne mislim da sam zakinuta zbog nekih roditeljskih odluka i načina odgoja. Prva sam ljetovala s bakama i djedovima, ali nisam imala dojam da su me roditelji napustili. Ako se danas odvojiš dva dana od djece, prvo ti društvo nameće pritisak, a onda i sam sebi namećeš takvo razmišljanje. Svakako nas čekaju izazovi i jako me zanima kakvi će ljudi biti ti naši moderni klinci.

Tko je stroži roditelj, Nenad ili vi?

Često muža uvalim u tzv. prljave poslove, pa on bude stroži roditelj, ja ne toliko. Meni strogoća ne ide. Mislim da me moja djeca ne shvaćaju ozbiljno, a kada se tata postavi, čini mi se da ga više slušaju.

Što mislite, hoće li vam biti teže s kćeri ili sinom u pubertetu?

Sada mi se čini da bi Kaja mogla kažnjavati nas, a da će s Tonijem biti lakše. Naravno, faze s njima uvijek iznenade. Nije isključeno ni da će ona biti savjesna i poslušna djevojčica, a on bi nas možda mogao iznenaditi i biti mali prefriganac. Nikad ne možemo znati, on je zasad jako poslušan, a ona svojeglava i uvijek dobije što želi.

Jeste li kritični prema sebi?

Jako sam kritična. Radije primam kritiku nego kompliment. Stalno sve analiziram, mislim da uvijek mogu bolje.

Odakle crpite inspiraciju za život i što vam daje energiju? Što vas čini sretnom?

Sama sam po sebi sretna, veseljak sam i optimist po prirodi. Uvijek na sve gledam pozitivno. Floskula je ‘veseliti se malim stvarima’, ali mene male stvari zaista čine sretnom. Sitnice mi poprave dan. Važni su mi međuljudski odnosi, a oni me i najviše iscrpljuju kada idu u pogrešnom smjeru. Volim ljude i mislim da smo tu jedni zbog drugih. 

Više fotografija bračnog para Medančić pogledajte u galeriji.