Gia Carangi bila je najprovokativniji top model 1980-ih. Upečatljiva, odvažna i senzualna, za razliku od bezizražajnih plavuša tog vremena, prkosila je društvenim pravilima. Njezina vatrena priroda donijela joj je nadimak 'divlja zvijer' koju nitko nije mogao ukrotiti. Unatoč ljepoti, bogatstvu i golemom uspjehu, zvijezda filma 'Gia' provela je svoj kratak život nesretna i usamljena. Droga je neko vrijeme ublažavala njezinu bol, sve dok joj nije oduzela i sam život.
Djetinjstvo
Budući top model rođena je 29. siječnja 1960. godine u predgrađu Philadelphije, kao kći Josepha Carangija, Amerikanca talijanskog podrijetla, i Kathleen Adams, Amerikanke irskog podrijetla. Njezin otac bio je vlasnik manjeg lanca restorana brze hrane, u kojem je Gia tijekom školskih godina radila kao konobarica. Kada je imala jedanaest godina, majka je napustila obitelj, što je za nju bio težak udarac.
'Moj otac mi nikada nije pružio ono što mi je bilo potrebno dok sam odrastala: ljubav, razumijevanje... Nikada nije provodio slobodno vrijeme sa mnom', rekla je Gia Carangi u jednom intervjuu. Kao dijete skrivala bi se u ormaru i isprobavala odjeću svojeg brata Joea. 'Naivno sam mislila da bi me otac više volio kada bih bila dječak', prisjetila se Gia.
Kathleen je bila uvjerena da je njezinoj kćeri suđeno postati model. Učinila je sve što je mogla kako bi je potaknula da prestane prodavati omlete u očevu restoranu i posveti se nečemu ozbiljnijem. Nesigurna kako započeti karijeru, Carangi je pronašla posao plesačice u lokalnom noćnom klubu. Kada je shvatila da tamo nema budućnost, s 18 godina preselila se u New York.
Put do slave
U gradu mogućnosti Gia je započela svoju manekensku karijeru u poznatoj agenciji Wilhelmina Models, čija je osnivačica Wilhelmina Cooper postala njezina velika podrška. Wilhelmina je bila toliko očarana izgledom mlade brinete savršenih crta lica da je čak zaboravila potpisati ugovor. Umjesto toga, odmah ju je pozvala na snimanje.
Od prvog trenutka shvatila je da Gia nije samo još jedna lijepa manekenka, nego žena koja će osvojiti svijet mode.
Ova odvažna djevojka odmah je privukla pozornost najboljih fotografa tog vremena: Arthura Elgorta, Francesca Scavulla i Richarda Avedona. Gia je pozirala za britansko, francusko i američko izdanje časopisa Vogue, a dva puta našla se na naslovnici američkog izdanja časopisa Cosmopolitan. Njezino posljednje snimanje za taj časopis, na kojem je pozirala u žutom kupaćem kostimu, smatra se jednim od najboljih u njezinoj karijeri.
Fotograf Francesco Scavullo s oduševljenjem je govorio o njihovu prvom susretu:
'Bila je nevjerojatna. Nije morala ništa reći, znala je najbolju pozu, kada se nasmiješiti ili zatvoriti oči. U cijeloj svojoj karijeri samo su tri djevojke ušle u moj studio i pomislio sam: 'Vau!' Gia je bila jedna od njih.'
Od drugih modela tog vremena razlikovala se ne samo svojom divljom energijom i tamnom kosom, već i nesputanom prirodom. Smatrali su je modelom s jednim od najljepših tijela u industriji, a čak su i retušeri često odbijali uređivati njezine fotografije.
Godine 1978. Gia je sudjelovala u jednom od svojih najprovokativnijih fotografiranja: pozirala je potpuno gola iza žičane ograde za fotografa Chrisa von Wangenheima. Druge manekenke odbile su tu ponudu, ali Gia nije ni trenutka dvojila. Taj događaj kasnije je prikazan u biografskoj drami 'Gia', koju je režirao Michael Cristofer, a glavnu ulogu odigrala je Angelina Jolie.
'Previše lijepa da bi umrla. Previše divlja da bi živjela...' Te riječi nisu postale samo moto filma, nego i svojevrsni opis njezina kratkog, burnog života.
Ubrzo je počela zarađivati nevjerojatne iznose za to vrijeme, čak do 10.000 dolara po snimanju. Gia bi burno reagirala ako joj se nisu svidjeli frizura ili šminka, kasnila bi satima na fotografiranja ili ih otkazivala u posljednji trenutak.
'U ovom gradu svi traže seks, drogu i novac', napisala je u svojem dnevniku. 'Svi vide ljepotu, ali nitko ne vidi bol...'
