Njegove su pjesme odavno ostavile neizbrisiv trag, a i sâm Oliver Dragojević priznaje kako mu je teško izdvojiti onu najbolju. Legendarnom 63-godišnjom splitskom glazbeniku upravo je izašao album ‘Samo da je tu’, koji je stari morski vuk radio s posebnim entuzijazmom, a kao i uvijek, sve su pjesme ljubavne i odišu romantičnom morskom tematikom. Story: Svi pričaju o krizi na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kako biste vi, kao izrazito iskusan glazbenik, ocijenili to stanje? Može li se to uopće nazvati stanjem?! Mislim da je vrlo teško objasniti što se točno događa. Malo smo tržište na kojem ima puno mladih i talentiranih ljudi. Traju mjesec dana pa nestanu. Story: Mislite li da biste bez pokojnog Zdenka Runjića postigli uspjeh i bili sad tu gdje jeste? Bez njega ništa ne bi bilo isto. Sa Zdenkom sam radio trideset godina i riječ je o jednom neponovljivom opusu. Ostavio je iznimno dobra i jaka djela kojih se čovjek sjeti na svakom koraku. Hrvatska je glazba puno izgubila njegovim odlaskom. Sjetim se često i legendarnog Borisa Dvornika s kojim sam otpjevao ‘Nadalinu’. Story: Na vašem nedavnom koncertu u Opatiji dečko je zaprosio djevojku pjesmom ‘Moj lipi anđele’. Pamtite li vi trenutak kad ste zaprosili Vesnu? Sreo sam je na ulici i rekao joj: “Ti ćeš biti moja žena.” U to su vrijeme takve stvari bile lakše nego danas. Story: Što vam se najljepše dogodilo u braku? Naša tri sina na koja sam iznimno ponosan. Odrasli su u normalne ljude, pravedni su i pošteni, čak pomalo i čudni za ovo vrijeme u kojem živimo. Story: Jesu li razni novinski napisi i tračevi utjecali na vaš odnos te koji je najgori koji ste čuli o sebi? Uznemirili nas jesu, ali nisu previše utjecali na nas. Jedan od najduhovitijih mi je da sam promijenio pločice u nosu zbog uzimanja previše kokaina. Čuo sam i bizarne stvari poput onih da sam slijep. Uistinu je bilo svega... Story: Koliko vremena provodite s unukom Dujom? Ove smo zime provodili manje vremena, prije sam bio više s njim. No ljeto je doba kad se cijela obitelj druži i kad tri mjeseca uživamo zajedno. Story: Razmišljate li ikad o danima mladosti? Svatko razmišlja, pa tako i ja. I danas se sjećam kad sam počeo svirati u bendu i pjevati u hotelima. To su bili nezaboravni trenuci, prvi dodir sa životom izvan kuće. Story: Koje su pozitivne stvari u poslu kojim se bavite? Hranim se emocijama koje su Bogom dane, osjećam puno i ježim se na dobre stvari. Ali da bi došao do trenutka koji te zadovoljava, moraš proći sve probleme poput putovanja, hotela, gradova, ljudi... Užasno nepotrebne stvari koje te pomalo opterećuju i fizički iscrpljuju, a moraš ih proći. Story: Ispunjava li vas pisanje pjesama? To vam je kao da odgajate vlastito dijete. Nije lako, ali meni je lijepo. U glavi mi uvijek bruji neka harmonija i melodija, a inspiracija se dogodi sama, kad je najmanje očekuješ. Valjda je to tako zato što sam genetski predodređen da budem glazbenik. Story: Imate li neku neispunjenu želju? Volio bih da mi se dogodi pjesma koju bi cijeli svijet znao. Story: Izjavili ste kako je jedan život i da se ne treba štedjeti. Držite li se još te krilatice? Je li istina da se ničeg ne odričete? Smanjio sam takve tenzije i razmišljanje o životu na taj način. Sad mislim da je možda bolje rjeđe, a ljepše. Story: Bojite li se starosti? Mislite ovo što sad imam?! Ne bojim se jer je starost lijepa, donosi nam neke nove trenutke, a i čovjek je s godinama mnogo mudriji. Story: Razmišljate li o mirovini? Mirovina dobro dođe kad radite uredski ili, pak, neki drugi sličan posao. Dok god govorim, mogu i pjevati. Dakle, u mojem slučaju, mirovina nije opcija.
