Glazbenika i komičara Maria Lipovšeka Battifiacu trenutno gledam u novoj HRT-ovoj zabavnoj emisiji 'Godina za pamćenje', koju vodi s Danijelom Trbović i Robertom Ferlinom.
Upravo se njim prije dvije godine natjecao u showu 'Zvijezde pjevaju', gdje je ispričao kakavu mu 'spačku' pripremio njegov kolega i dugogodišnji prijatelj Davor Jurkotić.
'Zašto sam ja na trenutak prekinuo odnose s Jurkotićem. Njemu je valjda životna misija za*ebat nekog oko sebe', riječi su kojima je poznati glazbenik započeo svoju anegdotu.
'Radili smo skupa na kanalu u Rijeci. Dakle, on je meni uzeo mobitelu, našao svoje ime i prekrižio ga. Dakle, ja sam imao njegov broj pod Davor, on ga je prekrižio i napisao direktorica. Ja sam tad bio glavni urednik. Meni u gluho doba noći, oko 11 sati, dolazi poruka od direktorice. 'Bok Mario, spavaš li?'
Ja gledam, što me zove direktorica... Ja odgovaram ne. Ona me zatim pita gledam li televiziju? I ja sad gledam jel išlo u program nešto što nije smjelo. Ja brzo stavim na kanal i odgovorim gledam.
Odgovara ona, 'I ja'. Onda, sljedeća poruka, 'Misliš li ti na mene?'Ja kažem, dobro direktorice, ajmo ne okolišat, ako sam što zafrknuo recite pa da bude to gotovo. Odgovra ona, 'Da li ti kad razmišljaš o meni?' Ja pitam na koji način? 'Intimno', odgovara ona.
Dakle, ja i dalje u šoku. Rijetko se dogodi da se koja tako napali na mene, ali možda', rekao je Mario za kraj i sve u studiju nasmijao do suza.
Podsjetimo, ovaj voditelj, glazbenik i komičar cijeli život vodi bitku s albinizmom: rijetkim genetskim poremećajem koji ima jedna od 20.000 osoba u svijetu. Genetski poremećaj kao posljedicu ima nedostatak melanina, a može biti potpun ili djelomičan, no ipak, zahvaća sve dijelove kose i kože.
'Naučiš živjeti s time, ali ono što me najviše muči je to što uz albinizam ide i slabovidnost. Ja u svom poslu moram puno više toga naučiti napamet za razliku od svojih kolega jer si ne mogu pomoći šalabahterom.
Meni je još ostalo manje od 20% vida, a albinizam često sa sobom vuče i sljepoću, tako da još je ovo i ok. Na daleko vidim relativno dobro, ali ove sitne stvari čitanje i tako dalje, e tu mi trebaju povećala.
Zato čujem predobro i pamtim glasove, jednom kad čujem osobu, odmah je zapamtim. Druga stvar je to što ne mogu na sunce, tako da ima to svojih minusa. To stanje sa sobom nosi i neke psihološke momente u djetinjstvu jer djeca znaju biti vrlo okrutna, no pozitivna strana je što te nauči kako reagirati na neke prozivke, ismijavanja, a i ranije očvrsneš nego ostali', ispričao nam je Mario.
