Kako izgledaju pripreme za Uskrs s dva razigrana dječaka i djevojčicom na putu za Story su otkrili novinarka i voditeljica Tomislava Vucelić te njen suprug Ivor, direktor u TUI grupi, koji su nas ugostili u svom obiteljskom domu iz kojeg puca prekrasan pogled na Zagreb.
Uz puno smijeha, pred našim su objektivom pozirali sa sinovima, sedmogodišnjim Andrejem i dvogodišnjim Erikom. Iako smo se pribojavali kako će Erik izdržati snimanje s obzirom na to da je bilo vrijeme za njegov podnevni odmor, ubrzo je preuzeo glavnu ulogu i s nevjerojatnom lakoćom i šarmom pozirao našem fotografu.
'U našoj obitelji Uskrs nije samo blagdan, nego vrijeme posebnog zajedništva, topline i povratka tradiciji koju njegujemo iz godine u godinu. Sve počinje već na Cvjetnicu, kada se držimo jednog starog običaja. Ujutro pripremamo vodu s proljetnim cvijećem, najčešće ljubičicama i tratinčicama, u kojoj se potom umivamo. Vjeruje se da to donosi zdravlje, svježinu i ljepotu. U danima koji slijede pripremamo pisanice, što je uvijek najveseliji dio, posebno za najmlađe. Svake godine bojamo jaja u lukovini, ukrašavamo ih djetelinama kao nekada davno, a djecu to posebno veseli jer mogu vlastitim rukama nešto stvarati. Njegujemo i staru tehniku iscrtavanja octom, koju nas strpljivo uči baka, pa cijeli proces ima i posebnu emotivnu vrijednost. Na kraju bojanja, kada se pisanice osuše, premažu se obavezno komadićem slanine radi sjaja. Na Veliku subotu pripremamo uskrsnu košaricu, kuhanu šunku i kulen, mladi luk, jaja, hren i domaći kruh koju nosimo na blagoslov. Košarica se obavezno prekriva šlinganim salvetama, što joj daje poseban, tradicionalni ugođaj. Uskrsno jutro započinje odlaskom na misu, a nakon toga slijedi okupljanje cijele obitelji za stolom. Naravno, neizostavno je i 'tucanje' pisanicama, mali obiteljski ritual koji uvijek unese puno smijeha i natjecateljskog duha', priča nam Tomislava.
Blagdanski stol je nezamisliv bez tradicionalnih delicija njene rodne Slavonije, nezaobilazna je kuhana šunka, domaći kulen, kobasica, kuhana jaja, mladi luk i hren, a uz to često pripremaju i francusku salatu. Posebno mjesto na stolu imaju i domaći kolači, posebno orehnjača i makovnjača.
'Priprema šunke mali je ritual koji prepuštamo mome tati pa smo svaki Uskrs par dana i u Slavonskom Brodu. Tradicionalno se uzima dimljena šunka koja je sazrijevala nekoliko mjeseci, dobro se opere i ostavi u hladnoj vodi 24 sata kako bi se izvukao višak soli i omekšalo meso. U slavonskim selima šunka se često kuha u velikoj posudi, takozvanoj kotluši. Stavlja se u hladnu vodu, lagano se loži vatra i kuha nekoliko sati, otprilike onoliko koliko šunka ima kilograma. Kasnije se dodaje i kulenova seka ili kulen. U Slavoniji se, otkad pamtim, često i 'natječe' u izradi kolača, tko će napraviti više sitnih kolača i ljepše ih pripremiti. Nisam stručnjak za kolače, ali s obzirom na to da ćemo i ove godine put Slavonije, posebno me veseli vidjeti da žene tamo još uvijek njeguju tu tradiciju', otkriva nam.
Posebnu čar Uskrs u njihovu domu ima zbog sinova, koji mu se jako vesele. Andrej aktivno sudjeluje u ukrašavanju pisanica, dok se Erik uključuje kroz igru i istraživanje.
'U toj kreativnoj atmosferi često se dogodi da se polovica jaja razbije, ali srećom, Erik jako voli kuhana jaja pa se ništa ne baca. Na kraju, nije ni važno koliko su pisanice savršene, važno je da su nastale zajedno, uz smijeh i veselje. Trudimo se da djeca zavole cijeli proces jer nam je važno da kroz takve male rituale uče o tradiciji, ali i stvaraju vlastite uspomene. A od idućeg Uskrsa posebno se veselimo jer će nam se u ukrašavanju pridružiti i jedna mala djevojčica pa vjerujemo da će tada sve biti još veselije, šarenije i ispunjeno još većom dozom ljubavi', ne krije sreću naša sugovornica.
