Specijalna vožnja s pogledom ni na što

Ute Indijanci nekoć su bili moćno pleme koje je suvereno vladalo golemim područjem američkog Srednjeg Zapada (država Utah dobila je ime upravo po njima). Lovili su bizone, ratovali s okolnim plemenima i tjerali strah u kosti novopridošlim mormonskim doseljenicima. Ponukani tim saznanjima, krenuli smo u posjet tim vještim ratnicima. Put nas je odveo u njihov rezervat Ute Mountain na jugozapadu države Colorado. Nismo očekivali da ćemo ih zateći kako na neosedlanim konjima jure prerijom uz ratni poklič, borave u vigvamima (indijanskim lako prenosivim šatorima) i pale vatru kremenom, ali da ćemo naići na toliki gubitak kulturnog naslijeđa njihovih predaka, tome se zaista nismo nadali. Naš pokušaj da stupimo u kontakt s nekom od obitelji koja živi tradicionalnim načinom življenja, završio je nakon samo dva kratka telefonska razgovora sa C.J. Shannen, direktoricom muzeja u Montrosu, i Terryjem Knightom, jednim od glavnih članova Ute indijanskog vijeća. - Ne, žao nam je, ali mi više ne živimo na taj način - odgovorili su nam oboje. - A gdje su Ute Indijanci?! - postavili smo pitanje više za sebe nego njima i vrlo brzo pronašli odgovor. "Žglong! Žglong! Žglong!" čulo se u ogromnom Ute Mountain Casinu gdje su nekoć veliki ratnici trošili dolare na bezbroj automata nadajući se kako će ih sreća poslužiti i da će dobiti dio božanstva bijelog čovjeka (dolare!). Bilo je tužno gledati te Indijance kako u hipnotičnim pozama bulje u šarene ekrane dok im kultura djedova nestaje poput dima cigareta koje pritom puše. Nama kockanje novcem, za razliku od životom, ne predstavlja gotovo nikakav užitak pa smo samo pojeli preskupu juhu iz vrećice, popili najjeftinije pivo i izašli van. Noć smo prespavali kraj napuštene montažne kuće nekog Ute Indijanca koji je očito previše mlatio po ručki Black Jacka. Kako se kuća raspadala, radije smo prespavali u kamionetu koji nam je naša draga Navajo Indijanka Sue bez razmišljanja dala na korištenje. Vraćajući se prema Navajo rezervatu u New Mexicu zastali smo kraj omanje kuće na kojoj je stajao natpis Ute Tribal Park pa zavirili unutra. Posljednji pokušaj potrage za kulturom Ute Indijanaca završio je kad nam je voditeljica parka ponudila specijalnu vožnju po pustinji s pogledomni na što, uz dozu pregledavanja starih fotografija i piktografa nekad velikog i snažnog naroda. Tužni i razočarani, nastavili smo putovanje razmišljajući o razlici između Navaja i Uta. Nakon sustavnog pokrštavanja, zatiranja jezika i kupovine indijanske zemlje, bjelačka, anglo-saksonska kultura, ovdje je, za razliku od zemlje Navajo Indijanaca, gotovo u potpunosti uspjela u svom naumu!