PRVI BOŽIĆ MIJE BEGOVIĆ I MAJE LENE LOPATNY BEZ RONALDA: 'Ona je mog bivšeg i mene privela za obiteljski stol'

Zaista volim Božić i sve što donosi ovo blagdansko vrijeme. No meni će ovaj Božić biti iznimno tužan jer je prvi otkako moj tata više nije s nama i nećemo zajedno biti za obiteljskim stolom. Iskreno, ne znam kako ću to podnijeti, ali uz mamu i baku nastojat ću biti jaka. Božić ćemo proslaviti lijepo i dostojanstveno u toplini našeg doma. Prošlog Božića sve smo nabavljali u posljednji trenutak, a tata je tada rekao da za idući trebamo sve pripremiti na vrijeme...

- Svoje sam roditelje ujedinila tako da barem za obiteljske blagdane budemo zajedno. Božić i Uskrs uvijek smo provodili zajedno. Mogu reći da je svaki dan težak i imam osjećaj da mi nedostaje pola srca. Za Božić ću sigurno otići i k njemu na grob. Tatina i moja ljubav neraskidiva je poveznica dvaju svjetova - dodaje Maja Lena kojoj je najveća utjeha majka, a ona nam se pridružila u razgovoru.

- Pokušavam njezinu tugu nadomjestiti majčinskom ljubavlju. To je nešto što osoba nosi cijeli život, a Maja Lena i njezin otac imali su zaista poseban odnos. Mislim da sam joj izabrala divnog tatu, a on joj je sve dao. Maja Lena je mene i mog bivšeg, pokojnog supruga prizvala za obiteljski stol. Dugo se borio s bolesti, a to je jako teško. Živio je da je pripremi na sve. Jako su puno pričali, a posljednje razdoblje su stvarno intenzivno razgovarali. Ona danas u svakoj situaciji zna što bi joj on rekao. To posebno prepoznajem jer sam i ja bila jako vezana uz svog tatu, a i moj je tata prerano otišao, i to iznenada. Nismo se čak ni uspjeli pozdraviti pa mi je to zaista teško. Maja i ja smo, nažalost, u sličnim godinama izgubile oca. Moram priznati da mi je najdraža Majina osobina što može istinski duboko voljeti i poštovati ljude oko sebe - kaže glumica koja ne može skriti povezanost i ljubav koju osjeća prema svojoj jedinoj kćeri.

Sve su već ukrasile božićnim dekoracijama, okitile jelku i stvorile posebno božićno ozračje. Iako je ova godina iznimno teška za obje, vjeruju u mir, ljubav i zajedništvo. Svake godine kolekciju božićnih ukrasa nadopunjuju novima, a sada su iz ormara izvadile i svoje elegantne odjevne kombinacije kako bi nam pozirale za poseban božićni editorijal.

Iako im životne uloge više nalikuju onima najboljih prijateljica nego majke i kćeri, obje su se prisjetile Božića iz djetinjstva.

- Mamu zaista više doživljavam kao najbolju prijateljicu nego kao majku. Zajedno rješavamo sve probleme, veselimo se uspjesima, jedna smo drugoj najveća podrška. Njezina uloga mame više se osjetila kada sam bila mlađa. Danas sam stvarno sretna i blagoslovljena što imam mamu kakva je ona. Mama i tata su mi na prvome mjestu, a obitelj je moje utočište. Proteklo razdoblje bilo mi je najteže u životu i ona mi je zaista bila najveći oslonac, uz druge meni bliske ljude. Kada sam bila dijete, moji su mi govorili da mali Isus donosi poklone u ponoć i to jednostavno nisam mogla dočekati. Mama i tata su mi pričali kako su oni sve te poklone lijepo zapakirali, a ja bih to sve rastrgala u stotine komadića. Uvijek smo svi bili na okupu za Božić i to je definitivno najveći obiteljski blagdan za nas - prisjeća se Maja Lena, a Mia s nostalgijom u glasu opisuje svoje obiteljske blagdane koje je provodila s nikada prežaljenom pokojnom sestrom Enom i njihovim roditeljima.