Otkriva nam da si ne stvara pritisak da sve mora biti savršeno, iako se divi ljudima koji ulažu puno truda da svaki detalj izgleda besprijekorno. Osim blagdanskog ugođaja i dekoracija, važno joj je i da se nešto fino skuha, da se okupe za stolom i da posjete barem užu obitelj.
'Činjenica da smo svi živi i zdravi već je sama po sebi nešto najbliže savršenom. Sve iznad toga doživljavam kao dodatnu radost i luksuz koji uljepša blagdan, ali nije njegova suština', naglašava.
Obitelj odbrojava posljednje tjedne do dolaska djevojčice, koji se očekuje za otprilike dva mjeseca. Iako priznaje da je ova trudnoća fizički zahtjevnija, pristup joj je opušteniji nego prije.
'S prvim djetetom sve je bilo spremno puno ranije, čak i torba za bolnicu tjednima unaprijed, dok smo sada ipak ležerniji i znamo da će se sve posložiti. Većinu stvari za bebe sam u međuvremenu podijelila kako su dječaci rasli, pa nas sada ponovno čeka nabavka, od krevetića do odjeće što nas posebno veseli jer je odjeća za djevojčice veselija i razigranija. Sve ostalo pripremat ćemo u hodu, bez stresa, oslanjajući se na iskustvo koje već imamo', veseli se Tomislava.
Vijest o trudnoći došla je neočekivano, ali ju je brzo zamijenilo uzbuđenje.
'Te subote popodne Ivor i ja smo napokon uspjeli organizirati čuvanje djece i spremali smo se na rođendansku proslavu prijatelja i baš smo komentirali kako ćemo se nakon dugo vremena malo opustiti i zabaviti. Neposredno prije polaska palo mi je na pamet da mi malo kasni ciklus pa sam napravila test, više onako usput, uvjerena da nema šanse da bude pozitivan. Međutim, rezultat nas je potpuno zatekao. Taj prvi šok vrlo brzo zamijenilo je iskreno uzbuđenje jer smo oduvijek željeli veću obitelj, iako smo mislili da, s obzirom na godine i neke trenutačne zdravstvene okolnosti, to možda više neće biti moguće. No, život je pokazao kako je ipak sve moguće, i to baš onda kada se najmanje nadamo. Ivor je bio prvi kome sam rekla, a onda smo vijest podijelili i s obitelji. Reakcije su bile jako lijepe, a neki su čak kroz šalu rekli da su računali na barem još dvoje unučadi s naše strane', otkriva nam.
Priznaje nam da je u svakoj trudnoći do sada od samog početka imala neki unutarnji osjećaj kako će sve teći, koji se uvijek pokazao točnim. Od onog trenutka kad je napravila test te subote prevladao je dobar i miran osjećaj, iako priznaje da se pojavila i misao hoće li sve biti malo izazovnije u četrdesetima.
'Rekla bih da je ovo jedna 'školski uredna' trudnoća. U usporedbi s prijašnjima, čak i lakša. Ranije su mi znali smetati mirisi, poput parfema, ili određene vrste hrane, dok sada zaista mogu reći da mi ništa ne smeta, jedem sve i osjećam se odlično. Još sam u procesu rehabilitacije operiranog koljena tako da pazim na kilažu i ne razmišljam previše o posebnim željama što se hrane tiče. Pokušavam jesti umjereno te minimalno slatkiša i sokova. Energije imam puno, pa još uvijek normalno radim, snimam, pišem doktorski rad i stižem svakodnevne obaveze, zasad mi ništa od toga ne predstavlja problem. Upravo ta razina energije i stabilnosti čini ovu trudnoću možda malo drugačijom od prijašnjih', priča nam.
Nažalost, Tomislava je prošla i kroz iskustvo gubitka bebe, što je ostavilo dubok trag i promijenilo njezin pogled na majčinstvo.
