Šarmantna 24-godišnja Osječanka Mia Dimšić, koja u posljednje dvije godine definira glazbenu scenu nizom hitova zarazne energije te jednako emotivnim stihovima, rijetko kada prelazi granicu dobrog ukusa kada je riječ o modi. Stilizirana po mjeri milenijalaca, popularna brineta i vlasnica hitova ‘Život nije siv’ te ‘Sunce, oblak, vjetar’ u svoj stil unosi dašak romantične vintage mode u kombinaciji s trendovima. Kako bismo istaknuli njezinu povučenu stranu, snimili smo je u editorijalu koji naglašava upravo to - jednostavnu, ali eteričnu ljepotu s dozom umjetničke distanciranosti. Baš kako to ona voli raditi u svojim pjesmama. Kako vam je bilo na snimanju editorijala? Jeste li se snašli u ulozi modela? Osjećala sam se baš ugodno zbog ekipe profesionalaca kojima sam bila okružena. Jako je zanimljivo, posebno ženama, malo pobjeći iz svakodnevnog stila i navika te odjenuti nešto potpuno drukčije i, u ovom slučaju, tematski. U ulozi modela još se osjećam pomalo čudno, iako mi je drago primijetiti da s iskustvom i sve češćim snimanjima postajem sve opuštenija pred objektivom, koji mi je na samom početku karijere bio doista najveći bauk.

Kakvo je vaše poznavanje mode? Koliko pomno birate odjevne kombinacije za nastupe? Nisam baš tipična žena kada je o modi riječ. Ne pratim modnu industriju i nisam sklona među prvima slijediti određeni trend. Uglavnom ga primijetim kada ga već svi ‘furaju’ i onda se priključim ako mi se sviđa ili ga jednostavno ignoriram. Mislim da je najvažnije osjećati se ugodno i dobro u nečemu. Tada upravo to na određenoj osobi na neki način postaje trend, čak i ako trenutačno nije. Reagiraju li vaši obožavatelji na neke modne igrice? Nisam primijetila. Dosad nisam baš eksperimentirala s modom ili stavljala naglasak na nju u karijeri, na društvenim mrežama ili slično. Ona mi je više bila popratni segment koji pomaže da glazba ispliva u prvi plan. Kako biste opisali svoj stil? Rekla bih da je jednostavan i klasičan stil dvadesetineštogodišnjaka. U njemu ima dobrog miksa vintage ili boho stila koji mi se jako sviđaju, ali ništa ekstremno. Čak ni s bojama nisam pretjerano razuzdana, uglavnom biram nekoliko osnovnih boja koje kombiniram eventualno s još jednom. Sa svakim novim hitom vjerojatno ćete mijenjati i svoj stilski potpis. Postoji li glazbenica na svjetskoj sceni čiji biste stil željeli kopirati? Ne bih htjela kopirati stil nijedne glazbenice jer mi to nekako nije pravi put. Dosad su mi se u karijeri kao jedini dobar smjer pokazali trenuci kad sam odlučila biti autentična. U svakom slučaju, sve glazbenice koje slušam na neki način oblikuju i moja modna uvjerenja, ali ne bih mogla izdvojiti nijednu koja mi je u tom pogledu isključivi uzor.
Jeste li slabi na cipele, torbice ili možda parfeme? Zanimljivo, prema cipelama i torbicama oduvijek sam bila indiferentna, one su mi više bile nužna dopuna. Parfem nikad nisam sama kupila, uglavnom sam ih dobivala i imam nekoliko omiljenih, ali ne toliko da ću trčati u trgovinu čim se bočica isprazni. Oduvijek me više privlačio nakit. Trenutačno imam popriličnu zalihu ogrlica chokera, a i prstenja koje se nagomilalo jer uvijek moram kupiti kad vidim nešto što mi se sviđa. Stigla je prava jesen. Kako ste se opremili za brojne nastupe? Pomaže li vam netko prilikom izbora odjeće? Odjeću za nastupe ponekad biram sama, i to ako baš imam neku posebnu ideju. No češće to volim prepustiti profesionalcima s kojima sam dosad imala sreću surađivati - osječki brendovi Miss Straw-berry, Lukabu, PuellaLu, zagrebački dizajner Boris Pavlin za svečanije prigode, Kaviy Couture iz Splita. Koja vam je najdraža pjesma iz vašeg opusa? Znamo da ste nas na snimanju šarmantno ‘podsjetili’ da vam ne pjevušimo vaše zarazne hitove? Taj se podsjetnik više odnosio na to da se neću moći koncentrirati na poziranje i ozbiljne izraze lica ako u pozadini čujem vlastiti glas. Inače, stvarno volim sve pjesme i nije klišej kada ih izvođači uspoređuju s vlastitom djecom, ali trenutačno mi je favorit pjesma ‘Kiša’ s prvog albuma koja još nema spot, ali će ga vjerojatno dobiti u mjesecima koji slijede pa se tome jako veselim. Razgovarao: Marko Banjavčić Fotografije: Sara Pukanić