Osobno poznajem puno ljudi kojima ne treba daljinski jer program ne miču s kanala 24Kitchen. Taj lifestyle kuharski kanal dovoljno im je zabavan, edukativan i stilski dotjeran da im se u domovima vrti u svako doba dana i noći, gotovo 24 sata na dan, kako mu ime i sugerira. Svi oni, baš kao i milijunski auditorij diljem Europe, od ove će zime imati priliku gledati i prvoga hrvatskog chefa na 24Kitchenu - našega proslavljenog Davida Skoku.
Čim se pojavio na malim ekranima, chef David Skoko izazvao je silnu pozornost javnosti. Nakon gostovanja u emisijama ‘MasterChef’ i ‘No Reser-vations’ Anthonyja Bourdaina, dobio je priliku samostalno zasjati kao zvijezda ‘Jezikove juhe’ i već nakon prve emitirane epizode pobrao simpatije brojne, ponajviše ženske publike. Preko noći se tako prije četiri godine prometnuo u najseksepilnijega hrvatskog chefa. U tome mu je, kako i sam kaže, pomogao izgled, tetovirano i utrenirano tijelo te bajkersko-rokerski imidž. Iako će reći da ljude manje zanima što kuha, a više njegovi tetovirani mišići, David Skoko danas je jedan od najtraženijih domaćih kuhara - bilo da je riječ o pohodima u njegov obiteljski restoran, bilo o gostovanjima na brojnim kulinarskim događanjima ili stručnim predavanjima. Na bujajućoj hrvatskoj gastronomskoj sceni postao je jedan od glavnih stupova i autoritet kada je riječ o ribi, a mi imamo zadovoljstvo nazvati ga kolegom jer je dio stalnog tima chefova u časopisu StoryGourmet.
Bilo je samo pitanje trenutka kada će se ponovno otisnuti u televizijske vode, a iz vijesti koju vam ekskluzivno donosimo jasno je da je samo čekao pravu ponudu. Kao prvi hrvatski chef na 24Kitchenu ulazi u društvo legendarnih Gordona Ramsayja, Hestona Blumenthala, Jamieja Olivera, ali i novih kuharskih TV zvijezda koje su svakodnevno u domovima gledatelja diljem Europe. Od početka emitiranja 2011. u zemljama Beneluxa do danas, 24Kitchen gleda se u Portugalu, Nizozemskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Finskoj i Turskoj. I dok su chefovi iz Srbije Ljubomir Stanišić i Nenad Veljković već dobro poznati gledateljima 24Kitchena, a odnedavno svoju emisiju ima i Primož Dolničar iz Slovenije, hrvatske će boje od ove zime braniti šarmantni i naočiti David Skoko koji samo za Story otkriva detalje emisije, ali se i osvrće na svoj život u posljednje četiri godine, otkako je postao zvijezda. Kako se slava odrazila na njegov brak s Anom Bako Skoko, s kojom je prvi poljubac razmijenio prije 24 godine, koliko se promijenio kao kuhar i razmišlja li još 24 sata na dan isključivo o kuhanju, nova zvijezda 24Kitchena otkriva u odgovorima na prigodna 24 pitanja.
Story: Čestitke na novom projektu i činjenici da ste postali prvi hrvatski chef na popularnom televizijskom kanalu 24Kitchen! Kako je došlo do te suradnje?
Hvala! Ovo je vrhunac moje televizijske karijere i ostvarenje najluđih snova. Fox Hrvatska već dulje lobira za hrvatsku emisiju na kanalu 24 Kitchen. U regiji već ima nekoliko emisija s kuharima iz Slovenije i Srbije, a mislim da je sad pravo vrijeme za hrvatsku emisiju. Kuhamo ovo već neko vrijeme, sad je spremno za serviranje!
Story: Kako se osjećate prije početka snimanja, što očekujete, što se očekuje od vas?
Mogu priznati da me malo frka, neka pozitivna unutarnja nervoza, leptirići u trbuhu. Emisija će biti predstavljanje jednostavnih, tradicionalnih domaćih jela s malim twistom. Od mene se očekuje da radim tri jela po epizodi - predjelo, glavno jelo i desert, a to će najčešće biti jela na kojima sam odrastao. Jela će uglavnom biti od jednostavnih, lako dostupnih namirnica koje će gotovo svatko tko voli kuhati lako moći sam skuhati. Ma jedna lijepa domaća kuhinja.
