Gia Carangi je u svijet modelinga ušla sasvim neočekivano, kada ju je fotograf i frizer Maurice Tannenbaum primijetio kao tinejdžericu u diskoteci. Fotografije je poslao jednoj od najboljih modnih agencija tog vremena, na čelu s briljantnom Wilhelminom Cooper, koja se u Giu zaljubila na prvi pogled, oprostivši joj nedostatak visine i veliku atipičnost.
U svijetu bljedolikih, glamuroznih plavuša, Gia se isticala kao brineta, tamne kože i očiju, uvijek bez šminke i u ležernoj odjeći, svojeglava, drugačija i samo svoja, s vječnim stavom - 'Hej, ovo sam ja, uzmi ili ostavi'. Njezina specifičnost nije imala granica - otvoreno je priznala svoju homoseksualnu orijentaciju, što nije bilo čudno u svijetu koji ju je okruživao, ali modeli nisu imali luksuz da budu ponosni na to, s obzirom na to da su predstavljali prestižne agencije.
Unatoč ovoj kontroverzi, njezina zanosna figura, božanstveno lice i rijedak talent za flert s kamerom utrli su joj put do vrtoglavog uspjeha, osiguravši brojne naslovnice, provokativne editorijale i suradnje s najutjecajnijim svjetskim fotografima. Nakon samo godinu dana u New Yorku, postala je najtraženija manekenka, zarađujući 100.000 dolara, obilazeći najelitnije klubove i uvrštavajući se u samu kremu društva.
Međutim, Gijina priča imala je i drugu stranu - mlada i sama u svijetu koji konzumira, vječno je tražila ljubav i prihvaćanje, a stvarnost bi je 'ošamarila' kada bi se vratila se u prazan stan u kojem nije bilo nikoga tko bi je zagrlio. Spas je tražila u obitelji, mjesecima moleći brata i majku da joj se pridruže, što oni, nesvjesni ozbiljnosti situacije, nisu prihvatili. Kako bi pobjegla od strašne usamljenosti, okrenula se alkoholu, tabletama i opijatima, što je zauvijek promijenilo tijek njezina života.
Ubrzo joj se učinilo da joj se dugo očekivana sreća u ljubavi konačno osmjehnula. Gia je započela strastvenu, divlju i burnu romansu s vizažisticom Sandy Linter, koja ju je ubrzo ostavila, nespremna na javnu osudu i rizik da joj se uništi karijeru. Baš u to vrijeme, shrvana i slomljenog srca, Gia je saznala da je njezina zaštitnica, poslodavka i 'druga majka' Wilhelmina umrla od raka pluća.
Izgubljena, bez prave osobe koja bi je podržala i vodila, još je dublje tonula u ovisnost o drogama, polako postajući potpuno ovisna o heroinu. To ju je koštalo karijere. Počela je biti neprofesionalna i konfliktna, gubila je kompas, kasnila na snimanja, a iako su ljudi oko nje znali da dnevno koristi četiri vrećice heroina, što je smrtonosna količina, nitko joj nije priskočio u pomoć.
Giu su zamijenile energičnije, mlađe i zdravije manekenke, a ona je polako shvatila da mora nešto promijeniti, pa se prijavila u rehabilitacijski centar. Istovremeno je pokušavala obnoviti karijeru, ali svugdje je nailazila na zatvorena vrata. Dijagnosticiran joj je AIDS, tada nepoznati virus. Posljednje mjesece provela je u bolničkom krevetu, ne odvajajući se od majke, okrenuvši se vjeri i Bogu.
Preminula je 18. studenog 1986. u dobi od 26 godina, ostavljajući za sobom neprocjenjivo nasljeđe u modi, trajno postavljajući najviše standarde u modelingu i manekenstvu. O njezinoj smrti nije bilo vijesti ni u jednim novinama, pa je Hollywood za to saznao tek mnogo kasnije. Niti jedna osoba iz svijeta mode nije prisustvovala njezinom sprovodu, već samo najbliža obitelj i nekoliko prijatelja.
