Trener nad trenerima, jedna od najomiljenijih osoba u regiji, Miroslav Ćiro Blažević preminuo je nakon duge i teške bolesti. Sutra je trebao proslaviti 88. rođendan.
Rođen je 10. veljače 1935. godine u Travniku te sa suprugom Zdenkom ima kćerke Katarinu i Barbaru te sina Miroslava. Ćiro i Zdenka vjenčali su se 1961. godine, a suprugu je upoznao u Rijeci gdje su oboje unajmili sobu na istom katu. Njemu je tad bilo 27 godina, a ona je bila maturantica.
'Tolerancija i razumijevanje su tajna dugovječnog braka. Znati oprostiti, jer svi mi griješimo. Ako nema tolerancije i oprosta, onda ćeš vrlo brzo kompromitirati ljubav. A ljubav je najveća stvar na svijetu', objasnio je jednom prilikom tajnu ljubavi za Story legendarni trener.
Njihove kćeri s majkom žive u Švicarskoj, dok Ćiro Junior sa suprugom i dvoje djece, Damjanom i Mavie, živi u Zagrebu. Upravo je s njime bio najbliskiji, a njime je bio i na prošlogodišnjoj premijeri dokumentarnog filma Irene Škorić nastalog u produkciji Sportske televizije kao prvog filma serijala 'Legende hrvatskog sporta - nepoznato o poznatima'.
Tada je za Story.hr emoltivno govorio o svojoj obitelji i otkrio da mu je jako teško jer njegova djeca nisu složna, a razlog njihovih nesuglasica je njegovo bogatstvo. 'A ima ga dovoljno za sve', naglasio je Ćiro.
Krajem prošle godine je uz kavu u njegovom omiljenom zagrebačkom kafiću 'Charlie' našoj Antoniji Nazor po prvi put otvorio dušu i komentirao kako se njegova djeca (ne)nose s njegovom bolešću, ali i on sam sa sobom i neizvjesnim ishodom dijagnoze.
'Već godinu i tri mjeseca imam rak, a od tada moje kćeri nisu pitale: Kako si, tata? Slobodno to napiši.'
Jednom je za 24 sata Ćiro otkrio kako mu se sin, zapravo, trebao zvati. 'Htio sam da se zove Joško ili Anto, po braći, a moja kći Barbara već ga je nazvala Miroslav. Zbog takvih sam se stvari osjećao nemoćnim', rekao je tada.
Ćiro se pojavio i na posljednjoj naslovnici magazina Story...
'Vrijeme mi je, imam 88 godina iza sebe, ostavio sam dosta. Što ćeš. Konstatiraš istinu, a ona je da imaš rak s pet metastaza. Onda je to fatalno. U svakom slučaju nemojte za mnom žaliti, previše sam napravio da ne bih bio spokojan. Previše dobrog. I koliko god se trudim, ne mogu naći kome sam zlo napravio, i to od najranije mladosti... Kad gledam svoje kolege, gotovo svi su umrli: Barić, Ivić, Zebec. I moje je vrijeme došlo. S tim se čovjek mora pomiriti, bez kukanja i jadikovanja. Tako da bih molio ljude: poštedite se žalosti za mnom jer odlazim spokojan i to je jako lijepo', rekao je prije nekoliko dana našoj novinarki Antoniji Nazor...
VIše fotografija trenera svih trenera, pogledajte u našoj galeriji.
Počivao u miru!