Story: Jeste li dosad bili pasionirani gledatelj 24Kitchena, imate li omiljenu emisiju ili lice toga kanala?
Iskreno, jako malo gledam televiziju. 24Kitchen često se vrti kod mene kod kuće, ali rijetko sam kod kuće pa stignem samo škicnuti koju emisiju. Ima tamo puno kuhara, od velikih faca poput Jamieja Olivera, Rudolfa van Veena, Gordona Ramsayja... koji su svemir za sebe, do krasnih putopisno-gastronomskih emisija, divnih slastičara i zaljubljenika u kuhanje koji i nisu chefovi, ali odlično kuhaju. Ima strašno puno zanimljivih igrača na tom kanalu. Osobno nemam nekog favorita, svaka emisija kuha neku svoju priču.
Story: Već imate iskustva s kuharskim TV formatima, bili ste zvijezda ‘Jezikove juhe’ te ‘Krušaka i jabuka’, kako danas gledate na te formate, što ste iz njih naučili, što ćete moći primijeniti u novoj televizijskoj avanturi?
Svaki takav angažman donosi novo iskustvo. ‘Jezikova juha’ bio je moj prvi samostalni TV angažman i mogu reći da je to bilo vatreno krštenje. I dobro da jest, izišao sam čvršći i jači, spremniji na nepredviđene situacije. ‘Kruške i jabuke’ bile su krasan projekt koji smo radili u odličnoj atmosferi, s divnom ekipom u studiju i imam samo pozitivne doživljaje s tih snimanja. Mogu reći da sam puno naučio o ponašanju ispred i iza kamere, što će mi definitivno olakšati sudjelovanje u ovom showu.
Story: Jeste li bili spremni na sve što je došlo uz prvo pojavljivanje na TV ekranima, koliko ste se od tada promijenili?
Nisam bio spreman na ono što je uslijedilo nakon pojavljivanja na televiziji, ali čovjek se navikne na svašta. Sve mi je to bilo jako novo! Događalo se da me gospođe zaustave na tržnici i zatraže da im osmislim meni za ručak iz vrećice namirnica koje su upravo kupile, zviždukanja prodavačica i krkanskih dobacivanja muškarčina s pivom sa zidića pokraj trafike. Uglavnom zezanje! Naravno da sam se promijenio, stalno se mijenjam, potpuno sam drukčija osoba od one kakav sam bio kada sam imao 18 godina, 25 ili one od 30 i sada sa 42 godine. Glupo bi bilo imati feeling da možeš ostati isti unatoč okruženju koje se stalno mijenja i svaki dan utječe na tebe.
Story: Što vam je sve televizijska slava donijela, i dobro i loše?
Donijela mi je uglavnom pozitivne kritike na ono što radim i brdo novih iskustava i poznansta-va. Donijela je našem poslu u restoranu Batelina nešto malo više promocije, a samim time i konstantniju popunjenost. Donijela mi je priliku da sudjelujem u mnogo drugih projekata vezanih uz gastronomiju, a nisu izravno povezani s radom u kuhinji Bateline. Loših malo, poneka zavist te tu i tamo zlonamjerna kritika. Teže mi pada činjenica što zbog puno angažmana imam manje vremena za odmor i obitelj.
Story: Koji je vaš generalni stav prema kuharskim programima, stvaraju li idealističnu sliku kuharskog svijeta ili pomažu baciti svjetlo na vaše zanimanje?
Kuharske emisije su za kuhare koji su to voljni raditi dobar poligon za vlastitu promociju i promociju lokala u kojima kuhaju. Ponekad su previše idealistične, ali to je ipak show bussines. Gledateljima su kuharske emisije zanimljive jer se relativno lako poistovjetiti s kuharom, ljudi kuhaju kod kuće svaki dan - ručak, večera. S telke pokupe neku foru i to je super. I samo kuharstvo kao zanimanje postaje sve popularnije.
