Zavoljeli smo je kao talentiranu 15-godišnju djevojčicu koja je nastupala u talent showu. Kako nam je ispričala, nikad tu popularnost nije doživljavala previše ozbiljno. I dalje je išla u školu, družila se s vršnjacima, a da može, sve bi to ponovila. Tijekom posljednjih deset godina mnogo je naučila o sebi, dobila stipendiju na glazbenom koledžu Berklee u Bostonu, upisala Pravni fakultet u Zagrebu, od čijeg je završetka dijeli samo nekoliko ispita, proputovala svijet, zaljubila se, preispitivala se hoće li se vratiti glazbi. I sad je tu. Franka Batelić mnoge je oduševila novom baladom ‘S tobom’ i time na najljepši način najavila povratak na scenu. Bio je to povod ekskluzivnom intervjuu za Story u kojem nam je 25-godišnja pjevačica govorila i o željama, otkrila što joj smeta, prisjetila se zanimljivih trenutaka u karijeri, što očekuje od ljudi, a otkrila nam je i što najviše voli kod dečka Vedrana Ćorluke, 31-godišnjeg nogometnog reprezentativca, te planiraju li novi korak u vezi.

Story: Prije pet godina izdali ste pjesmu ‘Run’, godinu poslije ‘Ljubav je’, nakon čega je uslijedila četverogodišnja stanka. Niste snimali pjesme, nije bilo koncerata, posvetili ste se, kako ste rekli, Pravnom fakultetu. Zbog duge stanke mogli su se čuti komentari da ste odustali od glazbe. I evo nas ovdje. Snimili ste baladu ‘S tobom’ i za nju vizualno raskošan spot u Škotskoj. Je li to nastavak karijere ili svojevrsni novi početak? Ne bih rekla da je sasvim novi početak, ali mogu reći da sam ovom pjesmom baš ona prava ja! S potpunim glazbenim stilom i pričom. Mislim da sam zrelija, zapravo znam što želim i sve me to jako veseli. Story: O kojem je glazbenom stilu riječ? S kim surađujete? U čemu ste to pronašli sebe? Nova pjesma to najbolje predstavlja. U njoj mogu najbolje iskazati emocije. Naravno, osim balada volim i živi ritam poput funka, ali ovakvu glazbu stvarno osjećam. Prvo što sam rekla kada sam čula pjesmu bilo je: “To je to. U tom smjeru moram ići”. U smjeru u kojem su važni glas, interpretacija, emocija. To je bila ljubav na prvo slušanje. Dugo sam tražila kako se vratiti glazbi, a da to ne bude polovično i da pritom budem zadovoljna. Srela sam Branimira Mihaljevića prije nastupa u baletu ‘The Great Gatsby’ u Areni i osjetila da ga moram pitati ima li pjesmu za mene. Odgovorio mi je da baš ima nešto dobro, i to je bilo to! život se posložio tako da je pjesma zapravo pronašla mene. Osim s Branimirom, surađivala sam s Bra-ni-mirovom suprugom Sandrom koja je s Igorom Iva-novićem režirala spot, Teom Matičević iz frizerskog salona Opium, vizažisticom Kristinom Hoš-njak, mojim menadžerom Sinišom Bevandom i njegovom suprugom Jasenkom, koja mi je stilistica. ©to je naj-važnije, svi smo prijatelji pa radimo potpuno opušteno.
Story: Kako ste se odlučili videospot snimiti u Škotskoj? Kad sam poslušala pjesmu, razmišljala sam gdje bismo mogli smjestiti priču. Osjećala sam da bi se trebala događati u prirodi, na kiši, među klisurama, u zelenilu. Napokon, pronašli smo povoljne avionske karte i odlučili se za Edinburgh. Bilo je to naporno, ali prekrasno iskustvo. Ispalo je nekako mistično i moćno. Story: Jeste li unaprijed znali lokaciju ili ste je pronašli tek kada ste došli u Edinburgh? Kako obožavam putovati, nije mi bio problem satima proučavati lokacije pomoću Google Mapsa. A kad smo došli onamo, vozikali smo se i zajedno tražili idealna mjesta. Tijekom snimanja sklanjali smo se od kiše, ali uvijek bi nas uhvatila. Bježeći od kiše u jednom trenutku zatekli smo se pokraj napuštenog dvorca na kojem je pisalo da se u njega ne može ući. Na kraju smo ondje snimili predivne kadrove. Prije početka snimanja sreli smo gospodina koji čuva dvorac, a kada sam ga pitala za dopuštenje, bila sam u bijeloj haljini, vjenčanici. Ništa mu nije bilo jasno. Nakon što se dobro nasmijao, priznao je kako je pomislio da sam odbjegla nevjesta. Stvarno je sve vrijedilo truda, pogotovo dvorac u kojem osjećate sve te godine, prohujala vremena.
