U glazbenom svijetu mladi izvođači rijetko uspiju osvojiti srca publike gotovo preko noći, a još rjeđi uspiju zadržati tu pažnju vlastitim talentom i iskrenošću. Jakov Jozinović, 20-godišnjak iz Vinkovaca s dva vlastita singla ‘Polje ruža’ i ‘Ja volim’, jedan je od tih fenomena. Njegove obrade legendarnih hitova glazbenih velikana donijele su mu viralnu slavu, a regionalna turneja ‘Ja za čuda letim’, u kojoj se dvorane pune do posljednjeg mjesta, pokazala je da publika želi više od njega.
Stoga ne čudi što je upravo on dobitnik nagrade ‘Shooting Star’ na ovogodišnjem partyju Story Hall of Fame Cabaret edition by Prahir, a krasi i naslovnicu našeg rođendanskog broja. U razgovoru koji slijedi Jakov iskreno otkriva kako doživljava trenutačni uspjeh, kako gleda na budućnost, kako najradije provodi slobodno vrijeme, a doznajemo i je li zaljubljen…
Ovo je vaša godina. Tek vam je dvadeset, a oborili ste brojne rekorde na estradi. Kako se osjećate zbog toga, slavite li svoje uspjehe?
Iskreno, još mi je sve pomalo nestvarno. Sretan sam i zahvalan što ljudi prepoznaju emociju i iskrenost u onome što radim. Trudim se ništa ne uzimati zdravo za gotovo. Uspjehe najviše slavim s ljudima koji su bili uz mene od početka, ali često i nemamo vremena za neko veliko slavlje jer odmah idemo dalje, na novi koncert.
Stignete li stati na trenutak i razmisliti o svemu što živite? Vaša regionalna turneja ‘Ja za čuda letim’ doista je nešto posebno.
Ponekad tek kad ostanem sam nakon koncerta shvatim što se događa. Kad vidiš pune dvorane i ljude koji pjevaju svaku riječ s tobom, to je stvarno poseban osjećaj. Ova turneja mi je promijenila život i vjerujem da ću tek kasnije postati potpuno svjestan svega.
Story ove godine slavi 24. rođendan. Gdje se vi vidite za nekoliko godina? Planirate li uopće toliko unaprijed?
Ne planiram previše unaprijed jer se stvari u ovom poslu brzo mijenjaju, ali volio bih i za nekoliko godina stvarati glazbu koja ostaje ljudima. Volio bih rasti kao izvođač i autor.
Imate iznimno užurban tempo, praktički živite u autu između najvećih gradova regije. Odakle crpite snagu?
Najviše od publike. Koliko god bio umoran, kad izađem na pozornicu, sve nekako nestane. Naravno, puno znači i podrška obitelji, prijatelja i ekipe koja je stalno sa mnom na putu.
Što biste danas rekli onom 12-godišnjem dječaku koji je prvi put stao na pozornicu ‘Zvjezdica’?
Rekao bih mu da vjeruje sebi i da ne odustaje kad postane teško. I da ostane svoj bez obzira na sve što će doći.
Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da glazba više nije samo hobi, nego životni poziv?
Mislim da se to dogodilo postupno, ali prvi sam put to stvarno osjetio kad sam počeo nastupati pred publikom i vidio koliko emocija glazba može prenijeti. Tada sam znao da se time želim baviti cijeli život.
Publiku ste osvojili interpretacijama Olivera, Balaševića, Gibonnija i Čolića. Što vas najviše privlači toj emociji i ‘staroj školi’ glazbe?
Kod njih me uvijek privlačila iskrenost. Te pjesme imaju dušu i priču. Nisu napravljene da traju jedan tjedan, nego desetljećima. Mislim da ljudi i danas u glazbi najviše traže emociju.
Vaše obrade postale su viralne i donijele vam slavu praktički preko noći. Koliko je teško ostati svoj kad se život tako brzo promijeni?
Nije uvijek lako jer se sve dogodi jako brzo, ali trudim se ostati isti onaj Jakov otprije. Ljudi oko mene stalno me vraćaju na zemlju i to mi puno znači.