Story: Je li televizijska slava pomogla ili odmogla vašem obiteljskom restoranu Batelina? A vama u profesionalnom smislu?
Svaka promocija i svako pojavljivanje u medijima donosi restoranu neku reklamu. Mislim da je sudjelovanje u TV showovima donijelo popularnost meni osobno i, kao što sam rekao, malo veću popunjenost restorana, što je dobro. Meni je donijelo novo iskustvo te lakši i jednostavniji odnos s medijima. Danas mi više nije problem stati pred kameru ili dati intervju, a nekad je bio.
Story: Možete li nam otkriti pokoji detalj o vašoj emisiji na 24Kitchenu, što gledatelji mogu očekivati, po čemu ćete se izdvojiti od ostalih kuhara i emisija na tom kanalu?
Emisija će se zvati ‘David Skoko: Stari gušti, nova kužina’ i predstavljat će tradicionalnu kuhinju s malo modernijim izričajem. Od mene se očekuje da predstavim jednostavna, ali zanimljiva tradicionalna hrvatska jela široj publici 24Kitchena. Kad dobijete zadatak koji taj TV format očekuje, onda dobijete i određene upute. One su vrlo jednostavne - trebam biti pozitivan, zabavan i nasmiješen, hrana mora biti jednostavna, ali zanimljiva, šarena, ukusna i lako dostupna. Na 24Kitchenu već ima sličnih formata, ali jednostavno ću pokušati biti svoj. Važno je što ćemo predstaviti hrvatsku kuhinju u emisiji koja će se gledati u regiji, ali nadamo se i šire, jer naša kuhinja zavređuje medijski boom kakav je doživjela i Hrvatska kao turistička destinacija.
Story: Koga od kolega tamo vidite kao izravnu konkurenciju?
Novi sam igrač na terenu i trenutačno su svi koji već kuhaju na 24Kitchenu veće face od mene. Dajte mi malo vremena da se dokažem, onda ćemo o konkurenciji.
Story: S kim biste voljeli surađivati?
U posljednje vrijeme najzanimljiviji mi je Maksut Askar iz Turske. Upoznao sam ga proljetos u Šibeniku na Chef’s Stageu i volio bih s njim surađivati, super je lik. Ljubomira Stanišića poznajem već godinama i volio bih nešto raditi s njim.
Story: Što intimno očekujete od emisije, što biste njome ponajprije željeli postići?
Bilo bi lijepo kada bi emisija otvorila nove mogućnosti i želju neke produkcije da sa mnom snimi neki lijepi putopisni serijal. Da lijepo putujemo uokolo, snimamo, kuhamo i jedemo.
Story: Hoćete li zbog snimanja u inozemstvu puno izbivati iz Bateline te iz kuće? Kako je vaša obitelj reagirala na vijesti?
Definitivno ću puno izbivati, snimanje će trajati gotovo mjesec dana i održat će se u Sofiji u Bugarskoj. Supruga će biti sa mnom na snimanju, što će mi jako olakšati boravak i rad tamo. Znam kako to ide, to je naporan posao, snimaš po cijele dane, nema tu previše milosti prema ljudima, sve je fokusirano na to da se napravi dobra emisija. Klincima je to super, moći će se hvaliti da će tatu opet gledati na televiziji. Batelina je dobro uhodan obiteljski posao i bez problema funkcionira i kada me nema u kuhinji. Možda se malo i odmore od mene... znam biti jako naporan.
Story: Kako se vaša supruga nosi s vašom popularnošću, ponajprije među ženskom publikom posljednjih godina, jeste li imali neželjenih situacija s obožavateljicama, kako ste ih rješavali?
Zapravo sam joj jako smiješan. Moja Ana je totalno cool osoba i njoj je to najčešće zabavno. Više to utječe na mene i živcira me. Zajedno smo 24 godine i strašno se volimo, baš smo podrška jedno drugome. U redu je sve što radim dok ne utječe na našu vezu, a ne utječe.
Story: Mislite li da je vaš izgled jedan od faktora zbog kojeg ste traženi na televiziji, kako se zbog toga osjećate, je li to teret ili vam godi?