Story: Po svemu sudeći, ljestvicu ste visoko postavili. Kompromisi ne dolaze u obzir na štetu kvalitete pjesama? Nema kompromisa. Mislim da publici treba ponuditi nešto kvalitetno jer ljudi vole slušati. Imam sreću što se u mojoj obitelji uvijek slušala odlična glazba, blues, soul, funk, i uz nju sam odrasla. Naravno da mi neće svaka pjesma biti balada, ali sigurno će to biti dobra glazba. Story: Kakve su reakcije na pjesmu? Nisam očekivala toliko dobrih komentara. Iskreno, bilo me strah odjednom se vratiti, pitala sam se što će ljudi reći. Imala sam tremu. Otkako je izišla pjesma ‘S tobom’, neprestano primam poruke, među ostalim, da pjesma dira do suza. To mi je iznimno drago jer u meni dok pjevam izaziva buru emocija. Baš je moćna! Vidjet ćemo što će biti dalje. Story: Tijekom višegodišnje stanke studirali ste i putovali. Jeste li se katkad preispitivali, imali krize i pitanja: Što dalje? Glazba ili pravo? Tko vam je pomogao u odlukama? Naravno. Svakodnevno je bilo pitanja i nedoumica, ali tijekom te četiri godine nije bilo pravog trenutka da se vratim. Nisam se osjećala tako. Svi koji me poznaju znaju da živim s glazbom, da je po cijele dane slušam i pjevam. Bilo je kriza i pitanja: “Zašto nisam nastavila karijeru? Kako da se vratim?” Ali stvarno nije bilo idealnog trenutka.
Story: Jeste li sebi postavljali takva pitanja zbog poljuljanog samopouzdanja ili straha? Zapravo ne zbog toga što ste naveli nego zbog sumnje imam li nešto dobro ponuditi hrvatskoj glazbi ili trebam poći drugim putem. Ipak mi se profesionalna glazba dogodila dok sam bila jako mlada. Mislim da mi je trebalo to vrijeme. Možda je bilo predugo, ali kada se osvrnem na te četiri godine, čini mi se da su prošle kao san. Ništa se nije promijenilo, i dalje sam ista, unatoč svemu što mi se dogodilo u međuvremenu. Pitali ste me tko mi je pomagao savjetom. Vedran mi je govorio da se moram vratiti glazbi. Vidio je da bez glazbe nisam potpuna. Kad bih imala te svoje eskapade, smirivao bi situaciju. Zaslužni su i moja mama i brat koji su me poticali. No svi su vidjeli da još nije došlo pravo vrijeme. Story: Slušate li ipak najviše sebe? Ponekad bih se dogovorila sama sa sobom, ali često bi se dogodilo nešto na što ne bih računala. Nisam htjela izići u javnost s nečim s čime nisam tisuću posto zadovoljna. Ali sad se sve poklopilo, kao da me Bog odveo tu. Story: Dakle, niste brzopleti, ne želite iznevjeriti publiku? Pristupate li svemu tako? Opekla sam se na pogreškama, često sam bila brzopleta. Naučila sam da treba slušati sebe, biti iskren i fer. Tako je najbolje. Ljudi to prepoznaju. Kada radiš nešto što nisi ti, to se vidi. želim biti iskrena i kad je riječ o obitelji, prijateljima, dečku...
