Chef Rudi Štefan: Pelegrini je moje zločesto dijete

Dugo su mi pričali o Pelegriniju, dugo sam slušao onu “Ajme, zar još nisi bio?” i sramio se činjenice da nisam odvojio vrijeme i posjetio mjesto o kojem svi govore. Iskreno, nisam veliki ljubitelj mjesta o kojima svi govore, ima nešto što me odbija kada se stvara previše hypea, ali instinkt mi je govorio da postoji nešto više od toga. Komentari kolega koji su uvijek suzdržani u slučaju Pelegrinija postajali bi  puni hvalospjeva i natjecali bi se tko će naći više superlativa kako bi opisao hranu, ali i ugođaj koji tamo vlada. Odlučio sam otići u Pelegrini prije svega zato što mi se njegov vlasnik i chef Rudolf Štefan sviđa kao osoba. Vrlo smiren, fokusiran, s gotovo dječačkim zanosom priča o gastronomiji te zaljubljeno govori o mjestima koja je posjetio, hrani koju je jeo te o idejama koje sprema za Pelegrini.  Kao i kod svakoga velikog chefa, stvari nikada nisu onakve kakve izgledaju na prvu, pa se i kod njega mogao osjetiti dašak hedonističke perverzije koja je povremeno izlazila u objašnjavanju detalja oko tanjura, okusa, sitnih dodira poput posipanja cvijeta soli ili dodavanja nekoliko listića začina u točno određenom trenutku.  Scenarij je različit svaku večer, ali ishod je isti. Potpuno zadovoljstvo, uključivanje svih osjetila i predaja trenutku u kojem živiš, u kojem si ogoljen pred svakim tanjurom koji dobiješ i koji golica tvoje hedonističke strasti. Nakon večere zapalio sam cigaru, sjeo s Rudijem i razgovarao o stotinama različitih stvari. I tada čovjek shvati, najbolji kuhari nisu oni koji vole samo kuhati. Najbolji su oni koji vole život, vole raditi stvari, stvarati, učiti, imaju širinu, ali i ono najvažnije - vole ljude. Mate Janković: Prošlo je osam godina  od otvorenja konobe Pelegrini i sada je to br. 1 restoran u Hrvatskoj. Veseli li te to kao chefa i vlasnika?Rudolf Štefan: Naravno da me veseli. Ovo priznanje je dokaz da se godine ulaganja i truda isplate, a posebno mi je drago što je to priznanje došlo i od kolega ugostitelja i chefova. Mate: Kad si počinjao, jesi li imao tako visoke ciljeve, je li ti neki restoran u nas bio uzor? Koga bi istaknuo od kolega koji su bili afirmirani u vrijeme kada si ti počinjao?Rudolf: Ciljevi su rasli iz godine u godinu i sa svakom smo se sezonom trudili podići ljestvicu. Pritom je iznimno važno biti realan jer nerealni ciljevi stvaraju nepotreban pritisak timu restorana. Naš cilj nije biti proglašen najboljim restoranom u Hrvatskoj, naš je cilj gastronomska izvrsnost u svakom trenutku. CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU StoryGourmeta koje je u prodaji od 29. listopada 2015.