Moj je izgled definitivno olakotna okolnost u ovome što radim. Ponekad mi bude glupo jer neke ljude s televizije uopće ne zanima što ću kuhati nego koliko ću visoko zavrnuti rukav tako da se tetovaže što bolje vide. Bez puno okolišanja, mislim da me izgled bolje prodaje. Definitivno je za telku bolje dobro izgledati!
Story: Jeste li posljednjih godina, u jeku popularnosti, ikad došli u fazu preispitivanja samoga sebe, prioriteta ili životnih vrijednosti?
Apsolutno. Svaki se dan preispitujem. Zašto to radim, što to radim, kamo idem, gdje uopće želim stići. I zasad to ide dobrim smjerom.
Story: Osjećate li pritisak kao jedini chef koji će braniti hrvatske boje na 24Kitchenu, jeste li spremni na potencijalne kritike ili čak zavist ovdašnjih kolega?
Kritika i zavisti ima stalno, ne biste vjerovali koliko. Na to sam se naviknuo, to je već godinama tako. Kada kuhate na određenoj razini, kada vaš restoran postane malo poznatiji i više pod povećalom javnosti, morate biti spremni na kritike jer njih ima i sastavni su dio ovoga posla. Do neke granice to utječe na mene, ali ne previše, radim ono što volim i meni je to super.
Story: Kako se inače nosite s kritikama, a kako sa stresom?
Kad je o kritikama riječ, poprilično sam cool, nije da se opterećujem onime što ljudi govore, pogotovo oni koje ne poznajem. Važnija mi je kritika mojih najbližih. A sa stresom se borim, ponekad me dovede u krizu. Nastojim što više biti aktivan i baviti se sportom te više vremena provoditi kod kuće. Najbolje me opušta kada sam s obitelji u vlastitom domu.
Story: Osim televizijske, u posljednje vrijeme gradite i sve ozbiljniju edukatorsku karijeru, često održavate predavanja i sudjelujete u raznim društveno angažiranim projektima poput Terra Madre, kojim se nastoji probuditi svijest o važnosti očuvanja autohtonih namirnica i identiteta. Koliko vam je to važno i kao kuharu i kao osobi, mislite li da možete promijeniti nešto na tom polju?
Edukacija kuhara je iznimno važna. Na sreću, imam mogućnosti i vremena učiti, putovati i skupljati znanja koliko god mogu posvuda po svijetu. Radio sam s kuharima od Vijetnama, Por-tu-gala, Francuske, Italije, Kenije do Indonezije. Učio sam od ljudi koji obožavaju hranu, što i dalje radim. Kada sam dobio priliku prenijeti svoje znanje, bio mi je to velik izazov, prije svega zato što sam se pitao mogu li ja to uopće i treba li uopće moje znanje nekome. Oduševilo me kako su mladi kuhari koji su sudjelovali u mojoj prvoj radionici pozitivno reagirali na ono što sam im pokazao. Počeo sam uživati u poučavanju onih koji žele naučiti nešto iz mojeg aspekta kuhanja i mogu reći da svaki put i ja naučim nešto novo i o ljudima i o hrani. Kada je riječ o čuvanju identiteta, mislim da hrvatska gastronomija može opstati i postati važna samo ako se temelji na autohtonim namirnicama. To je u praksi jako teško izvedivo jer se kod nas proizvodi relativno malo kvalitetne hrane. Dolazim iz ribarske obitelji i u ribu se razumijem više nego u druge namirnice pa to promoviram, način kuhanja temeljen na lokalnom ulovu i autohtonim morskim plodovima. Smatram kako je to jedina šansa da postanemo prepoznatljivi, da imamo neke lokalne karakteristike, da ljudi dođu k nama zbog iskrene, dobro pripremljene lokalne hrane. Kod nas ima mnogo kuhara koji jako, jako, jako dobro kuhaju, ali većina nas ima problema s nabavom kvalitetnih namirnica. Kvalitetnih namirnica ima, ali ne sve što bismo mi željeli. U mom slučaju ribe ima dovoljno, to je sitna plava riba iz koćarskog ulova te riba iz lokalnog sezonskog ulova malih ribara, sva manje cijenjena riba koja u većini slučajeva odlazi na strana tržišta i ne zadržava se u većim količinama u našim ribarnicama. Upravo bismo se toj ribi, koje ima puno, trebali više posvetiti. Jednako je i s povrćem te s domaćim uzgojem stoke. Možemo napredovati kao prepoznatljiva hrvatska kuhinja samo ako se okrenemo autohtonim proizvodima.