Story: Kakvi su planovi? Album, koncerti? Tek sam počela. Bit će koncerata, polako. Izdavat ćemo pjesmu po pjesmu i nadam se da ćemo do kraja iduće godine imati album. Story: Spomenuli smo balet ‘The Great Gatsby’ u kojem ste nastupili u listopadu. Ka­ko ste dobili taj angažman? Je li to bila najbolja uvertira u ovo što sad radite? Nazvao me menadžer Siniša i pitao: “Sjediš li? Pitali su me bi li otpjevala pjesmu iz Gatsbyja i snimku poslala u Ukrajinu kako bi te angažirali?” Nisam imala pojma o čemu je riječ, samo sam čula da je posrijedi balet i odmah pristala. Nakon što sam pristala, glavom mi se počelo vrtjeti stotinu pitanja, je li to dobra ideja. Nisam htjela samo nešto otpjevati i nestati. željela sam da napravimo plan i zakucamo kako treba. Na kraju sam nastupila, a pjesma je bila fenomenalna, kao i cijeli balet. Prekrasno iskustvo u Areni i tada sam stala na pozornicu nakon četiri godine. Story: Velika pozornica nije vam strana. Prije četiri godine nastupili ste u Areni Zagreb prije Beyoncé. Čega se rado sjetite s tog događaja? To je bilo nestvarno iskustvo. Dogodi mi se da se nekih velikih događaja čak i slabo sjećam zbog velikog uzbuđenja i koncentracije da sve ispadne najbolje. Zanimljivo je bilo naše upoznavanje nakon mog nastupa. Još sam se tresla, došla iza pozornice i preda mnom se pojavila Beyoncé. Prekrasna je cura, normalna, topla. Iznenadilo me koliko je zapravo sitna. Uvijek mi je bila idol u djetinjstvu. Story: Kada ste doživjeli sav taj sjaj, plesače, produkciju koji prate njezine nastupe, jeste li poželjeli i vi imati takvu karijeru? Mislim da je to iznimno teško. Ljudi nisu ni svjesni toga. To nije nikakav luksuz, nego se radi po cijele dane. Sve je užurbano, stalno su probe, nakon nastupa se pakira i putuje na drugi kraj svijeta da bi se sve ponovilo. Velika je to disciplina, mislim da to ne može raditi mnogo ljudi. Pitali ste me bih li sebi to poželjela? S obzirom na to da jako volim glazbu, voljela bih. S druge strane, imamo sreću što je Hr-vatska toliko mala da ne moraš puno putovati, dobru karijeru možeš ostvariti i u manjim okvirima. Svaki je posao težak, a bavljenje glazbom smatram najljepšim. Putuješ, upoznaješ ljude, usrećiš sebe i druge. To je bogatstvo ovog posla. U svim teškim trenucima glazba te odvodi u neki drugi svijet, lakše je s njom. Story: Pišete li sami pjesme? Skladam na engleskom jeziku i neke sam snimila na koledžu u Bostonu. Nisam ih još izvodila kod nas, što ne znači da neću. Story: Jeste li poželjeli ostati u Americi i ondje graditi glazbenu karijeru? Mnogo mi se toga dogodilo pa sam se odlučila vratiti, odnosno ostati u Hrvatskoj. U Americi mi je bilo prekrasno, puno toga sam naučila, upoznala ljude s kojima sam i danas u kontaktu. Svim bih mladim ljudima savjetovala da odu iz sigurne zone i probaju što god ih zanima. Da ne odustaju samo tako. I meni je cijelo vrijeme bilo u glavi da ne smijem odustati od ovoga što volim jer bi me cijeli život kopkalo. I sada sam sretna! Story: Spomenuli ste da vas je dečko Vedran Ćorluka poticao da se vratite glazbi? Tako je. Jako su mu se svidjeli pjesma i videospot, pogledao ga je dvadesetak puta. Aps-olutno me podržava i sretna sam zbog toga. Story: Je li uz vas zavolio različite glazbene žanrove? Naravno. Stalno spominjem da ćemo, kad ponovno budemo išli u New York, obići klubove u kojima se svira funk te izdavačku kuću Motown. Story: Znači, kod vas nema cajki? Nema, samo dobra glazba. Story: Nedavno je objavljena dirljiva priča o tome da ste Vedran i vi postali kumovi Joyu i Patricku, afričkoj djeci u sirotištu Mali dom koji je osnovao fra Miro Babić u mjestu Subukija, u kojem se brine i o djeci s invaliditetom koju su roditelji napustili, te podigao misijsku školu St. Francis. Kako je došlo do toga? Ne znam objasniti, ali cijeli sam život na neobjašnjiv način povezana s Afrikom, baš me uvijek nešto vuče prema Keniji. Jednom sam na televiziji gledala intervju s fra Mirom Babi-ćem i počela istraživati o njegovoj misiji. Pro-či-tala sam da se toj djeci može uplatiti neki iznos za školovanje, školski pribor, smještaj, hranu i osnovne životne potrebe. Najprije sam nazvala Vedrana koji se odmah složio pa smo uplatili iznos Joyu i Particku. Oni su bili toliko oduševljeni da smo se rastopili. Volonteri iz Malog doma prekrasni su ljudi, dopisujemo se godinu dana. Poslali su nam fotografije djece i pisma. Po-ha-đaju srednju školu St. Francis. Velika nam je želja i svakako ćemo ih posjetiti u Keniji. Sigurno iduće godine. Moram napomenuti da su mnogi ljudi iz Hrvatske kumovi toj djeci. To je prekrasno, a volonteri se zaista potrude da ljudi imaju osjećaj da su stvarno nešto konkretno napravili za tu djecu. Sva-kome bih preporučila da na taj način pomogne, a time najviše pomažemo sebi. Osje-ćaš se jako dobro. Kada sam dobila pisma naših kumčeta, nisam znala bih li se smijala ili plakala. A fra Miro je fenomenalan čovjek. Otišao je u Keniju i sagradio sirotište ni iz čega. Kada je kratko boravio u Hrvat-skoj, bila sam u Rusiji. No svakako ćemo se vidjeti.
