Međimurski vinari predstavili treću generaciju vina Mlado
Izvor: StoryGourmet Press
Kao da je isto, bila je reakcija nakon gutljaja Cmrečnjakova i Štamparova vina pod etiketom Mlado Međimurje, pod kojom je 10 obiteljskih vinarija (u igri su i Dvanajščak-Kozol, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kocijan, Kunčić, Lovrec i Preiner) već ponudil vina iz berbe 2020. Bile su to dvije sorte, Štampari su Mlado napravili od zelenog silvanca, a vinarija Cmrečnjak od rizvanca (sorte kojoj je službeno ime Müller-Thurgau, po profesoru Hermannu Mülleru iz švicarskog kantona Thurgau koji ju je stvorio 1882. križajući rizling sa sortom Madeleine Royale). Dugo se vjerovalo kako je druga sorta, uz rizling, bio silvanac pa mu je i hrvatski naziv nastao spajanjem tih dviju riječi, no genska isptivanja su usporedba gena pokazala je da nije tako. Većini vinoljubaca to nije ni važno, barem ni približno toliko kao činjenica da su oba vina dobra. Složili smo se kako su najbolja među 10 kušanih, a sitna razlika bila je u tome što je Štamparovo Mlado zabavno vino, a Cmrečnjakovo fino, s izravnijim, preciznijim mirisom u kojem se prepoznaje više zrelog voća.
Izvor: StoryGourmet Press
Mlado Međimurje predstavljeno je treću godinu zaredom. Nove generacije etabliranih međimurskih vinskih obitelji polovicom studenog nude vina čija je dobra forma tri mjeseca nakon puštanja na tržište, a u najbolja oko Božića. Ideja je da vina imaju nizak alkohol, intenzivan i privlačan miris, vitko tijelo i lepršavu svježinu, a trebala bi poslužiti za obiteljske objede i neformalna druženja. Tako smo ih i kušali, i neformalno, bez ocjenjivanja do 100 bodova, po kategorijama s puno zbrajanja i oduzimanja, nego školski, do pet. I podijelili smo dvije čiste četvorke, tri vina zaradila su ocjenu 3,5, a ostala su se smjestila između solidne i slabije carske trojke.
Imali smo, naravno, primjerene čaše, složili redoslijed kakav se na kušanjima traži, od lakših vina prema težima te od onih nježnija mirisa prema aromatičnijim, barem koliko smo mogli pretpostaviti prema podacima s etikete. Dali smo si truda pa vina kušali više puta i uspoređivali ona koja po poznatim podacima mogu biti slična. Što se sorata tiče, šest je zelenih silvanaca, po jedan rizvanac i bijeli pinot, a tu su i mješavine bijelog i sivog pinota odnosno chardonnaya, sauvignona i žutog muškata. Alkoholi su između 11 i 12 posto, a samo na jednom piše kako je polusuho. Sudeći po okusu, takvo je još najmanje jedno od onih na čijim etiketama nema informacije o ostatku neprovrela šećera.
Izvor: StoryGourmet Press
Kocijanovo Mlado od zelenog silvanca ima vrlo ugodnu slanost, čini se kako trsovi rastu iz kamena, a i po svemu ostalom puše za vrat najboljem paru. Dobar je i Lovrecov zeleni silvanac, na čijoj etiketi piše i sylvaner, kao da će tijekom tri mjeseca stići i do njemačkog ili austrijskog tržišta, no malo je preozbiljan. Fin je, ali ne tjera na smijeh, što se od ovakvih vina očekuje. U gornjoj polovici još je Horvatov bijeli pinot. Miris kao da najavljuje slađe vino, no suho je i osvježavajuće, nježnog i nenapadnog okusa.
Preinerov silvanac zeleni preimenovali smo u silvanac bijeli jer ima najslabiju boju, a ne ističe se posebno ni mirisom i okusom. I Jakopić radi Mlado od silvanca, no kao da mu nedostaje svježine: kiselost se osjeti tek nakon što se vino proguta. Knehtl-Medenjakov silvanac, pak, malo je premeden – slastan, gotovo i sladak.
Dvanajščak-Kozol nudi mješavinu sivog i bijelog pinota koji kao da su se potukli u boci pa je sivi ostao bez karakteristične snage, a bijeli bez očekivane nježnosti. Čudan je i Cuvee Kunčić, sastavljen od moćnog chardonnaya te mirisnih sauvignona i žutog muškata. Snagu ima, ali arome baš ne pršte. Jedva se prepoznaje da u vinu ima tih inače lako prepoznatljivih sorata. No, dobro je složeno pa više smeta slatkoća nego zatomljen miris.
Izvor: StoryGourmet Press
Ideja o Mladom Međimurju je dobra, ali vina bi trebala biti stilski ujednačenija. Prosječan kupac ne pamti imena vinara pa ako naleti na slađe vino, razočarat će se kušajući drugi put kao Mlado neko sasvim suho, s izraženijim kiselinama. I obrnuto, naravno. Puno smo raspravljali o hrani kojoj bi pristajalo pet svježijih vina čije su ocjene bile oko četvorke. Kozji sir s kriškama tvrde kruške, nikako ne prearomatične viljemovke, pokojim orahom i malo meda jean je od mogućih izbora. Umjesto kozjeg sira može se poslužiti i malo posušen kravlji, aromatiziran biljem, a fino bi ta mlada vina popratila kontinentalni doručak poput uskrsnog, u kojem finu kuhanu šunku prate rotkvice te domaći sir i vrhnje. Od glavnih jela prvi je izbor panirana piletina, po međimurski pohani picek. Uostalom, s Mađerkinog brega po vedrom vremenu dalekozorom se vidi Beč, a najbolje na svijetu piceke pohaju u Bečkoj šumi. Pa se može i 'špijunirati'.