Story: U našem časopisu StoryGourmet jedan ste od stalnih suradnika, kako se osjećate s druge strane, u ulozi novinara, reportera, u čemu najviše uživate radeći za StoryGourmet?
StoryGourmet je krasan projekt koji me puno naučio i o sebi i o toj našoj gastronomskoj zajednici. Rad za takav časopis mi je potpuno novo iskustvo, svaki tekst koji sam napisao moj je iskren osvrt i moje stajalište o gastronomiji. Jako mi je drago što imamo časopis koji može dočarati struju svijesti nas kuhara. Neprocjenjiva je mogućnost da u takvoj mrcini od časopisa predstavimo svoje ideje i vizije.
Story: Otac ste dvoje djece, sina i kćeri, koliko su oni svjesni da im je tata javna osoba, kako reagiraju kad vas vide na ekranima ili u novinama, kako njihovi vršnjaci gledaju na to?
Oni su jako ponosni na svog tatu iako je tata malo kod kuće i rijetko se uspije družiti s njima. Iskreno pokušavam što više vremena provoditi s njima, ali obaveze su takve... mislim da su oni ponosni na mene. Radim lijepe stvari, stvari koje volim, potičem ljude na razmišljanje, inspiriram mlade, mislim da je to njima jako drago. A i fora im je vidjeti starog na televiziji, možda se malo i pohvaliti frendovima.
Story: Biste li svojoj djeci poželjeli karijeru vezanu uz kuhinju?
Svojoj bih djeci poželio puno sreće i da se bave čim god hoće. Kao klinac nisam previše razmišljao o kuhinji i profesionalnom bavljenju kuhanjem, a vidi me sad. Kuhanje je super, kuhanje je strast koja po mome mišljenju nema neke izravne veze s profesionalnom kuhinjom. Čak slobodni kuhari, oni koji kuhaju sebi za gušt, više uživaju u kuhanju nego profesionalni kuhari. Profesionalno kuhanje je velika obaveza i zanat posvećen uglavnom repeticiji. Dok drugi slave, vi rintate. Neka moja djeca nađu svoju strast i nitko sretniji od mene.
Story: Što vam je danas glavni pokretač u životu i poslu, a što je to bilo prije deset godina?
Prije deset godina nisam razmišljao ni o čem drugome nego o kuhanju. živio sam i sanjao kuhanje i sve je bilo usmjereno samo na kuhanje u Batelini. To je bilo razdoblje života u kojem sam bio potpuno posvećen samo kuhanju u obiteljskoj konobi. Sad se to malo promijenilo. Batelina je jako dobro uhodan posao pa ne moram biti prisutan svaki dan, cijeli dan u kuhinji da bi sve funkcioniralo kako treba. Ma nisam ni prije deset godina morao nego sam to želio. Sada su mi se otvorile neke nove mogućnosti i sazrio sam. Stalno se pojavljuju novi projekti, poneki prihvatim i odradim s guštom, a povremena promjena radne atmosfere jako mi dobro dođe, inspirira me i gura naprijed, otvara nove ideje i mogućnosti.
Story: Gdje se vidite za godinu, gdje za pet, a kako biste voljeli da vaš život izgleda za deset godina?
Za godinu dana vidim se kako baš u ovo doba godine krećem snimati dobru putopisnu emisiju i želim da to bude dobra zezancija. Za pet godina vidim se u rekonstruiranoj Batelini, na istome mjestu gdje sam bio prije deset godina, kuhajući luđe nego ikada prije s mladom ekipom koja sada sazrijeva u našoj kuhinji. Za deset godina vidim se kako šest mjeseci u godini plovim sa svojom dragom na nekoj jedrilici, a šest mjeseci provodim u Brazilu. Da ne radim ništa, da sam u penziji. Neće se to dogoditi. Realno, ne vidim se daleko od sadašnjeg stanja. U biti još sam mlad, za deset godina imat ću pedeset i koju, ne’š ti, život je još dug!
