Još samo dva mjeseca dijele glazbenika Alana Hržicu i njegovu suprugu Ricardu od trenutka kada će postati roditelji. 'Čekamo malenog Davida, sanjamo ga, razgovaramo s njim... Počeli smo se gnijezditi, pripremamo mu mjesto. To me trenutačno zaokuplja', govori nam Alan koji je u braku godinu i pol dana, a suprugu je upoznao u Međugorju. 'Bio sam malo nasrtljiv pri upoznavanju. Koristio sam sve moguće aplikacije - SMS, Viber, WhatsApp, e-mail - kako bih je izveo. Opirala se neko vrijeme, ali na kraju je popustila', sa smiješkom govori Zagrepčanin.
'Kod nas nema podjele poslova. Uključena je čak i u moj posao, zajedno donosimo odluke, zna cijeli moj dan, ja znam njezin... Da mogu, vodio bih je posvuda sa sobom, ali zbog trudnoće ne može sa mnom putovati. Ona je ujedno glavni financijski direktor u obitelji. To je naša gorka istina', našalio se Alan.
Iako među njima vlada neopisiva ljubav, svjesni su toga da samo ona nije dovoljna i da brak zahtijeva puno rada. 'Dijelimo jednake stavove i to je bila dobra podloga za dalje. Kratko smo hodali, nismo morali dugo odlučivati jer smo se po svim pitanjima prepoznali. Imamo predivan brak i mislim da je to zbog toga što smo imali dobar temelj. Rekla bih da je brak drukčiji od veze. Kad počneš s nekim živjeti, dijeliti svakodnevicu, to zahtijeva trud. U nekim trenucima moraš biti manje sebičan, prvi se ispričati, razmisliti o nekim postupcima. Brak je rad na sebi, na odnosu...', pojašnjava Ricarda koja je, kao i Alan, prije nekoliko godina na prvo mjesto odlučila staviti Boga i okrenuti se vjeri. Naime, u 21. godini Alan je ostvario san o pop karijeri, no umjesto oduševljenja, sve što je osjećao bila je ispraznost koja je rezultirala poročnim životom i depresijom.
'Odustao sam od glazbe, mislio sam da se time više neću baviti. Umorio sam se kada sam ušao na estradu i vidio kakva je to igra. Onda sam osjetio silinu Božje ljubavi koja me dovela do suza. Otkrio sam živog Isusa. Proces katarze trajao je godinama i danas sam uvelike slobodan čovjek. Slobodan od poroka, loših navika, slabosti, navezanosti... Odnosno, uvijek sam u stanju odlučiti se za dobro iako je protiv navika, želje...', kaže Alan koji se glazbi vratio spontano, tako što je otišao na Kamenita vrata s gitarom.
'Nas sedam počelo je ondje svirati i moliti. U početku smo ljudima možda bili smiješni, no iz tjedna u tjedan počelo se okupljati sve više njih. Zatim smo pokrenuli Facebook stranicu i sve je eksplodiralo. Kad smo imali prvi koncert, mislio sam da će biti 200 ljudi, a na kraju ih je došlo more. Sa svećenicima isusovcima iz bazilike u Palmotićevoj ulici odlučio sam napraviti nešto dobro, pokrenuti dobrotvorni rad, nešto da osjećaju pripadnost. Tako je nastala molitvena zajednica Srce Isusovo', kaže Alan, ujedno voditelj zajednice koja svaki utorak u molitvi na Kamenitim vratima okuplja mnoštvo ljudi.
'Zajednica ima aktivne službe kao što su pomoć siromašnima, nezbrinutoj djeci, bolesnoj djeci, starima i nemoćnima. U posljednje vrije-me uhvatio sam se ukoštac s dečkima koji su imali problema s porocima, tu je i Marin Ivanović Stoka. Vizija nam je da svi koji bi energiju željeli usmjeriti na nešto dobro imaju otvorena vrata, da imaju s kim razgovarati jer vlada deficit kvalitetnog razgovora. Imamo stručne ljude', ističe 39-godišnjak koji je sa zajednicom 2016. dobio nagradu Porin za najbolji album u kategoriji duhovne glazbe. Nominacija ga čeka i ove godine, i to samostalno za album ‘Nova stvorenja’.
'Ovo je moj prvi samostalni album duhovne glazbe na kojem sam dugo radio. Objavljeno je sedam pjesama s albuma i svaka od njih ima više od sto tisuća pregleda na YouTubeu. Ima nekoliko novih koje ću izdati u sljedećih godinu, dvije', kaže nekad vrsni tekstopisac koji se zbog silnih obaveza danas manje bavi pisanjem, a više promocijom zajednice i pjesama.
'Jedna mi je djevojka na e-mail poslala pjesmu ‘Ti si onaj koji voli’. Taj je singl upravo objavljen. Ona je tragično preminula nakon što mi je poslala pjesmu - grom ju je pogodio na grobu njezina oca. Nešto prije smrti doživjela je prosvjetljenje i htjela se baviti duhovnom glazbom pa sam osjetio povezanost s njom u emociji prema Bogu i odlučio napisati glazbu za taj tekst', otkriva Alan.
'Možda u početku vjera izgleda kao nešto puno zabrana, no kad čovjek prođe početni put koji je težak, tek tada doživi ljepotu da se divi svemu što je Bog stvorio', poručuje, a u istom će duhu odgajati i sina.
