Od 22. kolovoza u kinima se počinje prikazivati film ‘Transformers: Posljednji vitez’ u kojem glumi svestrani Velšanin Anthony Hopkins. Dobitnik Oscara, Zlatnoga globusa, Bafte i Emmyja priznaje da baš i ne zna o čemu je riječ u filmu, a objasnio je zašto su mu osim glume iznimno važni skladanje i slikanje.
Story: Gledamo vas u novom filmu iz franšize ‘Transformers’...
Nećete me valjda pitati da vam objasnim radnju filma. Jako je komplicirana i postoji cijela mitologija iz prijašnjih filmova koju, priznajem, baš i ne razumijem. Samo znam da glumim iznimno obrazovanog, ekscentričnog engleskog lorda i da je na snimanju bilo odlično. Mark Wahlberg bio je divan suradnik i lokacije su bile divne. Pojavio sam se, odjenuo kostim, izgovorio svoje rečenice i klonio se nevolja.
Story: Zahvaljujući Marku Wahlbergu pridružili ste se Twitteru?
Da, bilo smo na setu i pitao me želim li biti na društvenim mrežama. Pitao sam ga što je to i prva objava je video kako stojim do njega i nemam pojma što se događa. Ni dalje mi nije jasno, ali Twitter razumije moja supruga Stella i ona je za to zadužena.
Story: Vaše objave uvijek su vrlo pozitivne.
Za Valentinovo sam sa suprugom otišao na tržnicu i ona je ondje snimila video u kojem recitiram pjesmu i želim ljudima sve najbolje. Takav sam i ne znam zašto su na internetu svi tako očajni i napeti. Pa zar ne znaju da će jednog dana biti mrtvi? Treba uživati u životu!
Story: Kako ste se odlučili za glumu?
Nisam bio dobar u školi, nisam bio sretan i mislim da sam imao disleksiju, ali svi su mislili da sam glup. želio sam biti glazbenik, ali nisam smatrao da sam u tome dovoljno dobar pa sam postao glumac. Bio sam dječak pun bijesa, što me tjeralo naprijed.
Story: Zbog očeva savjeta odlučili ste okušati sreću u Hollywoodu?
Da, rekao mi je: “Lijepo je ovdje glumiti u svim tim klasicima, ali ne želiš li zaraditi neki novac?”. Bio je u pravu, savjetovao mi je da odem u Hollywood kao Richard Burton. Ondje sam se zaljubio u sunce, sve je bilo tako šareno, kao da ste stalno na drogama. Shvatio da je to odlično mjesto za život. Bio sam mladić koji pije svoju tekilu. Istodobno je bilo jako zabavno, ali i kao da ste u noćnoj mori.
Story: Prestali ste piti sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća.
Razdirala me sva ta luda energija i mogao sam se sa svime nositi samo uz alkohol, ali tada ne znaš kada treba stati. Sada čitam biografiju Johna Belushija koji je imao jednaku energiju i bijes kao i ja, ali on se uništio. Prepoznajem sebe u njemu. Naučio sam se s time nositi i više ne dopuštam da me bijes uništava. Sâm sebe sam usporio. Prije sam stalno hodao jako brzo i supruga bi mi govorila: “Prestani tako hodati, uspori”. Umirio sam se i sada koristim energiju za slikanje i skladanje.
Story: Žalite li za čime?
Napravio sam brojne pogreške, ali ne žalim zbog toga. Nije mi žao bijesa, nije mi žao što sam toliko pio. život može biti bolan, ali takav je svima. Treba prijeći preko svega i raditi najbolje što možeš. Najbolji čaj pravi se s kipućom vodom.
Story: Prije desetak godina dijagnosticiran vam je Aspergerov sindrom, mislite li da vam je on pomogao ili odmogao u odabranom pozivu?
Definitivno gledam ljude na drukčiji način. Volim ljude i zanima me kako razmišljaju, ali volim i biti sam. Ne razmišljam previše o tome, nego samo prihvaćam uloge jer sam glumac i to mi je posao.
Story: Rekli ste da volite biti sami, niste li okruženi prijateljima?
Ne, nemam puno prijatelja... samo jednog, možda dva. Nemam prijatelja među glumcima. Na setu producenti najčešće kažu da dan prije snimanja cijela ekipa mora ići na zajedničku večeru kako bi se svi upoznali, a ja uvijek pomislim “Zašto?”. Nisam gladan i ne želim nikoga upoznavati, ali pokušavam biti pristojan i smisliti neku ispriku da se ne pojavim. Toliko je dosadno sjediti i biti društven, a uz to i hrana je najčešće grozna.
Story: Bili ste prijatelj s glumcem Johnom Hurtom koji je preminuo početkom godine. Nedostaje li vam?
Ne. Smrt je dio života. Svi tako završimo i ne smiju vam nedostajati ljudi. Nema ih više i to morate prihvatiti.
Story: Burton je odrastao u istom kvartu kao i vi, a sada vam je u Malibuu susjed Bob Dylan. Družite li se?
Ne. Nisam ga nikada upoznao. Poslao mi je lijepu rukom pisanu poruku u kojoj me pozdravio, ali nikada se nismo susreli iako stanujemo u istoj ulici. Ne znam zašto svi misle da sam bio prijatelj s Burtonom. Jednom sam otišao do kuće njegove sestre kako bih ga zamolio za autogram. Dao mi ga je i poslije sam ga još jednom susreo u garderobi prije predstave ‘Equus’.
Story: Najpoznatija vaša uloga ona je Hannibala Lectera u filmu ‘Kada jaganjci utihnu’. Je li to vaše najbolje ostvarenje?
Ne. Naučio sam tekst, došao sam i stavili su me u staklenu kutiju. Bila je dobra uloga, ali najbolje su one u filmovima ‘Na kraju dana’, ‘Legenda o motoru’ i ‘Nixon’. Ljudi mi prilaze i mole me da ponovim rečenicu iz filma “Well, Clarice...”. Meni je to dosadno, ali kažem je da se zabavimo. Najbolje što mi je snimanje filmova donijelo jest što me izvelo iz kazališta.
Story: Posljednjeg dana ove godine proslavit ćete 80. rođendan, razmišljate li o mirovini?
Imam osjećaj da bih umro da prestanem raditi. I zato idem dalje. Ne želim da sve ovo završi i zato ste zapeli sa mnom. Osjećam se dobro, stalno vježbam i nikada ne želim stati.