'Gubitak bebe je iskustvo koje vas zauvijek promijeni i teško ga je u potpunosti pretočiti u riječi. U tom trenutku svijet stane, a perspektiva se nepovratno pomakne. Mislim da me to iskustvo naučilo koliko je svaka trudnoća krhka, ali istovremeno i koliko je snažna. Danas na trudnoću i majčinstvo gledam s još većim poštovanjem, zahvalnošću i svjesnošću koliko ništa od toga nije samo po sebi razumljivo. Nakon tog iskustva možda smo još više zahvalni i svjesni koliko je svako dijete pravo čudo i koliko je svaki trenutak s njima dragocjen', kaže i dodaje da je to iskustvo nije ispunilo strahom, već joj je donijelo unutarnji mir i prihvaćanje.
Sedmogodišnji Andrej je već dovoljno velik i razumije što znači dolazak bebe pa se iskreno razveselio. Odmah je počeo postavljati pitanja, zamišljati kako će se igrati sa sekom i preuzeti ulogu starijeg brata. Erik je još malen pa ne razumije sve u potpunosti, ali osjeća promjenu i reagira na svoj način. Najčešće dođe, pomazi mami trbuh ili legne na njega i sluša bebu.
'Iako je među njima razlika od šest godina, Andrej i Erik se odlično slažu i jako lijepo igraju zajedno, što nam je posebno drago. Andrej već ima jasno izražene interese. Već godinama je potpuno zaljubljen u avione i to je doslovno njegov svijet. Odavno je siguran da želi biti pilot i tu za njega nema alternative. Tu ljubav je odavno prerastao kroz igračke pa danas gleda dokumentarce, uči o tehničkim karakteristikama zrakoplova i često zna više detalja nego većina odraslih. Erik još nema specifičnu zanimaciju, ali zato u svemu vjerno prati starijeg brata. Najviše uživa u vožnji autića po kući, istraživanju i stvaranju kaosa gdje god stigne. Upravo ta njihova kombinacija, jedan fokusiran i znatiželjan, drugi razigran i bezbrižan, čini svakodnevicu jako zabavnom. Najljepše je vidjeti koliko su povezani i koliko Andrej s ponosom preuzima ulogu starijeg brata, dok Erik upija sve što on radi. Sigurna sam da će dolaskom sestrice ta njihova dinamika postati još bogatija', napominje Tomislava.
Andrej je prvašić, a ponosna mama kaže nam da se jako lijepo snašao u školi.
'On je odmalena odgovoran, voli red i disciplinu i nekako je oduvijek bio malo ozbiljniji od svojih vršnjaka, rekla bih i emocionalno zreliji. Čim je uspostavio svoju školsku rutinu, sve je sjelo na svoje mjesto i danas se odlično nosi sa svim obavezama. Erik je, s druge strane, pravi mali veseljak. Često se šalimo da će svaka zabava jednog dana biti njegova. Obožava društvo, jako voli vrtić i svoje tete, i već je tamo postao mali miljenik. Što se vezanosti tiče, Erik je možda čak malo više sada vezan uz tatu, ali zapravo se lako poveže sa svima, njegov glavni 'kriterij' je da mu se posveti pažnja i malo ugodi, i onda je osvojen u sekundi', priča nam Tomislava.
Kada je njen suprug na putu, ona preuzima sve obveze oko djece, no kad je Ivor doma, sve rade ravnopravno. Posebno se to pokazalo u razdoblju nakon njene operacije koljena, kada je dugo bila dosta ograničena u kretanju.
'Tada je Ivor zaista 'povukao' više i preuzeo velik dio svakodnevnih obaveza, uspavljivanja, presvlačenja, brige oko djece. Mislim da ih je u tom periodu puno više puta uspavao nego ja. Što se tiče odgoja, rekla bih da smo prilično usklađeni. Možda sam ja malo stroža, ipak sam još uvijek jedina žena u kući s tri muškarca pa moram uvoditi red', kaže.
Održavanje partnerskog odnosa uz dvoje djece, a uskoro i troje, za Tomislavu i njezina supruga svodi se na svjestan trud i male svakodnevne trenutke.
'Ključ je u tome da svjesno njegujemo odnos, čak i u svakodnevnom kaosu koji dolazi s djecom. Naravno da nije uvijek lako uskladiti sve obaveze, ali trudimo se pronaći male trenutke samo za nas, bilo da je to zajednička večer, razgovor bez žurbe ili jednostavno vrijeme provedeno zajedno bez distrakcija. Bilo je i razdoblja kada smo više bili posvećeni djeci ili poslu nego jedno drugome, ali uvijek se nekako uspijemo 'centrirati' i vratiti u fokus', kaže.