- U mom djetinjstvu bor smo kitili baš na Badnjak, ali iza zatvorenih škura. Bila su takva vremena i to je istina. U malim mjestima nije se smjelo kititi bor na Badnjak. Ena i ja samo dosta ukrasa napravile same, čak smo ih sakupljale i čuvale godinama pa su upravo ti ukrasi krasili naš obiteljski bor, a majka je to sve vjerno spremala. Osim uobičajenih, Enini i moji ukrasi isticali su se i godinama su bili tu, na boru. Uvijek smo na Badnjak jeli ribu koju je tata ulovio. Posebno bi se potrudio da taj dan imamo nešto svježe na stolu. Jeli smo i bakalar. Naša kuća u Trpnju bila je u blizini crkve pa bismo čuli pjesme trpanjskog zbora koje su dopirale do naših prozora. Božići provedeni s obitelji ostali su mi u najljepšem sjećanju. Kada se sjetim Ene, sjetim se topline, njezina toplog poljupca i zagrljaja. Naši su roditelji znali izgubiti živce s nama jer smo bile nemoguće. Uvijek se trčalo oko stola, a tata je simpatično vikao da će poludjeti s nas dvije. Ena i ja smo bile iznimno nestašne, kao da je u kući bilo 16 djece, a ne samo nas dvije. Uvijek smo jedna drugu gurale ispod stola. Jedna je sjedila pokraj tate, a druga pokraj mame da se ne bismo mogle dodirnuti. Uvijek smo se zafrkavale, a roditelji su dobivali živčani slom. Znale smo otići u sobu i smijati se spačkama koje smo radile roditeljima. Ja sam s pet i pol godina počela peći kruh, budila sam se rano, a otac je išao na ribarenje. Majka i Ena voljele su dulje spavati pa me mama naučila peći kruh. Tako sam i za Božić pekla i cijela kuća je fino mirisala. Kroz gubitke sam shvatila koliko je dragocjeno imati drage ljude oko obiteljskog stola - ispričala je Mia uz sjetan osmijeh na licu.

Idealan plan za obitelj Lopatny-Begović je da će se uža obitelj okupiti u obiteljskoj kući u Plešivici gdje će pripremiti obilan ručak i uživati u zajedništvu.

- Obožavam dolaziti u kuću svoga tate. On je sagradio ovu kuću i tu je provodio najviše vremena. On mi je prenio ljubav prema ovome mjestu, a Plešivica je zaista posebna - naglašava lijepa nasljednica glumice Mije koja se ne slaže s izrekom da vrijeme liječi sve rane.

- Rekla bih da zaista nije tako. Vrijeme ne liječi sve rane. Što vrijeme više odmiče, to čovjek postaje svjesniji situacije i time je teže. Jednostavno, naš obrambeni mehanizam u prvim trenucima tragedije zaista nije svjestan. Svakim danom, satom i sekundom koja odmiče otac mi sve više nedostaje. Svjetovi nisu prepreka našoj povezanosti, a naša ljubav bila je prevelika. Dok sam živa, on će živjeti sa mnom u mom srcu. Jednog dana želim svoju djecu odgojiti upravo onako kako su mene moji roditelji odgajali - objašnjava Maja Lena, a Mia obrazlaže zašto, pak, ona obožava Božić.

- Božić mi je važan zbog ozračja za obiteljskim stolom i predivne atmosfere koja vlada tih dana. Upravo na Božić počinje ona prava ljepota i ugođaj koji bih voljela da traje svaki dan. Nisu toliko važne pripreme i hrana, nego zajedništvo i veselje. Svatko ima svoj zadatak, netko čisti krumpir za bakalar, netko priprema kolače, netko peče meso... Upravo uz pripremanje hrane čovjek zaboravi na svakodnevicu i probleme. Obožavam božićno uređenje doma, lampice, kuglice, ukrase. Iskreno, voljela bih da je Božić cijele godine. Nikada mi neće biti dovoljno lampica, jednostavno ih obožavam. Na kraju, nije važno što će se staviti na stol. Jednog Božića mi ništa nije uspjelo, sve što sam zamislila da će biti na stolu, nije dobro ispalo. Došao je moj prijatelj sa svojom suprugom i rekao mi je da nije došao zbog hrane, nego zbog mene. To me kao mladu domaćicu osvijestilo i ulilo mi samopouzdanje, ali i osvijestilo ljepotu tog druženja. Moja vrata su za Božić otvorena svim mojim prijateljima i obitelji. Kao dijete se veselim Božiću i jako mi je važno to božićno svjetlo. Božić mi je važniji od Nove godine jer se taj dan resetiram kroz ljubav, dobru volju i toplinu - ističe te nam otkriva da nije uvijek mogla ispuniti svaku Majinu želju za poklon pod borom, iako je njezina kći jako skromna.