Osobni život
Iako je njezina karijera bila na vrhuncu, privatni život bio joj je težak. Gia je imala mali krug bliskih ljudi, uglavnom sastavljen od modela, među kojima su bile Julie Foster i Janice Dickinson, te vizažistica.
'Gia je bila omiljena među svima. Svojim šarmom i ljepotom uvijek je mogla dobiti koga god je željela', rekla je njezina školska prijateljica.
Manekenka je sanjala o dugoj vezi i mogla se zaljubiti u osobu koju je tek upoznala, ali unatoč svemu osjećala se nevjerojatno usamljeno. Zbog nesanice bi često nazvala Wilhelminu Cooper, koja ju je satima tješila.
Početak kraja
Gia je svoje golemo bogatstvo trošila u najpoznatijim njujorškim klubovima, posebno u legendarnom Studiju 54. Nije mogla odoljeti iskušenju, a često se činilo kao da se tome više nije ni pokušavala oduprijeti.
Počela je ignorirati prijatelje i obitelj, a situacija je ubrzo izmaknula kontroli. Monique Pillard, agentica koja je surađivala s njom, rekla je u emisiji The Oprah Winfrey Show:
'Pokušala sam pratiti njezinu ušteđevinu, ali nisam mogla. Konja možete dovesti do vode, ali ga ne možete natjerati da pije.'
Ljudi oko nje dugo su sumnjali da je Gia razvila ovisnost o drogama. Godine 1981. napokon je priznala problem jer ga više nije bilo moguće skrivati: napadaji, depresija i živčani slomovi govorili su sami za sebe.
Počela je koristiti drogu čak i tijekom snimanja te bi se znala onesvijestiti pred objektivom. U početku su joj mnogi opraštali, ali s vremenom su časopisi počeli odbijati suradnju.
Kap koja je prelila čašu bile su fotografije za studeni izdanje američkog Voguea iz 1980. godine. Njezine ruke bile su u tako lošem stanju da su urednici i retušeri ostali šokirani.
Gia se pokušala liječiti, ali nije dugo izdržala. U proljeće 1981. uhićena je zbog vožnje pod utjecajem alkohola, a kasnije i zbog krađe. U lipnju je ponovno pokušala započeti liječenje. Međutim, smrt njezina bliskog prijatelja, fotografa Chrisa von Wangenheima, koji je poginuo u prometnoj nesreći, postala je novi težak udarac.
Neuspješan povratak
Krajem 1981. Gia Carangi ponovno se počela boriti s ovisnošću. Pozvana je na snimanje za američki Cosmopolitan. Svi su očekivali njezin veliki povratak u modni svijet, ali ta naslovnica pokazala se kao posljednja u njezinoj karijeri.
Gia se vratila u rodnu Philadelphiju, gdje je radila kao prodavačica u trgovini odjećom. Ljudi koji su joj bili bliski pripremali su se za najgore: nekadašnja modna ikona, koja je zarađivala 10.000 dolara dnevno, polako je nestajala iz svijeta koji ju je nekoć obožavao.
Gia se cijelog života osjećala usamljeno.
Godine 1986. hospitalizirana je zbog upale pluća. Pokazalo se da je tijekom ovisnosti čak tri puta doživjela predoziranje. Dugogodišnja uporaba droga ostavila joj je teške apscese na ruci, a leđa su joj bila prekrivena ranama.
Nakon pregleda liječnici su joj postavili dijagnozu koja je tada još uvijek bila nedovoljno poznata: AIDS.
Gia je posljednje mjesece života provela u bolnici, gdje je napokon dobila ono što joj je cijelo djetinjstvo nedostajalo: majčinu pažnju. Kathleen se nije odvajala od kćeri i nije dopuštala mnogima da je posjećuju.
Jedna od rijetkih osoba koja ju je mogla posjetiti bio je pacijent iz susjedne sobe, Rob Fay. Prisjetio se da je Gia pred kraj života bila toliko slaba da više nije mogla govoriti.
'Gia se okrenula prema meni i rekla svoje posljednje riječi: 'Mislim da ću Ga večeras vidjeti.' Rekao sam joj: 'Ne, ne, živi za mamu.' Ali tada sam već znao da odlazi.'
18. studenoga 1986. godine Gia Carangi umrla je u bolnici, postavši jedna od prvih poznatih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama koja je preminula od AIDS-a.
Tri dana kasnije pokopana je na groblju u Feastervilleu u Pennsylvaniji, u zatvorenom lijesu, jer je bolest teško narušila njezin nekadašnji izgled, piše Stil.
