ALAN HRŽICA O BORBI S BOLEŠĆU KOJA DANAS UZIMA MAHA: 'Pitao sam se hoću li se moći vratiti normalnom životu'

Mnogi spas i inspiraciju traže u duhovnosti koja im daje smisao, a jedan od njih svakako je 45-godišnji Alan Hržica, glazbenik koji je prošao i lice i naličje ulice i noći, depresiju, dok ozdravljenje, sreću i mir nije pronašao u srcu, obiteljskom životu, glazbi i Bogu. Takav sklad živi i njegova obitelj - supruga Ricarda te sinovi Leon i David. I baš u slavu toga održao je 28. listopada koncert moderne kršćanske glazbe u Domu sportova, a toj se vrsti glazbe okrenuo posljednjih godina. Alan nam kaže da je to za njega posebno iskustvo jer nikada prije nije imao samostalni koncert u tom prostoru u rodnom Zagrebu.

'On je divan svećenik pun Duha Božjeg', kaže Hržica.

Koncert su posebno obogatili Alanovi najmiliji - supruga Ricarda te sinovi David i Leon, a opisao nam je i neprocjenjive obiteljske trenutke.

'Predvečer je uobičajeno vrijeme za mojih sat vremena slavljenja pjesmom. Ipak, njih više privlači putovati sa mnom. Primjerice, David je ljetos bio sa mnom na koncertu u Sinju, a zatim smo zajedno nastavili snimati spot na Korčuli. To je bilo jedno od posebnih iskustava u mom životu - sin i ja sami u avanturi po predivnoj Dalmaciji. Uglavnom izražavaju želju da sa mnom idu svugdje i to me čini iznimno sretnim', kaže.

Zanimalo nas je i jesu li dečki karakterom slični?

'Potpuno su različiti! David je iznimno zainteresiran za mnoge stvari i voli kada mu se čita. Sve upija i rado dijeli svoja promišljanja o svijetu oko sebe, ali manje je sklon otvoreno razgovarati o svojim emocijama. S druge strane, Leon je prava maza. Jako je taktilan i nježan, a istodobno inatljiv i borben kada nije po njegovu. Pokazuje volju za tamburanjem po gitari i pjevanjem, ali još je rano o tome govoriti. Davida zasad više zanimaju borilačke vještine, a mnogi mi kažu da ima puno sličnosti sa mnom. Zanimljivo mi je da Leona često povezuju s mamom, iako primjećujem mnoge naše zajedničke osobine. Voli papati kao tata, dobro šuta loptu, često drži gitaru u rukama i dosta je temperamentan. Uostalom, vidjet ćemo kako će se razvijati njihovi afiniteti jer još su prilično mali, ali već se nazire puno potencijala', priča ovaj ponosni tata kojemu su djeca, kako kaže, radost njegova srca - Božji dar.

'Često su mi stariji znali govoriti: 'Vidjet ćeš kakva je to ljubav kad dobiješ svoju djecu.' No nisam mogao shvatiti tu istinu dok nisam vidio Davida kao malu točku na ultrazvuku i poslije kada sam prvi put osjetio kako se pomaknuo pod mojom rukom u Ricardinu trbuhu. To mi je iskustvo bilo nevjerojatno. Kad su mi ga prvi put dali u bolnici, osjećao sam kao da sam primio cijeli svemir u svoje ruke. Ti osjećaji su i dalje u meni i daju mi golemu snagu i ljubav. Nisam mogao zamisliti da se može voljeti više, a onda je došao mali Leon pa nas s vremenom sve osvojio. Ponovno dobiješ golemu dozu ljubavi, ali na drukčiji način i život se ispunjava još većom radosti. Često se pitam gdje mi je pamet bila da prije nisam vidio ljepotu obiteljskog života, ali očito je sve došlo u pravo vrijeme', iskren je.

Kaže kako ga je očinska uloga najviše promijenila, a i najdraža mu je. Unatoč svoj brizi, donosi nevjerojatnu sreću. O ljubavnoj priči sa suprugom otkriva da se rađala polako, ali zrelo. U braku su sedam godina i kaže da neprestano uče jedno o drugom. Ricarda je donijela toplinu u njihov dom pa jedva čeka povratak kući nakon putovanja. Iako im je to ponekad izazovno, s obzirom na to da su djeca mala, ova skladna obitelj uspješno se nosi sa svim izazovima.

'Ona me je spasila od nagona da trčim posvuda i potiče me da organiziram vrijeme na pametniji način kako bih očuvao zdravlje i više vremena provodio s obitelji. Trebalo mi je neko vrijeme da to prihvatim jer sam dugo vremena funkcionirao kao samac. Divna je i kao majka. Njezina nježnost prema djeci i mnogo kreativnih ideja kojima im uljepšava dan zaista su blagoslov', ističe Zagrepčanin koji je u ranoj mladosti pokazao i nogometni talent, trenirao borilačke vještine, a i danas se trudi održavati dobru formu.

Nikad nije krio da se svojedobno suočio s depresijom i teškim životnim trenucima, u čemu mu je vjera najviše pomogla.

'Mislim da sam uspio pronaći smisao u svojoj borbi s depresijom i pretvoriti tu muku u nešto korisno kako bih pomogao drugima koji se suočavaju s istim problemima. Depresija je danas jedna od rastućih bolesti, ali mnogi se i dalje osjećaju nelagodno i srame se razgovarati o njoj. Uvijek sam sretan ako moje iskustvo borbe s depresijom može pomoći nekome te ako mogu posvjedočiti da sam, uz Božju pomoć i medicinsku struku, uspio prevladati tu tešku fazu. Bilo je dana kada sam sumnjao u ishod i postavljao pitanje hoću li se moći vratiti normalnom životu? No ti su dani sada iza mene', kaže ovaj nekadašnji ulični mangup koji smatra da porast korištenja tehnologije, koja nije nužno loša, i užurban način života smanjuju kvalitetu života na duhovnoj razini.

Ističe da treba biti u miru sa sobom, bez iracionalnih strahova i malodušnosti, a u tomu, tvrdi, pomaže Božja ljubav.

'Moja je životna misija svjedočiti ljudima, bilo pjesmom ili djelovanjem, koliko je lijepo živjeti s Bogom i kako to može donijeti razliku u životu. Jednostavno, želio sam strastveno stati uz Boga, onako kako sam nekad hrabro ulazio u gluposti. Karakter je ostao isti, ali cilj je postao drukčiji', objasnio je Alan koji je u dobroj kreativnoj fazi.

Puno putuje s bendom, svjedoči kako kršćanska moderna duhovna glazba privlači mnogo mladih jer je poruka koja se nalazi u njoj često smjernica za put u vlastitu nutrinu. Rekao nam je da inspiraciju za pisanje pjesama dobije iz molitve, kao što je slučaj i sa snažnom pjesmom 'Adonai'.

A čemu se veseli u budućnosti?

'Radujem se promatranju kako djeca rastu i volio bih im biti podrška u suočavanju s izazovima. Veselim se izgradnji čvrstog obiteljskog bedema sa suprugom, zajedništvu prožetom ljubavlju i povjerenjem. Sretan sam što mogu i dalje stavljati svoje talente i darove na raspolaganje Bogu kako bih što više duša moglo upoznati njegovu ljubav i očinstvo, bez kojega bismo bili izgubljeni u ovom svijetu', zaključio je Alan.