- Još imam majčinski zov i ne mogu se obuzdat kada su u pitanju darovi i darivanje. Mislim da sam joj već dala tri ili četiri dara koji su bili namijenjeni za Božić. Jako joj volim nešto darovati jer je bilo trenutaka kada to nisam mogla. Jednom sam je pitala zašto ne gleda izloge, a ona mi je odgovorila da zna da nemam novca. Tada je bila jako mala. Mene je u tom trenutku presjeklo i nevjerojatno mi je pomagala da se u takvim trenucima ne osjećam loše. Da se ne osjećam krivom što nemam. Maja Lena jednostavno nije razmažena i ima takvu osobnost. To je razlog zašto je želim tetošiti kada imam novca i pomaziti u smislu da se osjeća sretno. Ako što naručujem iz online trgovine za sebe, uvijek naručim i za nju ili i za moju mamu. Mislim da bismo trebali biti pažljivi jedni prema drugima tijekom cijele godine, a ne samo za Božić. Ipak, već razmišljam koji ću joj pravi poklon staviti pod bor. Ona jako voli gledati i razmišljati što se nalazi u daru koji je dobila, nije halapljiva. Užitak joj je otvarati poklone, a meni je užitak gledati je kako je sretna. Moja kći kao djevojčica nikada nije bila zahtjevna kada su u pitanju božićni darovi. Uvijek je voljela vidjeti da smo mislili na nju. Više joj je značila neka sitnica koju je poželjela. Recimo, nikada se nije igrala barbikama, premda ih je imala. Voljela je crtati, čitati knjige, dobiti bojice, kazete, a to zaista nisu bili skupi pokloni. No kada bi poželjela nove skije ili bicikl, onda bismo se obiteljski ujedinili i kupili joj. Uvijek je znala cijeniti ono što bi dobila, a takva je i danas. Mislim da je skromnost Maja naslijedila i od mene i od Ronija. Nikada nikomu nije bilo važno koliko nešto košta, važno je osluškivati nečije želje i to mu ostvariti. To je ljubav i ulaženje u srž, a mislim da smo to imali i Roland i ja - ponosno nam je ispričala.

Iako su prebrodile mnoge životne uspone i padove, ekskluzivno su nam otkrile da su zaljubljene. A i kako ne bi bile kada obje zrače pozitivnom i mladenačkom energijom.

- Samo mogu reći da sam emotivno ispunjena. No ja sam osoba kojoj ne treba muškarac da bi se osjećala ispunjeno. U ovim godinama takve stvari nazivam lijepim prijateljstvima, a ta strana moje osobnosti je zadovoljena. Kada je žena zaljubljena, to se vidi čak i na tenu. Moram priznati da su iza mene bila duga razdoblja u kojima sam bila sama. Mogu vam reći da mi je to tada i odgovaralo. Nemam problem s tim. Ne bježim od ljubavi, ali naravno da je ljepše biti zaljubljen - govori nam glumica Mia Begović, a njezina kći Maja Lena dodaje:

- Smatram da je moj privatni život zaista moja privatna stvar. Ja nisam javna osoba, samo dijete poznatih roditelja. Mogu vam reći samo to da sam u ljubavi sretna, a kada se dogodi neka velika i važna stvar u mom životu, prvi ćete to doznati - kaže sa sjajem u očima i osmijehom na licu te nam otkriva priželjkuje li da se ostvariti u novoj životnoj ulozi, onoj majčinskoj.

