Naš suradnik Ivo Kozarčanin opisuje kako je inače svemoguća navigacija s mobitela u ključnom trenutku pogriješila i tako mu nehotice omogućila da otkrije neka nova, zanimljiva mjesta na najsunčanijem hrvatskom otoku
Izvor: Ivo Kozarčanin
Pola sata lutali smo starim dijelom Staroga Grada na Hvaru, koji se može obići za 10 minuta. Tražili smo konobu koju su nam preporučili za nedjeljni ručak, ali inače svemoguća navigacija s mobitela sasvim se izgubila. Vodila nas je u krug uskim uličicama, ponekad i onima koje smo već prošli, sve dok nas u jednoj od njih nije zaustavio nasmijan korpulentni gospodin.
- A što vi tražite – upitao je postavljajući stolove ispred lokala.
- Mjesto za ručak – odgovorili smo.
- Pa možete kod nas ručati – rekao je.
Kako smo imali preporuku, navodno i dogovor u drugom lokalu, poziv nismo prihvatili. Nismo odmah. Ali nakon što smo u tu uličicu Duolnja kola zalutali i drugi put, veseljak je napomenuo kako ima pašticadu od bravetine, odnosno od ovčjeg mesa.
- Sad je sezona bravetine, meso je zrelo. Kad dođete drugi put, neće je više biti - kao usput je rekao i - kupio nas.
Tako smo sjeli u Jurin podrum čiji se vlasnik, naravno, ne zove Jure, nego Neno Šoljan i radi, kako kaže, vani. Supruga Slavica, također uvijek nasmijana, zadužena je za unutarnje poslove. Za tog lijepog jesenskog dana raditi vani još značilo privlačiti goste i konobariti, a unutra kuhati. Nas je devetero pojelo nekoliko porcija pašticade i pokoji burger od ovčetine, popili smo primjerenu količinu piva, platili vrlo pristojnu cijenu i sretni i veseli dogovorili večeru sljedeći dan.
- Doći će prijatelj koji svira klarinet i pomogne mi malo kad je više gostiju, a i Slavica će pripremiti nešto posebno - ponovno je znao Neno odabrati prave riječi.
Današnji Jurin podrum u toj Donjoj ulici, što je prijevod naziva Duolnja kola, otvoren je 1917. pod nazivom Beograd. Najpoznatiji gosti bili su 30-ih godina prošlog stoljeća nestašni engleski kralj Edward VIII. i Amerikanka Wallis Simpson, zbog koje se unuk kraljice Victorije i sin kralja Georgea V. odrekao titule. Prije 60-ak godina lokal je promijenio ime u današnje, a vlasnik od svakog unajmljivača zahtijeva da ime Jurin podrum ne mijenja.
Izvor: StoryGourmet Press
Drugi dan je Slavica Šoljan promijenila meni, poslužila sipe s bobom, hobotnicu sa slanutkom i juneće obraze koji su se naprosto topili u ustima te nekoliko lokalnih slatkih grickalica i, da nismo morali za Zagreb, zasigurno bismo se vratili i sljedeći dan na neki treći meni. Posebno nakon što je Nenin prijatelj Zoran Kelava doista uljepšao večeru zasviravši bezvremensku glazbu na klarinetu, ali i poprilično dramatično recitirajući ljubavnu poeziju, te govoreći izvatke iz genijalne knjige 'Filozofija vina', koju je autor, mađarski pisac i filozof Béla Hamvas nazvao molitvenikom za ateiste. Kad je Zoran posluživao, potiho se slušala glazba s ploča i to škripavo, sa starinskog gramofona na navijanje koji u Jurinu podrumu, očigledno, nije samo ukras.
Slavica i Neno Šoljan nemaju velik izbor hrane, no što je u ponudi, barem ono što smo probali, odlično je. Posebni su i po izboru piva: nude isključivo craft i to se, rekao je Neno, tijekom ljeta pokazalo odličnim izborom jer su imali stalne goste koji baš to žele. Vinska lista je mala i isključivo lokalna. Nekoliko je tu poznatih vinarija te nekoliko manje poznatih, a upravo bi se s njima trebali više predstavljati. Baš između dva posjeta Jurinom podrumu, toj maloj oazi za odabrane, na Hvaru smo otkrili i dvije primjerene vinarije. Nisu ni one tajne, ali malo tko za njih zna. To, valjda, neće biti dugo slučaj.
- Naša proizvodnja temelji se na obiteljskoj tradiciji dugoj nekoliko stoljeća. Želimo je očuvati i omogućavanjem kušanja naših vina pokazati njihovu kvalitetu - kažu Andrea i Toni Bojanić koji su nas u vinogradu s južne strane Hvara dočekali u društvu nasljednika, sinčića Ivana.
Bojanići imaju četiri etikete, bijelo, ružičasto i dva crna vina, a ukupno pune oko 5000 boca na godinu. Forka 2019. je od autohtonih hvarskih bijelih sorata bogdanuše i prča, a rose, kao i crnjaci, su od plavca malog. Rose 2019. je poprilično "muško" vino, sa 13,1 posto alkohola, što se od sorte i očekuje, a kvalitetni crni plavac mali Fortunol 2017. sa 13 posto malo je slabiji od ružice. Zato je vrhunski Plavac Bojanić Bad 2016. očekivano pun sa 14,8 posto. Alkohola se ne treba plašiti, navodim ga samo kao informaciju, zato što su vina fino skladna i dobro je uklopljen. Prva tri vina su im po 40, a vrhunski plavac 70 kuna pa bi, osim posebnošću i kvalitetom, ponudi Jurina podruma fino pristajali i prijateljskom cijenom.
Slična je i priča o vinariji Ventus iz Vrisnika. Butelje su im od 25 do 65 kuna, a vinima su dali nazive lokalnih vjetrova. Rosezovu Maestral, pošip im je Jugo, mješavina bijelih sorata prč, maraština, žilavka i bratkovinaLevant, a trbljan i plavac mali su Bura. Ivo Plenković godinama je radio kod slavnog prezimenjaka Zlatana, a vinariju je otvorio s partnerom Mladenom Gurdulićem. Vjetrovi su im lijepa dosjetka i vjerojatno će ubrzati put do kupaca koji je gotovo zaustavio potres. Ne na Hvaru, nego onaj u Zagrebu. Trebali su otvoriti vinariju u proljeće, no rješenje su dočekali tek 20. srpnja pa ovogodišnju sezonu praktički nisu imali.
Od grožđa s južne strane Hvara, koje su nekad prodavali drugim vinarijama, sad rade vrlo ugodna vina oko kojih im pomaže enologinja Marina Jakas, a lijepo su uredili i podrum koji može primiti nekoliko desetaka gostiju. Može se doći po pozivu ili dogovoru, a službeno otvaranje bit će, najavio je Ivo Plenković, u ožujku. Tad će još jedna mala forska vinska tajna biti otkrivena.