Odnosi često pucaju kada krene utrka tko je više dao, umjesto da postoji uzajamnost, smatra Tomislava, naglašavajući važnost međusobnog razumijevanja.
'Nadam se da smo mi sada već uigrani dovoljno i za trećeg malog člana. Na kraju, sve se svodi na to da ne zaboravimo jedno na drugo u svemu što svakodnevica nosi', dodaje.
Njihova svakodnevica trenutačno je dinamična, ali dobro organizirana. Jutra su rezervirana za spremanje djece za školu i vrtić, nakon čega Tomislava odlazi na fizioterapije i radi na doktorskom radu. Poslijepodne je posvećeno obiteljskim obavezama i zajedničkom vremenu.
'Zajednički obrok i druženje su nam jako važni, bez obzira na tempo. Navečer, kada se dan malo smiri, često radim, istražujem goste za emisije, pišem pitanja, odgovaram na mailove i planiram sljedeće projekte. Upravo zato mi fleksibilnost u radu jako puno znači, jer mi omogućuje da uskladim poslovne obaveze s obiteljskim životom i da budem prisutna u svim važnim trenucima', ističe.
Na temu balansa između karijere i majčinstva danas ima jasniji stav nego prije.
'Mogu samo reći da djecu, pogotovo dok su mala, treba maksimalno staviti na prvo mjesto kako bi odrasla u što stabilnije i zadovoljnije ljude. Za mene osobno ništa nije važnije od toga. Karijera je nešto za čim svi trčimo, ali iskreno vjerujem da se njezin vrhunac ne mora dogoditi prije djece. Ako je nešto doista 'suđeno' i ako ulažemo trud, rezultati će doći kad-tad. Sve ima svoje vrijeme. Moram priznati da mi je danas puno lakše održavati taj balans nego ranije. U razdoblju kada sam radila u ozbiljnom novinarstvu na stalnom poslu, bila sam praktički dostupna cijeli dan, svih sedam dana u tjednu, što je bilo zahtjevno. Danas, kada sam sama svoj šef, imam puno veću fleksibilnost i to se itekako osjeti, i meni i djeci. Za ovu fazu njihova života, dok su još mali, ovakav način rada pokazuje se kao idealan', ističe.
Tomislava je prije nekoliko mjeseci pokrenula podcast o zdravlju 'Vox Medicus', koji spaja stručnjake i osobne priče, a kako kaže, reakcije publike nadmašile su očekivanja.
'Znala sam da ću pokrenuti nešto svoje, a najprirodnije mi je bilo ostati u području medija u kojem imam dugogodišnje iskustvo. Ideja za 'Vox Medicus' dodatno se razvila kroz istraživanje tržišta koje je pokazalo da nedostaje kvalitetnih zdravstvenih sadržaja u ovom formatu. Tako sam se odlučila za podcast 'Vox Medicus', u kojem nam gostuju vrhunski liječnici, ali i obični ljudi koji su pobijedili ili se bore s nekom bolešću. Upravo ta kombinacija stručnosti i stvarnih životnih priča daje posebnu vrijednost cijelom projektu', priča nam i dodaje da sa svojim timom planira i širenje na nove medijske projekte.
Ipak, trenutačno joj je prioritet obitelj i dolazak bebe. Nakon toga slijedi daljnja realizacija svih ideja koje već ima, kao i jednako uspješna druga sezona podcasta. Danas se osjeća profesionalno ispunjenije nego ikad prije.
'Imam veću slobodu birati projekte koje me zaista zanimaju i u koje vjerujem. Također, lakše mi je sada realizirati bilo koju ideju i provesti ju, nego kada sam radila u velikom sustavu', ističe.
Osim razvoja podcasta, radi i na doktorskom istraživanju, a ne isključuje ni mogućnost predavanja u budućnosti.
'Za razliku od prije kada sam često nešto čekala, gurala i brinula hoću li uspjeti, danas sam potpuno smirena i sigurna da se sve može stići. I imati obitelj i biti poslovno ispunjen, samo uz strpljenje i mir. Naučila sam maksimalno uživati u procesu, bilo stvaranja karijere ili njezine realizacije, bez nepotrebnog opterećenja. Glavni cilj i najveća želja mi je imati sretnu i zdravu obitelj, sve ostalo ću nekako posložiti', zaključuje.