Story: Kako je Vedran reagirao kada je vidio pisma? Jednako kao i ja. Već jako dugo o tome razmišljamo i razgovaramo. želimo pomoći. Kad vidite djecu kojoj ste pomogli, to je neopisiv osjećaj. Oboje vrlo rado pomažemo. Story: Tko vas je potaknuo da budete takav filantrop? Jako volim ljude i uvijek vjerujem u dobro u ljudima. Smatram da ljudi nisu rođeni da budu loši. Takvi su i moji roditelji, tako da to vučem iz obitelji. Story: Pretpostavljam da je bilo i situacija kada ste se razočarali? Mislim da nitko nije prošao bez razočaranja u ljude, ali opet im vjerujem. Uvijek se nadam da će pobijediti dobro. Story: Izreka da bezobzirni bolje prolaze prema vašem mišljenju ne drži vodu? Smatram da osobe koje ne mare za druge i idu glavom kroza zid te na neki nemoralan način bacaju pod noge prave vrijednosti da bi dobili što hoće, u konačnici nisu sretni. Treba živjeti s time. Ipak bolje prolaze poštenjačine i fer ljudi. Tako bi barem trebalo biti. Story: Bez obzira na vaš glazbeni talent i obrazovanje, u medijima se više pisalo o pet godina dugoj vezi s proslavljenim nogometnim reprezentativcem Vedranom Ćorlukom. Je li vam smetalo što su vas ponekad znali stavljati u kontekst samo njegove djevojke? Smetalo bi mi, ali nikad se nisam osjetila manje vrijednom. Imala sam svoje filmove, radila, studirala i nisam se osjetila kao osoba u drugom planu. Postojim oduvijek i, naravno, uz Vedrana. Dopunjujemo se, imamo normalnu vezu kao i tisuće ostalih parova koji nisu poznati. Ni po čemu nismo bolji od njih. No smetale su mi sintagme u medijima ‘Ćor-lukina Franka’, tekstovi u kojima sam nečija cura. Pa zašto bi se u novinama pisalo o meni ako sam mu samo cura? To me jako frustriralo jer nisam htjela biti u javnosti ako povod nije bila glazba, bez pokrića. Nikoga ne sudim, ali nisam se osjećala dobro. Jednostavno sam tako odgojena. Naučila sam da ne treba čitati takve članke jer vidim da to nema smisla. Zato mi je sada drago zbog nove pjesme i odličnih reakcija, jer je to nešto moje. Kod nas ljudi općenito imaju predrasude prema sportašima i njihovim djevojkama i suprugama. Sve su to normalni ljudi. Po čemu su bolji od nekoga tko, primjerice, postavlja pozornicu? Story: Budući da Vedran igra u Moskvi, često boravite ondje. Kakvi su dojmovi? U Rusiji nisam nikad živjela, boravila bih na tjedan-dva i vratila se u Zagreb. Imala sam drukčiju percepciju o Rusima, ali kada sam ih malo bolje upoznala, mogu reći da su super. Otvo-reni su, kad nekog nešto pitaš na ulici, sve će ti pokazati. Moskva je svjetska metropola, ima genijalnih restorana, barova. Upoznala sam i divne ljude. Zapravo, Moskva mi nedostaje kada je dulje ne posjetim. Solidno sam naučila ruski jezik. Ma cijeli bih život mogla samo učiti strane jezike. Story: Je li vam proletjelo pet godina veze? Baš tako. Kao da smo se jučer upoznali. Story: Zbog čega vas Vedran uvijek iznova oduševi? Vedran je jako dobar čovjek. To je njegova najveća kvaliteta. Velika mi je podrška i ni u jednom trenutku ne bi stavio sebe ispred mene. Uvijek je tu za mene. Odlično funkcioniramo. Nesebičan je, svima bi pomogao. Iskren je. Malo je takvih ljudi. Iako smo različiti u nekim stvarima, slični su nam karakteri. Na istoj smo emotivnoj razini. A netko nas, primjerice, nikad ne bi spojio. Story: Zovu vas i zlatnim parom, oboje ste poznati. Ima li smiješnih situacija kada vam prilaze stranci? Vedrana stalno netko zaustavlja, ali sve je to u redu, ljudi prilaze dobronamjerno. Ima i u Rusiji takvih situacija. Story: Razmišljate li o koraku dalje? Zarukama, vjenčanju? Uživamo, lijepo nam je i ne opterećujemo se time. Kad se budem udavala, znat ćete. Story: Koje su vam božićne i novogodišnje želje? želim da smo zdravi i da se moja glazbena priča lijepo razvija. Da budem sretna u ovome što radim, sa svim dragim ljudima oko sebe! Razgovarala: Antonija Nazor Foto: Šime Eškinja, Story arhiva