Na rođendanskom partyju našeg časopisa Story Hall of Fame Cabaret edition by Prahir primit ćete nagradu u kategoriji ‘Shooting Star’. Što vam takvo priznanje znači u ovom trenutku karijere?
Velika mi je čast primiti takvu nagradu. Lijepo je kada netko prepozna trud i rad koji stoji iza svega. To mi je dodatna motivacija za dalje.
Mnogi mladi sanjaju baš ono što se vama dogodilo - milijuni pregleda, pune dvorane i velika popularnost. Što je u toj priči najljepše, a što najteže?
Najljepše je kada vidiš koliko tvoja glazba ljudima znači. Kad ti netko kaže da mu je pjesma pomogla ili obilježila neki trenutak života, to nema cijenu. Najteže je pronaći balans te sačuvati privatni život i mir.
Može li se od glazbe kod nas jako dobro živjeti? Jeste li si priuštili nešto o čemu ste dugo maštali?
Može, ali iza toga stoji jako puno rada i odricanja. Najviše me veseli što danas mogu pomoći svojoj obitelji i ljudima koje volim.
Jeste li ikada pomislili odustati od studija zbog glazbe ili vam je obrazovanje jednako važno?
Bilo je trenutaka kad sam pomislio da je nemoguće sve stići, ali obrazovanje mi je važno. Mislim da čovjek uvijek treba raditi na sebi i širiti vidike.
Vaš stric Darko Jozinović poznato je nogometno ime. Je li u obitelji bilo očekivanja da ćete krenuti sportskim putem? Zašto je ipak pobijedila glazba, a ne nogomet?
Nogomet je uvijek bio prisutan u obitelji i volim sport, ali glazba me nekako prirodno osvojila. Kad sam stao na pozornicu, osjetio sam da je to moj put.
Tko vas najviše podržava, koga prvog zovete kada vam je teško ili imate neki problem?
Obitelj mi je najveća podrška. Njima se uvijek prvo javim, bez obzira na sve.
Rekli ste da trenutačno nemate vremena za ljubav. Kako reagirate na pažnju obožavateljica? Šalju li vam često poruke?
Naravno da mi je drago kada mi ljudi šalju podršku. Trudim se ostati normalan i zahvalan na tome jer bez publike ne bi bilo ničega od ovoga.
Što djevojka mora imati da bi osvojila Jakova Jozinovića?
Najviše cijenim iskrenost i normalnost. Mislim da me mogu osvojiti jednostavni ljudi koji imaju dobru energiju.
Imate dva singla i publika sada upoznaje i vašu vlastitu glazbenu priču. Koliko vam je važno dokazati da niste samo vrhunski interpretator? Uskoro vam izlazi i album?
Važno mi je da ljudi upoznaju i moj autorski dio jer vlastitim pjesmama ipak najviše otvaraš sebe. Intenzivno radimo na albumu i jedva čekam da ljudi čuju cijelu priču, a izlazi sredinom lipnja.
Kakav je Jakov privatno kada se ugase reflektori i završi koncert? Što vas opušta, izlazite li u klubove, kafiće ili ste više kućni tip?
Privatno sam puno mirniji nego što ljudi možda očekuju. Volim provoditi vrijeme kod kuće, s prijateljima i obitelji. Nakon puno putovanja i gužve najviše mi odgovara mir.
Pred vama su dva velika koncerta, 19. i 20. lipnja u Areni Zagreb. Nedavno ste odradili i Skoplje i Ljubljanu, zatim nastavili s koncertima u Beogradu. Što zagrebačka publika može očekivati i koliko vam znači taj nastup?
Arena Zagreb je za mene nešto posebno i emotivno. Pripremamo produkcijski najveći koncert dosad i stvarno želimo publici pružiti večeri za pamćenje. Bit će puno emocija, iznenađenja i trenutaka koje ćemo dugo pamtiti zajedno.
Rekli ste da je Arena vaš najveći i najvažniji projekt dosad. Jeste li svjesni toga koliko je velik uspjeh s 20 godina stati na tu pozornicu?
Pokušavam biti svjestan i zahvalan, ali mislim da ću pravi osjećaj imati tek kad stanem na pozornicu i vidim punu Arenu. To je san koji sam imao kao klinac.