- Sve će doći u svoje vrijeme pa tako i majčinstvo. Naravno da se želim ostvariti kao majka, ali polako. Važno mi je razvijati se na poslovnom planu i nastaviti karijeru u sektoru turizma, kao i doktorat. Nakon svega što mi se dogodilo u životu u proteklom razdoblju, polako se vraćam normalnom životu. Mislim da bi moja majka voljela postati baka i kada dođe za to vrijeme, sigurno će se jako veseliti - rekla je, a Mia se nadovezala:

- Kada sam rodila Maju Lenu, svim ženama oko sebe, pa tako i svojoj sestri, rekla sam da ne mogu znati što je to biti mama dok ne rode svoje dijete. Bog se nekako pobrinuo da taj osjećaj nastaje s rođenjem djeteta. Prepuštam svojoj kćeri odluku o djeci, to je intimna stvar. Meni je najvažnije da je ona sretna i ispunjena s onim što trenutačno jest. Gledam žene koje su postale bake i to je stvarno divno, još jedna ljubav zauvijek. No ljudi toga vjerojatno postanu svjesni tek kada uzmu to malo biće u naručje. Nemam potrebu na patetičan način postati baka, što bude, bit će. Ne svodi mi se život na razmišljanje o tome, ali ako se dogodi, dobrodošlo je.

Mia nam je otkrila savjetuje li kćer kada su u pitanju ljubavni problemi.

- Maja Lena svoje ljubavne stvari rješava sama, a za sve doznam kasnije. Ljubavne probleme komentira sa svojim prijateljicama i to mi je sasvim u redu - kaže te dodaje gdje pronalazi inspiraciju i snagu za sve.

- Kada mi je teško, povučem se i sama sebe liječim. Imam osjećaj srama kada nisam dobro, a u takvim trenucima volim biti sama. No kći me u takvim trenucima voli izvući iz kuće pa me pozove da idemo popiti kavu. Važna mi je njezina podrška, a nas dvije više nalikujemo prijateljicama koje su jedna drugoj potpora. To je dragocjeno. Naravno, puno vremena posvećujemo i mojoj mami koja je veliki borac. Otkako se dogodila tragedija s Enom, s mamom se čujem svaki dan pet puta. Prva jutarnja kava bude upravo s njom. Maja jako tetoši baku, baš je voli. Nas tri smo pravi mali ženski tandem - iskrena je.

Maja Lena više ne radi u istoj kompaniji u kojoj je radila proteklih godina, ali nastavila je graditi karijeru u turizmu.

- Više ne radim za kompaniju, sada sam privatnica. I dalje sam povezana s Korčulom i uvijek sam isticala da je tamo moj drugi dom, ali vratila sam se u Zagreb i ovdje mi je sada baza - objašnjava Maja Lena.

Ususret Novoj godini i Mijinu jubilarnom 60. rođendanu, Maja Lena Lopatny nam otkriva svoje želje i planove o slavlju.

- Proteklih godina Novu sam slavila u kućnoj atmosferi s najbližim prijateljima. Prvi dan u godini volim provesti s obitelji uz ručak i druženje. Posljednjih nekoliko godina zaista sam opuštena pa odjenem ono što mi prvo padne pod ruku. Jedna drugu savjetujemo što odjenuti, a često zavirim u mamin ormar. Mama će proslaviti jubilarni rođendan 11. siječnja i ona voli napraviti slavlje sa svojim prijateljicama. Obično joj ne volim smetati dok je na druženju sa svojim curama, jer ni ona meni ne smeta pa se samo dođem javiti - kaže Maja Lena.

Za kraj našeg razgovora obje su nam otkrile novogodišnje želje.

- Svima želimo zdravlje jer ono je preduvjet za sve, pa tako i za sreću. Jako želimo da prestanu ratovi u cijelom svijetu. To nam je strašno, da se ratuje i da djeca umiru od gladi. Evo, možemo svi zajedno zahvaliti našim nogometašima što su nam pružili iznimno veselje u ovim doista teškim vremenima - zaključile su majka i kći.