Osmišljena je kao opozit ljetnoj bijeloj prozračnoj priči. Crna je trajna inspiracija za Charlie i sadrži njegov bazični kod te izražavanje crnom u bezbroj nijansi predstavlja način da se naglasi slojevitost razmišljanja. Recikliranim komadima pokazuje se koliko je Charlie nepodložan trendu.
Sama kampanja smještena je u tamnu pozadinu, jednostavno poderanog papira, te i sama scenografija dodatno akcentira recikliranje kao poruku. Nije ograničena vremenom u smislu ljetne ili zimske priče, jer se radi o vješto ukomponiranim recikliranim krojevima iz prijašnjih kolekcija, na kojima je intervenirano u smislu dekonstrukcije, našivanjem aplikacija ili ukrasnim prošivima te neočekivanim odabirom tkanina. Na taj način dobivamo novu All Black priču.
Reciklirani komadi su: Sako Tai 1997; Mantil Simona 2002; Prozirne hlače 2006; Haljina Til 2012; Black predimenzionirana jaknica 2016; Top gumeni tregeri 2017 ; Zgužvani šešir 2005... Lakoćom kombiniranja te spajanjem ozbiljnih komada s duhovitim dodacima stvorena je jedinstvena modna vizija. O suradnji Mare Milin i Charlija ne treba posebno pisati. Iz njihovog imaginarija izlaze uvijek novi neponovljivi vizuali koji ispisuju stranice hrvatske mode.
Mare Milin o kampanji: 'Dogovorili smo se, snimili smo. I onda je počeo moj roman toka svijesti. Nije bilo mišljeno kao zaključak ljetne priče. Bilo je mišljeno kao projekt koji se nadovezuje na ideju reciklaže Loredaninih prijašnjih radova. Zgužvan crni papir, rupe u papiru (davna Lorina želja, statično poziranje. Ali, ja i matematičko razmišljanje i predumišljaji- to ne postoji.
Sve se promijenilo u procesu. Dok sam gledala fotografije, ponovno i ponovno, svašta mi je padalo na pamet: mjesečeva kći, teksture bilja, katrana, nafte, noći…pa opet noć, mjesec, noć, mjesec, i tako unedogled. U umu zvučna kulisa: Beethovenova Mjesečeva sonata, Chopinova klavirska nokturna, zvukovi noći- i onda sam odlučila da je ovaj projekt logično i vizualno zaslužio da bude tamni opozit projekta One day. Poput Sunca koje noću obasjava Mjesec, pa on nama bude vidljiv, i, nasuprot tome, poput dana kada Sunce obasjava nas, tako se ponašaju i ove dvije priče.
Ova priča je komorna. Nije poput ljetne, koja je puna svjetla, zraka, vjetra i šuma mora. Ova priča u sebi nosi mir i tišinu specifičnu za noć, bjelinu kože naspram dubokog mraka okoline, bjelinu rukopisa(nja), na odjeći, modnih dodataka, naspram dubokog crnila odjeće.
Pejzažna tematika noći i mjeseca, biljnih momenata koji su pandan tkanju materijala od kojih je sačinjena odjeća, nadopunjuje modnu fotografiju. Fotografije modela na kojima se vidi pokret, zatim duple ekspozicije, također sugeriraju noć, noćno, kad ljudsko oko vidi mutne obrise nekoga, nečega, kad nam se „čini“ da smo vidjeli, čuli nešto u mraku. Miran, ozbiljan i svečan izraz lica modela, ponekad i umoran, po meni, prirodno je stanje ljudskog duha noću.
I, tako je nastao One night/Te noći. PS. Na snimanju nam se, inače, desilo malo čudo. Prikazano je odmah nakon naslovnog dijela kampanje. Ta fotografija stoji sama, nije dio diptiha. Eto i zašto. Oni koji poznaju mladu Loredanu Bahorić znat će. Drugi zaslužuju ovo objašnjenje. Na fotografiji je dvostruka ekspozicija. Jedno lice je prepoznatljivo lice Nike, našeg modela, a drugo Nikino lice je čudesnom transformacijom, na licu mjesta, postalo lice Loredane Bahorić, iz dana kada je i sama bila model. Nika i Lori nisu u rodu.
